Katolički odgovori

Ne bih baš rekla da su to razlikovne stvari između čovjeka i životinje.
Da samo što je Krist Bog, a mi obični mali jadni ljudi koji svaki dan pokušavaju živjeti na zemlji najbolje što mogu. Slažem se, u Kristu nalazimo utjehu ako vjerujemo u Njega, vjerujemo u život vječni, ali i u to koliko je on milostiv i da on svojom milošću nas obasjava i na ovom svijetu onda kada mu kažemo "DA" i kada živimo u skladu s Njegovom voljom. Nema tu baš neke filozofije. Krist je obećao život vječni, a ne život lagodni na zemlji.

Ne čini ti se da kratkim savjetom možeš napravit kontra efekt jer što ako on ne može naći družicu, što ako on jednostavno nije pozvan na brak.
S druge strane, ne znaš kakvi su mu kriteriji, što mu je bitno, što mu nije bitno.
Shvatite - ovo je forum iza kojeg ljudi mogu biti sve i svašta.
Eto, ja sobno želim svakome da stavlja Boga na prvo mjesto u svom životu i da upozna onu dušu koja isto stavlja Boga na prvo mjesto, kako bi oboje jedno drugome pomagali u rastu prema svetosti.
Za istinsko prijateljstvo je jako važno da dvoje ljudi živi istu istinu. Ako želi curu prvo nek stekne prijatelja.
Ne bi li se trebali pitat kakvo je to prijateljstvo u kojem dvoje ljudi ne živi istu istinu, misao? Ili pak veza bude samo na emotivnoj ili tjelesnoj razini? Toma Akvinski govori kako istinsko zajedništvo u prijateljstvu ne može počivati na promjenjivim mišljenjima, nego se nalazi na jednoj dubljoj razini, a to je upravo jedinstvo volja. Stoga iz jedinstva volja prijateljstvo raste prema jedinstvu mišljenja, ukoliko ljubav "transformira" osobe u jedno. Kako možemo biti duboki prijatelji ako prijatelj ne samo da ne dijeli moje mišljenje, ni ja njegovo, nego kad uopće ne postoji želja da budemo istoga mišljenja. Istinsko prijateljstvo želi da budemo "jedna duša", jedna misao. "I dvoje njih bit će jedno." Zato je potrebno moliti se, živjeti u čistoći i biti strpljiv.


I što onda? Nije baš da se može utješiti nekoga s time "znam kako ti je", ili "i meni je tako bilo" jer to njegovu situaciju ne mijenja.
Želiš znati zašto? Pa pričaš s nekim tko je dvije godine molio za nečije obraćenje, tko je sasuo cca 4000kn za mise u misni vijenac za obraćenje, hodočastila u Sinj, Vepric, Krasic i Mariju Bistricu - no gues what - naše vrijeme nije Njegovo vrijeme, a On poštuje tuđu volju i tuđe NE, te ta osoba ne da ne vjeruje u Njega, nego sada vjeruje manje nego prije.
Govoriti o Bogu kao da ga poznajemo je najveća oholost ovoga svijeta jer u načelu ga ne poznajemo ni najmanje - možeš mu ili vjerovati ili ne vjerovati.

Dea, da ne zachatamo ovu vrlo vrijednu temu odgovorit ću ti samo kratko.
Nađimo se na nekoj drugoj temi, a evo mogu i ja otvoriti novu temu pod naslovom "Ljudi patnje i nesretni ljudi" a ako nećeš reći ću ti samo da umjesto odgovora na neodgovarajuće istini tvrdnje koje si sasula na mene ni krivu ni dužnu i usput uvrijedila i Božju Ljubav, ponijet ću tu svoju recimo patnju zbog prelaženja preko tvog "teškog" posta i prikazat ću je za mir i sreću, upravo zato jer visoko cijenim svačiju pa i tvoju patnju, već na ovom svijetu tebe i tebi sličnih.

Ovdje ti neću odgovarati i ako me sad nešto pitaš ili komentiraš.

