Katolički odgovori

Politička zavjera

Politička odluka proglašavanja homoseksualaca i lezbijki 'psihički zdravima' godine 1973., od strane dijela američkih psihijatara nije prihvaćena u cijelom svijetu. U mnogim državama liječnici još uvijek liječe taj teški psihički poremećaj, a u opasnim slučajevima zakonodavstvo takve osobe isključuje iz slobodnog funkcioniranja društva. Ali, kroz OUN, već desetljećima razni lobiji pokušavaju progurati u svim zemeljama svijeta da se donesu zakoni o 'ravnopravnosti' homoseksualaca i lezbijki. Jedan od naših najcjenjenijih psihijatara, dr. Vladimir Gruden, kaže:

''Homoseksualnost ne treba pustiti sa lanca, nego spriječiti njenu legalizaciju!''1

Homoseksualci su tako postali oružje u rukama moćnika, koje se upotrebljava u 'pripitomljavanju kandidata', za klub novog svjetskog poretka, za zemlje gdje je još uvijek na snazi normalni**, tradicionalni poredak. Postoje regije i narodi u svijetu koji su više zaraženi ovim psihičkim poremećajem od ostalih. Izvor ovog poremećaja su u prvom redu Sjedinjene Države i zapadna Europa. Razni lobiji pokušavaju ovaj poremećaj proglasiti ne samo 'normalnim' nego i jedinim 'ispravnim', a normalni ljudi su u stvari - psihički poremećeni jer 'nisu cjeloviti'.

Oni homoseksualci, koji stvarno imaju problem, dobro znaju da to nije ni normalno ni prorodno, a kamo li poželjno. Znaju kamo to vodi, i ne izlažu se u javnosti.




Tragedija za čovječanstvo

Svrha te ekspanzije homoseksualnosti je napad na prirodni poredak između muškarca i žene, u kojem se on negira, ili bar smatra 'nebitnim', sa svrhom slabljenja muške komponente, time poticanja žene na pobunu (kroz feminizam i lezbijstvo) i na borbu za mjesto 'pod suncem'. Kao rezultat imamo nered u krevetu, zatim u braku, i konačno raspad obitelji kao nukleusa društva. Bez obitelji, bez temelja i osjećaja pripadnosti, čovjek je kao list otrgnut sa stabla s kojim vjetar radi što hoće.



Bolesnici negiraju svoju bolest

Najveći bolesnici često negiraju svoju bolest. Homoseksualci su i psihički i fizički deformirani. Kad se teškog bolesnika dovede u ludnicu, najgore po njega je ako se tamo javno deklarira da nije lud. Takvima se luđačke košulje još više stegnu. Tako bi se i homoseksualnim - aktivistima trebale stegnuti luđačke košulje, a ni ih puštati na slobodu da svojim dekadentnim ponašanjem truju djecu, omladinu, obitelj, društvo. I ne samo da ih se pušta na slobodu kao 'zdrave', nego se čak ulaže u njihovu propagandu, u promoviranje dekadencije i nemoralnosti. A sve to za novce poreznih obveznika, jer je država po jednoj gay* paradi potroši 400 000 kuna samo na osiguranje, a homoseksualne udruge su svake godina na platnom spisku države.



Udruge duševnih bolesnika

Dok se daje toliki medijski prostor udrugama 'Iskorak', 'Kontra', 'Roda', dok država financira ovolike udruge duševnih bolesnika, imaju li normalni građani još ikakva ljudska prava? 'Prava' kojih su zapadnjacima puna usta? Imamo li kao građani pravo na vlastiti stav, svoj odgoj svoga djeteta? Imamo li pravo biti ono što želimo biti, a ne u što bi nas homoseksualni lobiji htjeli prepraviti? Gdje i kojim člankom Ustava RH je zajamčeno, normalnim ljudima, pravo na svoj način života?

