|
Krađa riječi 'gay'
Do prije nekoliko godina na cesti i u javnosti, u medijima pogotovo, nije se moglo čuti i još teže naići na riječ 'gay'. Danas, ona ima izvrnuto značenje. Koriste je homoseksualni aktivisti da bi ublažili svoju problematičnost. Ali riječ 'gay' njima uopće ne stoji. Otkad su to oni 'veseli', 'lijepi', 'živahni'? U stvarnosti srećemo i nailazimo samo na frustrirane, blesaste osobe umjetnog ponašanja. Ništa tu nije 'gay'. Samo tuga, jad, frustracija, bolest i amoral. To je obična krađa ove riječi 'gay' tj. gai što u francuskom kao pridjev označava - živahno. Dakle, nigdje ni riječi ni spomena na homoseksualce, na transvestite, lezbijke i ostale. Kao što oni nisu 'gay' tako ni njihovi neistomišljenici nisu nikakvi 'homofobi'.
Pojam homofobija - pila naopako, politička etiketa
Homofobija je nestručan, trivijalan naziv za ljude koji imaju određeni, manji ili veći stupanj averzije prema homoseksualcima. Ta averzija je instiktivna i intuitivna reakcija na bolestan i protuprirodan odnos i način života homoseksualne populacije. Isto, ljudi imaju averziju prema raznim devijacijama kao što su nekrofilija, pedofilija, incest... Po istom principu oni koji prakticiraju nekrofiliju, pedofiliju ili incest, mogli bi averziju normalnih ljudi prema takvom ponašanju prozvati nekrofobijom, pedofilofobijom, incestofobijom... No znamo da to nema veze s fobijama. Svaka psihički zdrava osoba će osjetiti određenu averziju prema takvim protuprirodnim ponašanjima.
Dakle, naziv homofobija je puka izmišljotina i nema nikakve veze sa medicinskim pojmom fobije. Inače, jednostavna ili specifična fobija je trajni, bezrazložni strah uzrokovan prisutnošću ili zamišljanjem specifičnog objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost. Izloženost objektu ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupanja anksioznosti ili pak do pokušaja izbjegavanja objekta ili situacije. Simptomi povezani s fobijom ili model izbjegavajućeg ponašanja vezano za određene objekte ili situacije može u značajnijoj mjeri utjecati na sposobnosti svakodnevnog funkcioniranja. Odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazložan, ali usprkos tome ne mogu mu se oduprijeti. Osoba osjeća strah prilikom dolaska u određenu situaciju koje se boji. Izraženi su fizički simptomi, koji su pojačani: znojenje dlanova, crvenilo na licu, lupanje srca, bol u prsima, osoba ima osjećaj da nema zraka (osjećaj da će se ugušiti), drhtanje ruku i nogu, podrhtavanje glasa. Svima je jasno da ljudi na koje se etiketira nazivom 'homofobi' nemaju ništa sa ovom definicijom niti proživljavaju takvu simptomatologiju.
Izvorno, homofobija je upotrebljavana u psihijatrijskom žargonu da bi opisala strah pojedinca od vlastitih homoseksualnih inklinacija. Međutim, homoseksualni aktivisti ukrali su taj termin i redefinirali ga da bi označavao bilo kakav negativan stav, mržnju ili 'strah' od homoseksualaca. Kao retoričko oružje, namjena mu je diskreditirati, omalovažiti i poniziti svakoga tko se protivi homoseksualnom ponašanju ili legalizaciji homoseksualnosti.
Naravno, univerzalno uključenje svih oponenta kao homofoba nije istaknuto. Javno, homoseksualni aktivisti će oznaku homofoba prišiti deklarirano nasilnim mrziteljima, kao skinheadsima npr. da bi skrenuli pažnju na karakterne osobine takvih pojedinaca i pokazali kakve se to osobe ustvari protive homoseksualnosti. Međutim u praktičnom diskursu etiketu homofoba prišit će svakom pojedincu koji misli da je homoseksualno ponašanje loše, nenormalno ili štetno. Da bi otkrili tu činjenicu, od homoseksualnih aktivista i advokata treba tražiti da objasne razliku između homofobične i nehomofobične opozicije homoseksualnosti.
Termin homofobija definira opoziciju homoseksualnosti kao mentalnu bolest. To je za homoseksualne aktiviste poseban užitak jer je homoseksualnost 1973. skinuta s liste psihijatarskih poremećaja. Tako su sada oni zdravi, a svi oni koji govore protiv homoseksualnosti - mentalno bolesni. Naravno, svakome je jasno da potez pera ne ispravlja poremećaje, niti potez pera može nekoga učiniti poremećenim.
