Katolički odgovori

Kak te biskup može povrijediti toliko da noćima ne spavaš?! De mi to objasni.

Bojim se da će u vremenima koja nam slijede to biti svakodnevna borba.
Jao si ga onima koji će se oslanjati samo na slijepu poslušnost.

Kopitar, poznaješ li ti mene? Znaš li nešto o meni, recimo tko sam, koliko godina imam, koji je moj habitus, kakvo mi je životno iskustvo, što sam prošao u duhovnom ili neduhovnom životu... bilo što od toga?

Rekao bih da ne znaš ništa o meni, tek pokoju crticu iz mojih postova.
Ako je tako, zašto misliš da je OK omalovažavati me? Zar ne možeš ući u diskusiju bez te silne gorčine koja te tjera da rigaš vatru prema meni?

Ja cijenim svakog sugovornika, uvijek do kraja i detaljno pročitam sve što pišete, to se negdje memorira i preživam to kao što govedo preživa travu. Iznova i iznova.
Ne sjedne mi odmah, ali ništa ne odbacim. Zato jer sam takav i jer mi je stalo do tema na kojima pišem.

Od svega što si napisao komentirati ću pričešćivanje. Duboko sam uvjeren da bi pričest trebala biti upravo takva kako si se ranije prčešćivao: na klecalu, na usta, pod obje prilike, sa pliticom ispod usta. A još me više u to uvjerio podatak iz SAD-a da preko od 70% katolika više ne vjeruje u stvarnu prisutnost Krista u hostiji. Katolika!
Ne mislim da si bio u krivu što si imao takvo uvjerenje. Ali pogrešno je na silu provoditi svoju volju i ne obazirati se na svećenika i ostale vjernike. Nije isto župna crkva ili crkva gdje se okupljaju primjerice karizmatski orijentirani vjernici. Isusovci su već odavno dali sjajan alat: razlučivanje duhova. Žao mi je što si se opekao i bio duhovno naivan, ali s druge strane sada imaš to veliko životno iskustvo.

A ne misliš li da Crkva možda uzima u obzir i svoj karizmatski karakter i da se zbog toga kler ne postavlja kao neki magijski posrednik između slobodnog bića i njegovog Stvoritelja?
Jedno je upozoriti ljude na očiglednu i nedvosmislenu duhovnu opasnost, a sasvim drugo gotovo pa fiškalski definirati što se smije raditi.

Kopitar u ovom kontekstu posve krivo koristi termin učiteljstvo. To je stvarno smiješno glupo. Prava katolička poslušnost uvijek ima isti red: Bog – Objavljena istina – Crkva koja je čuva – pastiri koji joj služe. Ako se taj red podlo zamuti, poslušnost se lako pretvara u fatalizam, a duhovna uprava u klerikalizam. No u katoličkoj predaji vlast u Katoličkoj Crkvi uvijek ostaje ono što joj i ime kaže služenje istini i spasenju duša.

Mislim da nije isto okupi li se desetak osoba u privatnoj kući i mole - i ako se okupljanja odvijaju na javnom prostoru u redovito vrijeme s nekakvom (makar neformalnom) organizacijom. Kad dođete na nečiji teritorij, pred nečiji prag red je da se najavite, da zatražite dozvolu... osobito ako je vjernička inicijativa - ovako je ispalo previše prkosno i u inat.
Čak nije problem toliko u molitvi, koliko u nizu medijskih napada (npr. stranica "dijalog" i sl. - zanimljivo: zašto ta stranica ne dopušta i drugu stranu, ako se čak i zove dijalog?) ... znači, niz medijskih napada na biskupa - a vi tvrdite da to niste vi? Ili da je to čak po vašoj savjesti?
Vi, da se ispravim, niste uopće oformljeno vjerničko društvo, jeste li bar registrirana udruga građana?

"Duhovna uprava" se temelji na onoj Isusovoj uputi apostolima "Tko vas sluša, mene sluša" - znači on je poslušnost apostolima (i danas biskupima) izjednačio s poslušnošću Bogu. Svaki biskup kao čovjek ima svoje dobre i loše strane, a na ovoj temi kao da se ništa dobro kod Uzinića ne vidi, tema je u pojedinim dijelovima slična "javnom linču", a takve stvari sablažnjuju ljude. Toliko da se pitam: je li cilj "molitelja" uopće moliti - ili svrgnuti biskupa?