Parade dekadencije

Jer, propagiranje homoseksualnosti i gay parade smetaju svakom normalnom muškarcu i ženi. To su parade dekadencije i stvaranja društva nasilja protiv normalnih ljudi. Ako je nešto postalo uobičajeno ili se na to ljude sustavno navikava, ne znači da je samim time postalo normalno. Sex izmedju dvojce muškaraca ili dvije žene nije normalan. Ako nekoga takvo što privlači, ne znači da to smije prakticirati. Čak i ako ga prakticira, ne znači da ima pravo na osnovu toga izlaziti na ulicu transparentom i tražiti da ga se poštuje. Svaki homoseksualac koji na ulici ima bilo kakav oblik intimnog kontakta s drugim muškarcem, ili žena s drugom ženom čine nasilje nad normalnim čovjekom kojeg se prisiljava gledati (nasilje može ulaziti i kroz oči i uši) tu odvratnost. Kada se o tome javno progovori odgovor su samo klevete i urlanje. Dokle ide fanatizam i mržnja homoseksualnih aktivista govori posljednji primjer zagrebačke vjeroučiteljice koja je završila na sudu radi istine – navodno je učila da je homoseksualnost bolest.




San Francisko kao opomena

Tako Hrvatska po malo počinje ličiti na San Francisko gdje homoseksualni aktivisti maltretiraju sve neistomišljenike. Kada su se homoseksualci prvi put pojavili u San Francisku naišli su na osudu lokalnog stanovništva. Njihov zahtjev tada je bio 'samo da ih nitko ne dira'. Kada su to dobili, homoseksualci su tražili 'ravnopravnost', a kada su i to dobili, preuzeli su cjeli grad pod svoju kontrolu, počevši od gradonačelnika do lokalnih političara, vrha policije itd. Danas u San Francisku homoseksualci proganjaju sve neistomišljenike, a njihove objekte, čak i crkve ruše i pale. U pitanju je obrazac koji se u povijesti ponavljao više puta i koji će se ponavljati svuda gdje se dopusti širenje ove bolesti.





Zloupotreba demokracije

Riječ je o klasičnoj zloupotrebi demokracije. Krivicu snose i heteroseksualci koji koji su se priključili homoseksualnim aktivistima. Liječnik G. van der Aardwega kaže:

''Nema isprike za sve one heteroseksualce koji se priključuju ideologiji 'homoseksualnost je normalna'… Njihovim im unutarnji osjećaj kaže da sa homoseksualnošću nešto nije u redu, ali radije blebeću ponavljajući opće prošireno mišljenje… Smatrajući da je to što rade humano, zapravo sve više doprinose tragičnim homoseksualnim karijerama… Osim toga, doprinose općoj nesigurnosti glede toga što je normalna seksualnost i brak te tako potiču razaranje tradicionalnih obitelji. ''2

Slično piše i dr. Toševski :

'' Ostaje pitanje ne potiče li bahat odnos prema svojoj vrsti od viška tolerantnosti okoline, koja se u okviru opće liberalizacije društvenih odnosa zapaža posljednjih desetljeća. Tako se po navodima agencije ATN, država Kolorado koja je zaštitila lezbijke i homoseksualce, suočila sa bojkotom posjetitelja zimskih centara iz drugih država Amerike, koji su tamo redovno išli na odmor. To znači da postoji otpor heteroseksualnog djela populacije prema homoseksualcima i njihovoj organiziranoj nesmetanoj aktivnosti čak i u Americi, koja važi za kalup zapadne demokracije.
Zaštita i ozakonjivanje homoseksualnosti primjer je zloupotrebe demokratskih dostignuća civilizacije. Slično se događalo u antičkoj Grčkoj u kojoj je demokracija za ono vrijeme bila razvijena. Hormonski hendikep u smislu manjka muških endokrinih faktora ne predstavlja opravdanje i služi homoseksualcima kao omiljeni izgovor za njihovu nemušku aktivnost, koju mnoge današnje kulture lakonski prepuštaju samim akterima.''3