Termin homofobija služi kao semantički ekvivalent 'rasizmu' da bi javnosti pokazao kako je opozicija homoseksualnosti jednaka predrasudama prema rasnim manjinama. Općenito, navedeni aspekti homofobije služe kako bi ušutkali i posramili openente. Tako da kad se netko usprotivi homoseksualnosti, homoseksualnom ponašanju, legalizaciji homoseksualnosti, gay paradama.... može ga se odmah označiti mentalno bolesnim ili rasistom. Dakle, termin homofobija je iluzoran pojam, pila naopako koji su izmislili 'gay' mudraci da bi se koristili njime kao retoričkim oružjem protiv oponenata.
Prodor zla u normalno društvo
Kad su nacisti sa istim metodama educirali djecu, samo su stavovi bili potpuno drugačiji od stavova homoseksualnih aktivista, to je bilo pranje mozga, odurna propaganda i slično, a kad to rade homoseksualne udruge, onda je to 'različitost', 'tolerancija', 'sazrijevanje društva'...
Kakva su to 'različitost' homoseksualci i lezbijke, pedofili i feministice? To je pokušaj podmetačine. Ne radi se o 'različitosti' nego o prodoru zločina u normalno ljudsko društvo. O pokušaju ispiranja mozgova djeci, o stvaranju društva izokrenutih vrijednosti, u kojem bi najnormalniji građani bili mučeni ('liječeni') po psihijatrijskim ustanovama, od nekakve lažne bolesti 'homofobije'.
Sve je manje morala u društvu, svi su se 'začahurili' svoje male živote i svakodnevne preokupacije, dok osobe bolesnih svjetonazora promiču svoje viđenje moralnosti. I svima nam bez imalo suzdržavanja 'obznanjuju' svoje sklonosti. A 'običan' čovjek to dozvoljava i govori : ''Pa baš me briga, neka žive kako žele, dok me ne gnjave nema problema, pa i oni su ljudi... '' Konformizam je najveća bolest ovog društva. Konformizam i lažna tolerancija. O kakvom 'sazrijevanju' društva govorimo? Ako društvo sazrijeva pa postepeno prihvaća homoseksualce, onda bi se to 'sazrijevanje' društva trebalo ogledati i u smanjivanju korupcije, kriminala, nasilja... Ali ne! Nasilja, korupcije i kriminala je sve više, kao što je i sve više seksualnih devijacija - homoseksualnosti, pedofilije, incesta... Zdrava logika kaže da su i gay parade i nasilje i korupcija dokaz truljenja i propadanja društva, a ne sazrijevanja. Postavlja se pitanje, kamo to odlazi zapadna civilizacija? Nije li se sve ovo već dogodilo? Povijest je pokazala da kada društvo dosegne određenu razinu nemorala, ono se potpuno raspada i to s drastičnim posljedicama. Mnoga su carstva padala zbog svoje nemoralnosti. Ne možemo ukloniti zaštitu sa prirodnog braka i obitelji, te očekivati da ćemo imati jedinstvenu infrastrukturu. Uništavanje osnovnih etičkih i moralnih načela ima dalekosežne implikacije koje se odražavaju na sve grane društva i države. Gay parada je upravo kruna tog nemorala koja negira i ismijava sva moralna načela i zakone, obitelj, brak, tradiciju, dostojanstvo i vjeru cjelokupnog društva. Zapadno društvo neminovno odlazi u propast kao što je otišlo i Rimsko carstvo, kad je izgubilo muževnu borbenost, kad je ostalo bez srca i hrabrosti, kad su padine Rima bile pune leševa nerođene djece, kad su rimske kurve zapovijedale perverznim senatorima, a pederastija bila 'normalna' pojava među visokim vojnim časnicima i ministrima, lezbijstvo i kultovi ženskih religija bili popularni, a moralnost se smatrala "barbarskom" i znakom "neciviliziranosti". Tada su došli barbari... a ostalo znate.
Zaključak
Na kraju, u demokratskom društvu seksualno sklonosti, navike, želje i običaji, su osobna stvar svakog od nas, a nama sa normalnim stavom sigurno ne pada na pamet nositi transparent - NORMALAN! No, hoćemo li ipak morati?
1 Nacional br. 481, 2005-02-01 2 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti: iskustva i učinci 3 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100
* izmjenjen naziv ** naziv "normalan" u vjerskom smislu označava da je u skladu s naravnim zakonom. Admin
|