T.H. je napisao/la:
Ali i jedno i drugo je nekompatibilno s božanskim karakterom; tu je poanta analogije,
nisam to ja izmislio. Kao što sam već odgovorio Živcu, enciklika Divino Afflante je ta koja kaže:
"Kao što je bitna Riječ Božja postala nalik ljudima u svemu osim u grijehu [Heb 4,15], tako su isto riječi Božje, izražene ljudskim jezikom, postale nalik ljudskom govoru u svemu osim u zabludi" (Divino Afflante Spiritu, 37).
s božanskim da, ali s ljudskim je već druga priča, što se zablude tiče. u kontekstu cijelog katoličanstva, Riječ nije postala nalik ljudima, već čovjek, a Pismo nije nalik ljudskom govoru, već ljudski govor. i same karakteristike Pisma to pokazuju.
Citat:
E ovo je već sasvim druga stvar, s time se slažem. Ljudsko znanje je uvijek nesavršeno. Ako ga apsolutiziramo do te mjere da njime niječemo riječ Božju, lako je moguće da činimo naopako.
ali ovdje nitko ne niječe Riječ Božju (premda bi se dalo raspravljati koliko je naziv "riječ Božja" opravdan za Bibliju), nego se radi o tumačenju.
Citat:
Ali zašto apsolutizirati dosadašnja istraživanja? Ako sekularna povijest ne zna da se nešto dogodilo, na koji način iz toga proizlazi da se to nije dogodilo? Jedna je stvar ne znati da li je nešto bilo; posve je druga stvar kazati da nije bilo. Ovo potonje sekularna povijest nikada ne može s apsolutnom sigurnošću dokazati. Zašto onda gajiti toliki nezdravi respekt prema jednom nesigurnom mnijenju, koje čak i ne slijedi niti iz vlastitih upitnih premisa?
ne, nego je dokazano da to nije povijesni spis, a jednako je i s drugim djelovima, u većoj ili manjoj mjeri. ako mi neznamo koja je bila nakana pisca Tore, i ako znamo da je taj spis napisan jako poslije navedenih događaja, da je užasno nesistematičan, ako za gomilu stvari nema dokaza van nje, onda neka shvaćanja postaju upitna.
Citat:
Zapravo II vat. ne daje apsolutno nikakve konkretne kriterije, barem koliko ja znam. On je vrlo neodređen i općenit.
neće jedan sabor određivati znanstvene metode tumačenja, on daje generalne smjernice i to je to. ne možeš za sve na ovom svijetu telefonirati u vatikan. uostalom, Crkva nikad nije dala mjerodavno tumačenje za svaki odlomak Pisma, dakle ruke su egzegetima odriješene, a napredak znanosti se mora pratiti, nemožemo se okameniti na otačkom vremenu.
Citat:
Pa evo recimo DV11 je dvosmislen. Neomodernistički katolički egzegeti to tumače u smislu da je nezabludivost Sv. Pisma ograničena samo na spasenjske istine. No tekst dopušta i drugo tumačenje, tumačenje prema kojemu je sve u Svetom Pismu istinito, a onamo je stavljeno radi našega spasenja. Tekst dopušta (najmanje) dva tumačenja - dakle, tekst je dvosmislen!
no u cjelini vjere i znanstvenih otkrića, i cijele povijest, Biblija nije neka nebeska knjiga koja sadrži apsolutnu istinu o svemu na svijetu. (uostalom, znakovi za samoglasnike u izvorni tekst SZ-a su umetnuti stoljećima kasnije, a to nije beznačajna stvar). ako i postoje dije mogućnosti tumačenja, Sabor je imao razloga da određenim stvarima pristupi s oprezom, ti dokumenti nsu nastali za jedan dan.
Citat:
Ali tumačenje neomodernističkih egzegeta je u izravnoj suprotnosti s (idemo kronološkim redom):
(a) enciklikom
Providentissimus Deus:
"Apsolutno je pogrešno i zabranjeno sužavati nadahnutost samo na određene dijelove Svetoga Pisma ili dopuštati mogućnost da je sveti pisac pogriješio. Što se tiče sustava onih koji (...) dopuštaju Božansku nadahnutost samo u onim stvarima koje se tiču vjere i morala, i ničemu izvan toga (...) - taj sustav se ne može tolerirati." (
Providentissimus Deus, 20)
(b) enciklikom
Lamentabili koja osuđuje tezu da je nezabludivost Sv. Pisma na bilo koji način ograničena. (osuđena teza br. 11; vidi raniji post da ne prepisujem opet isto)
(c) enciklikom
Spiritus Paraclitus:
"Neki pokušavaju razlikovati primarni ili religijski i sekundarni ili profani element u Bibliji. Tvrde da su efekti nadahnuća - apsolutna istinitost i imunost na svaku zabludu - ograničeni samo na primarni ili religijski element. (...) Takvo zaključivanje je nepromišljeno i pogrešno." (
Spiritus Paraclitus, 19-20).
(d) enciklikom
Divino Afflante Spiritu (ponavlja se tvrdnja iz (a); dodaje se ranije spomenuta analogija s odsutnošću grijeha u Kristu).