Treba primjetiti da se homoseksualni aktivisti pozivaju na antičku Grčku kada žele obraniti svoje stavove. U antičkoj Grčkoj se nije radilo o homoseksualnosti, već o efebofiliji ili pederstiji, spolnom odnosu mladića adolescentne dobi i starijih muškarca koji su im bili sponzori. Antičko društvo u kojemu je svaki treći stanovnik bio rob, društvo koje je zbog nemorala propalo ne bi trebalo nikome biti uzor. Osim toga ni starogrčki, ni latiniski ni starohebrejski jezik nemaju riječ za homoseksualce, već samo za homoseksualni spolni odnos. Opet do izražaja dolazi dvoličnost i dvostruki kriteriji homoseksualnih aktivista, iako su oni ti koji sebe smatraju suvremenim i tvrde da su njihove parade posljedica sazrijevanja društva, u nedostatku argumenata pozivaju se na društvo koje je propalo pred 1 500 godina. A vrhunac licemjerja je pozivanje na holokaust kada je upravo homoseksualac Ernest Rohm, vođa nacističkih jurišnih odreda SA bio jedan od ključnih ljudi u dovođenju Hitlera na vlast u Njemačkoj.

Čitava terminologija homoseksualnih aktivista je izvrnuta. Oni sebe poistovjećuju sa svojim poremećajem. Dr. J. Harvey kaže da treba izbjegavati riječ homoseksualac jer ne postoje homoseksualci već samo ljudi sa homoseksualnim poremećajem. Čovjeka se ne može poistovjetiti sa njegovim poremećajem, on ne određuje njegov identitet. Slično je i sa pojmovima 'gay' i 'homofobija' koje koriste u izvrnutom smislu.

Krađa riječi 'gay'

Do prije nekoliko godina na cesti i u javnosti, u medijima pogotovo, nije se moglo čuti i još teže naići na riječ 'gay'. Danas, ona ima izvrnuto značenje. Koriste je homoseksualni aktivisti da bi ublažili svoju problematičnost. Ali riječ 'gay' njima uopće ne stoji. Otkad su to oni 'veseli', 'lijepi', 'živahni'? U stvarnosti srećemo i nailazimo samo na frustrirane, blesaste osobe umjetnog ponašanja. Ništa tu nije 'gay'. Samo tuga, jad, frustracija, bolest i amoral. To je obična krađa ove riječi 'gay' tj. gai što u francuskom kao pridjev označava - živahno. Dakle, nigdje ni riječi ni spomena na homoseksualce, na transvestite, lezbijke i ostale. Kao što oni nisu 'gay' tako ni njihovi neistomišljenici nisu nikakvi 'homofobi'.



Pojam homofobija - pila naopako, politička etiketa

Homofobija je nestručan, trivijalan naziv za ljude koji imaju određeni, manji ili veći stupanj averzije prema homoseksualcima. Ta averzija je instiktivna i intuitivna reakcija na bolestan i protuprirodan odnos i način života homoseksualne populacije. Isto, ljudi imaju averziju prema raznim devijacijama kao što su nekrofilija, pedofilija, incest... Po istom principu oni koji prakticiraju nekrofiliju, pedofiliju ili incest, mogli bi averziju normalnih ljudi prema takvom ponašanju prozvati nekrofobijom, pedofilofobijom, incestofobijom... No znamo da to nema veze s fobijama. Svaka psihički zdrava osoba će osjetiti određenu averziju prema takvim protuprirodnim ponašanjima.

Dakle, naziv homofobija je puka izmišljotina i nema nikakve veze sa medicinskim pojmom fobije. Inače, jednostavna ili specifična fobija je trajni, bezrazložni strah uzrokovan prisutnošću ili zamišljanjem specifičnog objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost. Izloženost objektu ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupanja anksioznosti ili pak do pokušaja izbjegavanja objekta ili situacije. Simptomi povezani s fobijom ili model izbjegavajućeg ponašanja vezano za određene objekte ili situacije može u značajnijoj mjeri utjecati na sposobnosti svakodnevnog funkcioniranja. Odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazložan, ali usprkos tome ne mogu mu se oduprijeti. Osoba osjeća strah prilikom dolaska u određenu situaciju koje se boji. Izraženi su fizički simptomi, koji su pojačani: znojenje dlanova, crvenilo na licu, lupanje srca, bol u prsima, osoba ima osjećaj da nema zraka (osjećaj da će se ugušiti), drhtanje ruku i nogu, podrhtavanje glasa. Svima je jasno da ljudi na koje se etiketira nazivom 'homofobi' nemaju ništa sa ovom definicijom niti proživljavaju takvu simptomatologiju.