Well....najgora od svih je prikrivena oholost ^^

BTW, jel ti to meni o prikrivenoj oholosti?
Ja nisam ohola nego naprotiv .. ali je možda problem u tome što pšem kobasičaste rečenice a sve iz veelike poniznosti da budem što jasnija ili misliš možda to što ti nisam odgovorila. A zašto? Po mom skromnom mišljenju prvo si napisao oksimoron jer "imaginarna zbilja" ne postoji. Imaginaran znači nepoostojeći, izmišljen a zbilja je realnost, stvarnost. Druga je stvar apstrakcija ali to sad ni bitno nego molim te pokušaj mi još jednom objasniti pojam imaginarne zbilje.
Nego, da se vratimo TE.
Prvo moje pitanje je bilo povijesnost biblijskih osoba a ti kažeš da to nije bitno s obzirom da Adam nije konkretna osoba, a za moj dokaz je bitno da bi se dokazalo kako nešto ne valja u našem tumačenju Postanka. Drugo kažeš da sam napisala da je Adam obožavao Sunce a ja sam napisala obrnuto da je znao za pravogg Boga nego da zemljanin obožava prirodne pojave a riječ zemljanin nije moja, no dobro to nisi morao znati. To je logična i nedvosmislena izvedenica iz onog da je Adam stvoren iz praha zemaljskog a Adam znači prvi čovjek. Zašto ja distanciram t a dva pojma. Zato jer hoću dokazati da ako prvi čovjek nije konkretni Adam onda je neki evoluirani čovjek zemljanin iz stvarne prapovijesti a on u svojim počecima čovječnosti nije mogao znati za jednog Boga kao Adam kojem se Bog objavio.
Opet sam napisala kobasičastu rečenicu al šta mogu kad je to tako komplicirano bar u mojoj skromnoj, nimalo lažljivoj i ne-oholoj glavici;)

Da, tebi. Kao sto rekoh najgora je prikrivena oholost. No, izgleda da se ti jos otvoreno hvalis svojom oholoscu, koje nazalost nisi ni svijesna. Ili si obracenik ili si kulturoloski krscani. Onda, sto je od tog dvoje? Sto god da je, svoj rast neces naci odgovorima na ova dolje pitanja.
Po tvojem skromnom misljenju, lol...Pojam imaginarne zbilje nije nov pojam, to je vec, relativno stara fora. Imaginaran ne znaci nepostojeci, vec bi u ovom kontekstu znacio "zamisljeni", dok bi zbilja cinila nesto sto opipljivo postoji. Npr, bilokoji brend je imaginarna zbilja. Kad nekome kazes "renault", onda taj netko ne zamisli konkretnu tvornicu, ili skup dionicara, ili auta, vec zamisli "brend". Dakle u tom slucaju "renault" je imaginarna zbilja; nesto sto postoji samo po nasem dogovoru a samim time postaje i realnost. Ljudsko drustvo je prepuno takvih informacija tj imaginatnih zbilja koje nas povezuju. Kod zivotinja to ne postoji. Kod njih ne postoje zakoni, novac, renault.
Sto se tice Adama, rekao sam vec; Adam jest povijesna osoba. No, Adam takoder znaci i prvi covjek, stoga kad se u Bibliji spominje "sin Adamov", onda se misli na sina Prvog Covjeka, no u sirem znacenju. Ja sam npr isto sin Adamov, a ti si kcerka Adamova, no to ne zbaci da je tebi Adam otac. Daj, pa nije ovo toliko tesko?

enciklike pape Pija XII. Humani generis 12. kolovoza 1950. godine, u kojoj se dopušta rasprava o podrijetlu ljudskog tijela iz već postojeće žive tvari, što znači da je moguća hipoteza kako je ljudsko tijelo genetički, tj. evolucijom vezano uz neku davnu životinjsku vrstu. To osjetljivo područje trebaju proučavati stručnjaci s obaju područja. Ni teologija ni prirodne znanosti nisu dovršene znanosti, već su pred njima mnoga otvorena pitanja, koja bi trebalo dalje istraživati u međusobnoj slozi i toleranciji. Što se tiče ljudske duše, ostaje nepromijenjen nauk Crkve da Bog izravno stvara svaku pojedinu dušu. Pa tako i ljudski duh. Na kraju recimo i to da Crkva sebi pridržava posljednji sud na području na kojemu je kompetentna. Novost enciklike Humani generis je u tome što je to prvi crkveni dokument koji o teoriji evolucije govori bez odbijanja i osude. I ne samo to. Teoriji evolucije priznaje se karakter ozbiljne znanstvene hipoteze, a papa poziva i prirodoslovce i teologe da se angažiraju u istraživanju o toj temi.

Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes izražava žaljenje zbog rasprava i polemika koje su se u bližoj i daljoj povijesti pojavljivale zbog toga što je vjera odricala znanosti pravo na legitimnu autonomiju. Koncil ističe da metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se provodi doista znanstveno i po moralnim načelima, nikada se ne će stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju svoj izvor u istome Bogu.

