Katolički odgovori

Očito da se ne razumijete u ono što pišete i ne razlikujete privatno vlasništvo od crkvenog.
Svaki svećenik ima svoj privatni novac, kojim raspolaže, a isto tako bi s njim raspolagao i da ima ženu i djecu ( ili raspolažu svećenici koji su oženjeni) Crkveno vlasništvo je crkveni i s njim svećenik ne raspolaže,kao sa privatnim vlasništvom i odgovara za njega Crkvi, polaže račune Biskupu, ( isto tako i novac )i ne bi raspolagao s njim ni da je oženjen.

Pa ne bi se baš složila.
Našem svećeniku je Crkva kupila auto i crkva mu financira hranu i ostalo što mu je nužno. A auto koliko vidim vozi i njegova žena I jede s njim;)
Tako da ti ovo baš ne stoji.
Ono što mu treba za njega, za njegove hirove, kako ti kažeš, vjerojatno kupuje od svog novca,a to nije sigurno toliko da može s tim novcima financirati ženu za koju znam da ne radi i dijete;)
U mojoj familiji je grkokatolički svećenik, koji kaže da mu žena sve koristi i nasljeđuje, pa zato je zabranjeno da se ona uda ponovo, ako ostane udovica, da se to dalje ne rasipa;) ovako će sve ostati Crkvi.

Nema logike u ovom upisu, tko nasljeđuje žena ili crkva, ne mogu i jedni i drugi?????????
Ako žena nasljeđuje, što ostaje crkvi ( mislim na privatnu imovinu), i da li misliš da žena nasljeđuje i Crkvu? Smiješno
I ne da mi se raspravljati više u raspravi koja se zasniva na mišljenjima, pretpostvkama bez znanja, činjenica, a osim toga smo i malo skrenuli sa teme
sorry Barnaba

Nije riječ o nasljeđivanju crkve kao crkve, već o onome što svi dobro znate, samo se pravite da ne znate..
To si ti rekla, ne ja;)
Ma nek vam bude!
Bili živjeli pa vidjeli!!

Pitajte protestante za iskustvo. Oni se žene i imaju obitelj, pa ne trpe-kako bi rekli kritičari celibata-od celibatnog stresa. U SAD su anketirali pastore bi li ponovno birali pastorsko zvanje kad bi počinjali karijeru. Pedesetak posto izjavilo ih je da ne bi. Zašto? Zbog enormnog stresa koje njihovo zvanje pričinjava suprugama i obitelji.
Poznavao sam jednog baptističkog pastora koji je imao četvoro djece. Jedan sin mu se oteo kontroli, naveliko...i on je postupio dosljedno prema 1 Tim 3:4 i i ponudio ostavku crkvenom odboru, jer ne može sinove držati u pokornosti (odgovor: ma daj, pastore, ne zafrkavaj, kakva ostavka).
Nažalostl, u SAD je bilo dosta slučajeva razvoda brakova prostestantskih pastora zbog raznih razloga (i nevjere, sorry). Poznajem jednog bivšeg pastora koji se razveo i sad bi se ponovo ženio (a u njegovoj zajednici to nije teološki uređeno, pa je moguće da mu se želja i ostvari). Poznajem i jednog bivšeg našeg svećenika koji se oženio.
Pa, recimo, ako ste pastor u maloj zajednici od 200 članova, od kojih je pola umirovljenika, tko će vam sakupiti za plaću? Od čega ćete uzdržavati ženu i djecu? Ima i tu bolnih slučajeva.
Meni se čini da ipak u "zecu" leži drugi "grm", a to je podrivanje katoličkog nauka o spolnosti: nije stvar u tome da se svećenici žene i imaju obitelj, nego da se ukine crkvena zapreka neometanom izvanbračnom seksu. Doklegod postoji svećenićki celibat kao ideal (neovisno o tome koliko ga uspije obdržavati), dotle stoji i ideal djevičanstva i čistoće. Padne li celibat, neće biti nikakvog smisla uopće više govoriti o djevičanstvu. Kako bi rekao Lewisov stariji đavao mlađem: "Nadam se da si svojeg pacijenta (čovjeka) uspio uvjeriti da je spolno suzdržavanje nezdravo!"

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Osobno sam prijateljevala, izvjestan broj godina, s jednom obitelji pastora. Tu je stvar funkcionirala jako dobro. Supruga je isto teolog i pomagala u pastoralnom radu, vodila nedjeljnu školu za djecu. No, poznavala sam i neke od propovjednika koji su bili neoženjeni. Vrlo su iskreno rekli da ne znaju kako bi svoje poslanje povezali s obitelji. Dakle, celibat ili brak, svaka stvar nameće određene probleme. Moji prijatelji koji su svećenici su uglavnom rekli da celibat smatraju boljom opcijom - u pastoralnom smislu.

Dosta smo ovdje raspravljali o celibatu i mišljenja su različita, što i nije loše, jer u suprotnom bi bilo dosadno..

Neki jednostavno nisu htjeli shvatiti, niti prihvatiti činjenice, ili su se pravili da ne čuju..no, to je slobodna volja svakoga..

Na sve tvoje krive tvrdnje je adekvatno odgovoreno i dokazana je nelogičnost u njima.
Generalno gledano, ako netko ne želi prihvatiti istinu ukoliko je ona suprotna njegovom osobnom mišljenju a niti to može logički obraniti to je znak kako nije u pravu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

A što su ovdje činjenice? Da ima svećenika koji ne poštuju obećenja celibata koja su dali, da ima laika (laikinja) kojima jako smeta celibat, da neki ne mogu shvatiti ni prihvatiti smisao celibata....
Što su uistinu činjenice, a što njihovo tumačenje?