(e) enciklikom
Humani Generis"Neki odlaze tako daleko da izvrću smisao definicije [Prvog] Vatikanskog sabora prema kojoj je Bog autor Svetoga Pisma, te iznova zastupaju mišljenje, koje je već više puta osuđivano, da se nezabludivost proteže samo na one dijelove Biblije koji se tiču Boga i moralnih i vjerskih stvari. Čak pogrešno govore o ljudskom smislu Sv. Pisma ispod kojega se skriva božanski smisao, koji je, po njima, jedini nezabludiv. U tumačenju Pisma, oni ne uzimaju u obzir analogiju vjere i Tradiciju Crkve." (
Humani Generis, 22).
(f) Katekizmom Katoličke Crkve:
"Budući da
sve ono, što nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju, valja držati izjavljenim od Duha Svetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu koju je Bog htio da radi naseg spasenja bude zapisana u Svetom pismu" (KKC 107).
Ukratko, tumačenje neomodernističkih egzegeta suprotno je cjelokupnom tradicionalnom (i sadašnjem) nauku Crkve, te se, stoga, ne može prihvatiti.
Citat:
Citat:
3. U enciklici "Lamentabili Sane" sv. Pija X stvar je još eksplicitnije izrečena, jer je kao modernistička zabluda izričito osuđena teza:
"Božansko nadahnuće se ne proteže na cijelo Sveto Pismo, tako da čini sve njegove dijelove i svaki pojedini dio slobodnim od bilo kakve zablude". (osuđena teza br. 11)
točno, zablude u vjeri, jer Biblija nije znanstvena povijest.
Piše "bilo kakve zablude", a ne "zablude u vjeri".
no u cjelini cijele vjere katoličke i znanstvenih dostignuća, ovo znači zablude u vjeri. zablude se inače u Crkvi odnose na doktrinarne stvari, a shvaćanje se razvija kroz stoljeća. inače, po toj logici, Bog je sigurno stvorio svijet za 6 dana.
Citat:
Ama ne ruši, dobri moj Haime! Što bi rušila? To je iracionalan strah da znanost nešto ruši, a proizlazi iz pogrešnog poistovjećivanja znanosti s racionalizmom. Legitimna znanost koja je svjesna vlastitih granica ne može tu ništa srušiti. Rušiti može jedino racionalizam, koji u startu, a priori, niječe mogućnost nadnaravnog, pa onda naravno da su mu svi biblijski izvještaji o nadnaravnim događajima neprihvatljivi, "mitovi". No racionalizam nije legitimna znanost, a njegova apriorna pretpostavka sporna je u samom startu. Ako ćemo se njemu prilagođavati, onda možemo radije odmah napustiti vjeru.
ruši, itekako ruši! jer pod njezinim vidom, SZ je skup prerečenih drevnih mitova i povijesti, slično i NZ. upravo zato je potreban sklad vjere i znanosti. jedino ako bi netko izričito zanijekao mogućnost nadnaravnih događaja, krivovjerac je, no da li je bilo mane ili ne, dali se da objasniti prirodnim putem ili ne, dali je bila mana ili krafne s bijelom kavom, voda iz pećine ili pivo, druga je stvar. tu se dopuštaju različita tumačenja. jer mi nemamo ovdje pisca Tore, koji bi nam mogao reći neke stvari.
Citat:
U SZ objava nije bila dovršena. Nakon NZ i smrti posljednjeg apostola jest. Stoga u novozavjetno vrijeme nema mjesta nikakvim promjenama; ostaje samo vjerno prenošenje vječne istine koja je uvijek ista. Kao što veli Sv. Pavao: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" (Gal 1,8).
točno, ali ta istina nije okamenjena, nego se neprestano inkulturira i tumači, prije 1 nicejskog, rijetko da bi se našao koji teolog koji Sina nije bar na neki način zamišljao podređenog Ocu, Marijanskim dogmama i učenima da i ne govorim.
Citat:
Hm, to što ti nazivaš "znanstvenim istraživanjem Tore" je, po mom skromnom mišljenju, pseudoznanost koja polazi od pogrešnih pretpostavki i stoga ne može doći do ispravnog zaključka. Upravo to tobožnje "znanstveno istraživanje Tore" promatra Toru previše modernim zapadnjačkim očima (točnije, racionalističkim očima, koje više čak i nisu toliko moderne, to je metodologija 19. i ranog 20. stoljeća, koja bi trebala biti odavno prevaziđena, ali ju na žalost naši "egzegeti" i dalje propagiraju na bogoslovijama (valjda ne znaju ništa drugo), pa nije ni čudo da teolozi koje su oni odškolovali ne znaju drukčije. Molimo se dragom Bogu da i toj bezbožnoj pseudoznanosti dođe kraj).
ja ju ne uzdižem, no ne smiju se zanemariti njeni rezultati, osim toga nije rijweč samo o starim pogledima. ako svi dokazi govore da kultni dio Tore je umetnut tko zna kada, onda su to dokazi. ne bih ja to nazvao bezbožnom pseudoznanosti, ne možeš nešto tako nazivati samo zato što nemaš protuargumenata, nego samo vjeru. nesmijemo zatvarati oči pred očitim stvarima. ponavljam, SZ ne opisuje povijest.