Jer da je problem u njegovoj "ideologiji" argumentirali bi protiv te ideologije, a ne napadali njega osobno.

Ti bi kao prvo trebao znati da udruge koje provode molitvu na trgu su dio laičkih skupina koje Crkva nema namjeru direktno kontrolirati već to prepušta njima kao i posljedice koje iz toga proizlaze....još je dobro kad biskup želi bilo što poduzeti i dati svoje mišljenje jer bi mirne savjesti isto tako mogao reći da se ne želi miješati budući da te udruge imaju slobodu same sebi odrađivati pravila i sve dok se direktno ne kosi sa učiteljstvom nema potrebu ni da se mješa.

Gle vi ne radite ništa protiv učiteljstva kao ni što knjiga Rajka Bundala ' Pogled u krajeve srca' nije protiv učiteljstva ali posljedice koje određene osobe mogu imati od toga ne snosi Crkva.

Ti bi kao prvo trebao znati da udruge koje provode molitvu na trgu su dio laičkih skupina koje Crkva nema namjeru direktno kontrolirati već to prepušta njima kao i posljedice koje iz toga proizlaze..

A koje bi event. posljedice ( duhovne) mogli imati molitelji??

A koje bi event. posljedice ( duhovne) mogli imati molitelji??

Hvala na komentaru Adriana. Probati ću ti odgovoriti na sve, ali bez cijepkanja teksta, ne volim beskonačna citiranja.

Javni trg nije teritorij biskupa, ali razumijem što želiš reći. Mogu samo zaključiti da se radi o prilično nijanisiranim finesama. Crkva jest hijerarhijska, ali je istovremeno i karizmatska.
Ja ne odričem biskupu pravo da analizira i komentira to što radimo i procjenjuje je li to loše za opće dobro Crkve, ali nekako se podrazumjeva da njegova uloga nije mikro-menadžment koji guši svaku kreativnost vjernika. Možemo se sada nabacivati točkama iz KKC ili kanonskog zakona i pronalaziti uporišta i ZA i PROTIV. Ali u našu obranu kažem da radimo u skladu sa svojom savješću, naša aktivnost nije neobična jer molimo krunicu, naše nakane su u skladu sa katoličkim vrijednostima, javnost molitve nije protivna modusu operandi katoličke crkve, i nije ovo neka opskurna inicijativa jer se moli u više od dvije stotine gradova dilje svijeta. Mislim da pretjeruješ kada kažeš da to radimo u inat svojem biskupu. A biskup uvijek ima pri ruci zakonsku mogućnost da nam zabrani molitvu ako procijeni da je to što radimo loše za Crkvu.


U Rijeci molitvu organizira molitveno bratstvo Vitezovi Majke Božje Trsatske. Nije udruga građana, radi se o neformalnom molitvenom bratstvu koje koordinira molitvu.
Ne molimo samo na trgu, ista ekipa moli barem jednom tjedno i u zatvorenom prostoru, a uz to se organiziraju odlasci na duhovne obnove, predavanja...


Ne znam na osnovu čega si došla do zaključka da bi naš cilj mogao biti - svrgavanje biskupa?!? Kako uopće laici mogu svrgnuti biskupa, mislim da je to i zakonski nemoguće. Ne, nije nam cilj svrgavanje biskupa, već buđenje muške populacije na molitvu i promjenu i to je prilično jasno komunicirano. Dijalog.hr kojeg spominješ je komercijalni portal koji ima svoju uređivačku politiku, baš kao i Narod.hr, ne utječu molitvena bratstva na to što će se pisati. Uostalom, koliko mi je poznato, svega su dva, tri poratala na kojima su se mogli pročitati kritički osvrti na rad biskupa Uzinića, a sa druge strane doslovno svi mainstream portali i mediji, te lijevi portali ga glorificiraju i dižu u nebo. Mislim da medijska slika biskupa Uzinića ni na koji način nije ugrožena time što par portala napiše i kritički osvrt. A i da jest, to nema veze sa ovom molitvenom inicijativom.