Činjenice su da je celibat disciplinska mjera, a ne zapovjed od Krista.
Činjenice su da Crkva ima dvostruke kriterije po pitanju celibata.
Činjenice su da se diskriminira svećenstvo koji su se morali obvezati na celibat, a GK ne.
Činjenica je da je takvih svećenika jako jako puno..i da nas je grupa ljudi i svećenika koji svjedoče to i progovaraju u problemima koji se javljaju vezani za tu temu.

Ali ovdje jednostavno se sve takvo odmah zatuče lopatom..

Mariamne,
Po pitanju celibata Crkva nema dvostruka mjerila. Niti jednom svećeniku , niti GK, niti anglikanskom, nije dopušteno da se oženi.
Zato jer je svećeništvo viši poziv od braka, i ne može se sa višeg poziva služenja Kristu ići na niži. S druge strane, onaj tko je u braku može ako osjeti poziv u nekim obredima postati svećenik, jer je to viši poziv.

U vezi obavezivanja na celibat, nisu svi pozvani postati svećenici. Nitko nema prava biti svećenik, to je poziv od Boga. Tko ne može ili ne želi prihvatiti celibat taj je pozvan na brak.

Svećenika koji imaju ljubavnice i žive u grijehu ima, ali ne tako puno kako ti spominješ, vjerojatno jer se krećeš u takvim krugovima. A što se tiče toga da grupa njih to svjedoči, ništa se ne svjedoči, već se pokušava opravdati, jer grijeh se i ne može svjedočiti, grijeh se skriva. Taj svećenik koji te raznim neistinama pokušava uvjeriti da je grijeh u redu, da je sve to normalno, je isto kao i svi koji skrivaju svoj grijeh, kukavica, inače bi se on javljao, zar ne?

Možeš li mi argumentirati, zašto je svećenstvo viši poziv od braka? To dosad još nisam čuo, a i ne zvuči mi baš...ispravno.


Možeš li mi argumentirati, zašto je svećenstvo viši poziv od braka? To dosad još nisam čuo, a i ne zvuči mi baš...ispravno. Dakle, svi koji smo se odlučili za brak, izabrali smo niži poziv?

Što se tiče svećenika i ljubavnica/priležnica...koliko toga ima, zapravo samo Bog zna, jer veliki dio tih tajni ostaje sakriven.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Ovdje mi nešto nije posve jasno, a to je pitanje višeg i nižeg poziva. Nikada takvo nešto nisam čula, niti mi je poznato da postoji u nekom dokumentu pa lijepo molim reference za navedene tvrdnje.

Loše sam to napisao, da se ne bi krivo shvatilo, nijedan poziv nije viši ili niži u smislu da je neki manje vrijedan. Ali nismo svi isti, u Crkvi postoji hijerarhija, nisu svi pozvani na službu apostola, "neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje (...)"(1Kor 12,28).
Sakramenat reda je "sakramenat apostolske službe". (KKC 1536) Budući pak, da se kod sakramenta svetog reda, utiskuje pečat koji se ne može niti poništiti niti maknuti, oni koji su jednom pravilno zaređeni ne mogu postati laici, dok oni koji su primili sakramenat ženidbe mogu ako osjete poziv -u nekim obredima- primiti skramenat reda, radi se o višem i nižem stupnju sakramenta, ne znam kako da se izrazim da to objasnim.

Giovi

Crkva ima dvostruka mjerila. GK svećenici mogu se prije nego što postanu svećenici se ženiti. Isto tako protestanski i anglikanski svećenici koji so oženjeni a žele preći u Rkc dozvoljava im se. Prema tome, to se zovu dvostruki kriteriji.

E, dragi moj, ima ima, jako jako puno..i više nego što ti misliš..kako sam počela prikupljati priče, istraživati i upoznavati se sa svećenicima, čak se znalo desiti da u 5 župa za redom se nađu takvi. O tome će se čuti na blogu koji sam pokrenula. Bolje da ovdje šutim

Moji suradnici, svećenici, imaju izrazito jak poziv od Boga, i takav žar koji sam vidjela kad pričaju o svom pozivu, samo to potvrđuje. Ali imaju i svoje prirodne potrebe, koje nisu samo za sex vezane, već i da imaju nekog pored sebe..citiram jednog od njih: kad stanem pred oltar kad ja osjetim kako me Bog zove, to je nešto što se ne može opisati..ali kad uđeš u onu sobu, osjećaš se kao grof Drakula, sam u crkvi, usamljen, vuče te stalno da imas nekog pored sebe, pa i molis za to, samo da nisi usamljen, pa i ne toliko zbog sexa..

I nije istina, tko ne može prihvatiti celibat, ne znači d anije pozvan niti da ne moze biti svecenik. I GK nisu prihvatili celibat, pa su svećenici nakon ženidbe.

Nitko ne opravda grijeh, vec se želi skrenuti pozornost na probleme koji se javljaju vezani uz celibat..

Pa i Pavao ti je rekao, da tko ne moze se suzdrzati, neka se ženi , da ne uđe u blud..Pa evo im sad, celibat, a ono bludničenja koliko hoćeš..vanbračnih veza, djece,,pa ako je to bolje, onda postavljam pitanje koje će biti na blogu, pa neću o tome tu..ali se lako može zaključiti koje..

javlja se on, javlja, javljaju se oni..nisu kukavice..kad su se usudili naći samnom i progovoriti o svemu, su sve samo nisu kukavice..a i ljudi se boje, jer kakvog tu ima prljavog veša, vjeruj,celibat je samo sitnica