Papa Ivan Pavao II. je, uviđajući važnost odnosa znanosti i vjere općenito te ostajući na tragu Koncila, napisao mnoge dokumente i održao mnoge govore i na temu odnosa stvaranja i evolucije. Tako papa smatra da se ispravno shvaćeno vjera u stvaranje i ispravno shvaćeno evolucionističko naučavanje ne suprotstavljaju jedno drugome. Evolucija pretpostavlja stvaranje, a stvaranje se u svjetlu evolucije predstavlja kao vremenski produženo događanje (proces) - kao creatio continua - u kojemu Bog kao stvoritelj neba i Zemlje biva očima vjere vidljiv. Ako je papa Pio XII. naučavanje evolucionizma smatrao ozbiljnom hipotezom koju treba pobliže istražiti, Ivan Pavao II, kaže da nove spoznaje daju povoda da u teoriji evolucije vidimo više od hipoteze. Kad je riječ o čovjeku i Ivan Pavao II. podsjeća na ono što je zapisano i u enciklici Humani generis, da ljudsko tijelo ima svoje porijeklo u oživljenoj materiji koja je prije njega egzistirala, tj. da je tijelo nastalo u evolucijskom procesu, a duhovna duša da je nastala neposrednim Božjim stvaralačkim činom. Stoga se za čovjeka može reći da je utjelovljeni duh, duh u materiji. Ili kako bi rekao Pierre Teilhard de Chardin: Materija je maternica duha.

I papa Benedikt XVI, još kao kardinal Joseph Razinger, a i kao papa, iznosio je svoja stajališta o pitanjima odnosa vjere u Božje stvaranje i evolucije. Ako bismo htjeli koncizno izraziti stajalište pape Benedikta XVI. o odnosu vjere u stvaranje i teorije evolucije onda bismo mogli to učiniti njegovim riječima: Kršćanska slika svijeta kazuje nam da je svijet u svojim pojedinostima nastao u veoma zamršenu evolucijskom procesu, no da on u svojoj srži ipak proizlazi iz Logosa. Naime, kako Papa kaže: In principio erat verbum - u početku sviju stvari stoji stvarateljska moć razuma.« (Usp. Ivan KEŠINA, Bog stvara evolucijom, 31. lis. 14.)

Na jednak način Crkva promatra i Veliki prasak jer se ta hipoteza rodila unutar same Crkve, ukoliko znamo da ju je postavio belgijski katolički svećenik, mons. Georges Henri Joseph Édouard Lemaître.

Stoga, izjava pape Franje da »znanstvena teorija koja se postavlja kao začetak svijeta nije u suprotnosti s intervencijom Božjeg stvaranja i da Evolucija nije suprotnost kreaciji, jer evolucija predmnijeva stvaranje bića koji se razvijaju« nije neka novost u Crkvi jer su i njegovi prethodnici, kao i filozofsko-teološka misao kroz povijest katoličke misli, na svoj način potvrđivali.

Draga moja obratila sam ti se iz nekoliko razloga.
Prvi bi bio jer si me u jednom trenutku posjetila na mene i toliki flashback sam doživjela da mi je momentalno došlo loše.
Znas to pisanje "ja sam simpatično slatka nji nji nji"dok su me usta puna same sebe je nista drugo nego oholost na entu - vjeruj jednom kad iz drugog kuta sagledas sam sebe, plesne te ta spoznaja.

Drugo, ono sto sam rekla, davanje iole kakvih savjeta pod istinom da će tako biti drugoj osobi za koju se vidi da je "lose i u nekom bunilu" jest kontraproduktivno jer vrlo lako da se takva osoba "zalijepi" za neku tvoju recenicu i pogoršaš stvari.

Trece, taj tvoj traktat o patnji i miru u svijetu, a ponajprije konstatacija da me poznajes u smislu "ljudi poput mene" mi je u najmanju ruku smijesna.

Cetvrto, stani i sagledaj sama sebe. Da, to je najteze. Kad osoba za sebe kaze da je ponizna, sve je nego ponizna, a ti kažes, citiram sljedece:
- "ponijet ću tu svoju recimo patnju zbog prelaženja preko tvog "teškog" posta i prikazat ću je za mir i sreću, upravo zato jer visoko cijenim svačiju pa i tvoju patnju, već na ovom svijetu tebe i tebi sličnih"
- "Ja nisam ohola nego naprotiv .. ali je možda problem u tome što pšem kobasičaste rečenice a sve iz veelike poniznosti da budem što jasnija"
- "Opet sam napisala kobasičastu rečenicu al šta mogu kad je to tako komplicirano bar u mojoj skromnoj, nimalo lažljivoj i ne-oholoj glavici"
Toliko nevjerojatno da se covjek zapita jesi li trol? Ne cini ti se da ima malo puno JA dok s druge strane konstatiras da sam ja uvrijedila Bozju ljubav?
Reci ce ti nešto, onaj koji pokusava dokuciti, vrednovati tudi odnos s Bogom je - pogodi sto? Nista drugo nego li licemjer, a pogodi zasto? Jer been there, do that - tako da je ovo sve samo ne napad na tebe "krivu ni duznu".
Dapace, odlika krscanina koji ima pravi izgradeni odnos s Bogom je upravo prihvacanje toga da i nismo bas tako divni.
I off topic, dao Bog da ti sva patnja bude u zivotu citanje mojih teskih postova.