Što se "idelogije" tiče (ja bih prije rekao modusa operandi biskupa), ja jesam razočaran. Možda možemo kasnije i više, ali u kontekstu molitve krunice moja izjava kako je biskup manipulator je posljedica upravo tog razočaranja. I ponavljam iz jednog od prethodnih upisa, izrazito me povrijedio kao molitelja, toliko da noćima nisam spavao. Povrijedio me time što koristi svoju biskupsku poziciju, medije, ambon, katedralu, pa čak i Presveto, za obračun sa jednom grupom običnih vjernika koji realno nemaju nikakvu političku, financijsku ili institucionalnu moć. Kada netko to radi sa pozicije moći, a biskupska stolica jest pozicija moći, onda se može govoriti o manipulaciji. Imao je pregršt metoda kako postupiti drugačije, odabrao je biti nasilnik. I upravo zato su se drugi biskupi distancirali od njegovog djelovanja spram molitelja.

Splitski Marijini ratnici su jedino molitveno bratstvo povezano sa poljskim bratstvom na koje, vjerujem, ciljaš.
Ali ni tu stvari nisu onakve kave se na prvi pogled čine. Moraš upoznati ljude da bi sudila bratstvo.

Najlakše je biti indiferentan. Otići nedjeljom na misu, "potrošiti" tih sat vremena na Boga, a izvan toga živeti svoje.
Takvih nedjeljnih kršćana je daleko najviše. Ništa ih ne smeta, ni za što ne mare, nikome ne smetaju, svejedno im je.

Mene je svojedobno jako pogodila jedna obična duhovna pričica koja se često prepričava.
Umro čovjek i došao pred Boga. Kaže Mu: nisam nikoga ubio, nisam krao, nisam lagao, nisam ženi bio nevjeran, držao sam se zakona i ljudskih i Božjih, moje ruke su čiste.
A Bog mu je odgovorio: istina, ruke su ti čiste, ali PRAZNE!
U tom vremenu sam bio jedan od tih nedjeljnih kršćana, čistih ruku ali praznih. Zato me valjda i pogodilo. Ne želim pred Gospodina doći praznih ruku. Radije neka budu i uprljane malo, ali ne i prazne.

Sasvim je moguće da svojom molitvom idemo na rub, tamo gdje provociramo netrepeljivost onih koji ionako Crkvu ne vole.
Moguće je i da krivo čitamo eshatološke znakove, da su slutnje koje su nas izvele na ulicu krive.
Možda šutnja u koju smo utonuli i nije najbolje rješenje, možda bi trebalo nekako artikulirati osjećaje i nakane prema javnosti uza sav rizik da mediji sve okrenu protiv nas.

Ali uza sve to, nikako mi nije jasno i teško se mogu pomiriti sa tim da moja Crkva ne zna što bi sa nama i da su svi nekako iznenađeni, kao da smo ih probudili iz sna.
Imaš stotine, sada i preko tisuću, muškaraca diljem Hrvatske koji treću godinu uporno iz subote u subotu javno mole unatoč svoj medijskoj difamaciji i poruzi, neki su poslove zbog toga izgubili. A Crkva, u kojoj su tokom stoljeća na sličan način nastali mnogi pokreti, ne zna što bi sa tom probuđenom muškom energijom, kao da su je se uplašili.

Znaš li što je mogao Uzinić napraviti? Mogao je za početak uspostaviti kontakt, vidjeti tko smo, što radimo i zašto to radimo. Mogao je delgirati svećenika koji će nas dalje pratiti i biti kontakt sa njime. Mogao je iskoristiti tu energiju i za druge aktivnosti u biskupiji. Ništa od toga nije napravio, nego već tri godine uporno lupa medijski po svim moliteljima, lupa sa ambona, lupa sa tv ekrana, uporno i brutalno, sve dok i klanjanje pred Presvetim nije postavio u katedrali baš dok molimo ne bismo li ispali što gori.

Teško se sa tim mirim.
I unatoč tome, dok je biskup bio u katedrali, dio molitelja je ostao sa njiim da ne ispadne kako smo svojeg biskupa izignorirali.