Pa tako dodemo do pete stvari vezane za tematiku o kojoj pises. Imas svo pravo ovoga svijeta ovdje trkeljat svasta, no, bucas stvari - razbacujes se pojmovima, a onda elementarne logicke stvari ne razumijes (usp. imaginarna zbilja i uži/siri kontekst, denotativno/konitativno znacenje) pa se cisto pitam tko je tu lud ili tko je tu trol, no u tim smislu mogu samo konstatirati da me nije briga jer zamisli - NE, ova tema nije toliko vrijedna i zamisli, ova tema NE, nece od tebe ni Losera uciniti boljeg ni lošijeg covjeka.

Tako da, jos jednom, draga moja - pisem ti jer si me u trenutku sekunde podsjetila na mene, a vjeruj mi - taj put "pametovanja" i "hvalite me usta moja" je put oholosti.
I na koncu, zasto sam ti se uopce obratila lezi u tome da ako si stvarno pisala na jednom drugom forumu, a mislim da znam kojemu, i ako si stvarno ona za koju ja mislim da jesi - strah me ljudi poput tebe jer tvoj tajming pojavljivanja na forumu mi je fascinantan, Judito.
Ne znam sto imas s BTW nit' me zanima (isti tren si se nakacila na njega, a postovi podilaženja su ljigavi, tako da nije li to malo cudno? - no, "to nije moj cirkus, niti su to moji majmuni"), ali zato od mene odlijepi jer sam dosta sranja ja prozivila bas zbog toga (na onom drugom forumu) dok si ti iz prikajka citala i sutila.

Na ovom forumu se ne bavimo psihoanaliziranjem forumaša (takvi postovi će dalje biti brisani), nego raspravljamo o temi, a ovdje je to odnos Biblije i znanosti.

Sve je to, jel, u duhu rasprave

BuildTheWall, da ostanem strogo u temi Biblija-znanost, e da me ne bi Giovi obrisao, a to je i inače korisno za ovaj forum ako uspijemo da se dogovorimo oko pojmova koje upotrebljavamo da bismo mogli nastaviti razgovarati, jer ako ja govorim španjolski a ti kineski, nema sreće:)

A razgovarali smo o prvom grijehu, ako se dobro sjećam, pa si među ostalim tvrdnjama rekao i da JE GRIJEH IMAGINARNA ZBILJA.
Kako su me učili u školi a piše i u rječniku:
Imaginarno znači zamišljeno ali nestvarno, nepostojeće, dakle nešto što netko zamišlja ALI ne postoji u zbilji. Najbolji primjer za to je korijen iz minus jedan jer takav broj ne postoji, ali može se uzeti za primjer i recimo utopija - nepostojeća zemlja, ili može se reći da netko tko živi u zabludi - "živi u svom imaginarnom svijetu", što značii da zamišlja nešto što ne postoji u zbilji.
Zbilja je isto što i stvarnost, realnost, postojeće a to se može dijeliti na konkretne (npr auto) i apstraktne stvari kao što je ljubav, grijeh...GRIJEH JE STVARAN A NE IMAGINARAN.
Zaključak: imaginarna zbilja je zaista imaginarna tj ne postoji nego si je ti zamislio, izmislio u svom imaginarnom svijetu:(
A kako piše u tvom rječniku? Evo, sa zadovoljstvom prihvaćam i drugo mišljenje ali argumentirano obrazloženo.

Lol jel ti trolas ili...?
Pise ti gore sto je imaginarna zbilja. Ako ti je prekomplicirano guglaj na engleskom.
Uostalom tko je rekao da grijeh nije stvaran? Ako nisi skuzila, prvi grijeh je rezultirao kognitivnom evolucijom, sto je pak rezultiralo mogucnoscu koristenja imaginarne zbilje.

Ma ne trolam nego sad kužim da ja koristim hrvatski jezik a ti engleski, tako sam i mislila, nego krajnji moj odgovor imaš u Meditaciji i zajedništvu ako te zanima jer ovako nikad nećemo naći zajednički jezik jer stvarno kod mene piše jedno a kod tebe drugo. kod mene. Tj. HRVATSKI RJEČNIK KOJI BI TREBAO BITI STANDARDAN U HRVATSKOJ je imaginarno - nepostojeće a kod Engleza zamišljeno a to je bitno različit pojam, TAKO DA ODUSTAJEM OD NADMUDRIVANJA---