Izvorno, homofobija je upotrebljavana u psihijatrijskom žargonu da bi opisala strah pojedinca od vlastitih homoseksualnih inklinacija. Međutim, homoseksualni aktivisti ukrali su taj termin i redefinirali ga da bi označavao bilo kakav negativan stav, mržnju ili 'strah' od homoseksualaca. Kao retoričko oružje, namjena mu je diskreditirati, omalovažiti i poniziti svakoga tko se protivi homoseksualnom ponašanju ili legalizaciji homoseksualnosti.

Naravno, univerzalno uključenje svih oponenta kao homofoba nije istaknuto. Javno, homoseksualni aktivisti će oznaku homofoba prišiti deklarirano nasilnim mrziteljima, kao skinheadsima npr. da bi skrenuli pažnju na karakterne osobine takvih pojedinaca i pokazali kakve se to osobe ustvari protive homoseksualnosti. Međutim u praktičnom diskursu etiketu homofoba prišit će svakom pojedincu koji misli da je homoseksualno ponašanje loše, nenormalno ili štetno. Da bi otkrili tu činjenicu, od homoseksualnih aktivista i advokata treba tražiti da objasne razliku između homofobične i nehomofobične opozicije homoseksualnosti.

Termin homofobija definira opoziciju homoseksualnosti kao mentalnu bolest. To je za homoseksualne aktiviste poseban užitak jer je homoseksualnost 1973. skinuta s liste psihijatarskih poremećaja. Tako su sada oni zdravi, a svi oni koji govore protiv homoseksualnosti - mentalno bolesni. Naravno, svakome je jasno da potez pera ne ispravlja poremećaje, niti potez pera može nekoga učiniti poremećenim.

Termin homofobija služi kao semantički ekvivalent 'rasizmu' da bi javnosti pokazao kako je opozicija homoseksualnosti jednaka predrasudama prema rasnim manjinama. Općenito, navedeni aspekti homofobije služe kako bi ušutkali i posramili openente. Tako da kad se netko usprotivi homoseksualnosti, homoseksualnom ponašanju, legalizaciji homoseksualnosti, gay paradama.... može ga se odmah označiti mentalno bolesnim ili rasistom. Dakle, termin homofobija je iluzoran pojam, pila naopako koji su izmislili 'gay' mudraci da bi se koristili njime kao retoričkim oružjem protiv oponenata.



Prodor zla u normalno društvo

Kad su nacisti sa istim metodama educirali djecu, samo su stavovi bili potpuno drugačiji od stavova homoseksualnih aktivista, to je bilo pranje mozga, odurna propaganda i slično, a kad to rade homoseksualne udruge, onda je to 'različitost', 'tolerancija', 'sazrijevanje društva'...

Kakva su to 'različitost' homoseksualci i lezbijke, pedofili i feministice? To je pokušaj podmetačine. Ne radi se o 'različitosti' nego o prodoru zločina u normalno ljudsko društvo. O pokušaju ispiranja mozgova djeci, o stvaranju društva izokrenutih vrijednosti, u kojem bi najnormalniji građani bili mučeni ('liječeni') po psihijatrijskim ustanovama, od nekakve lažne bolesti 'homofobije'.

Sve je manje morala u društvu, svi su se 'začahurili' svoje male živote i svakodnevne preokupacije, dok osobe bolesnih svjetonazora promiču svoje viđenje moralnosti. I svima nam bez imalo suzdržavanja 'obznanjuju' svoje sklonosti. A 'običan' čovjek to dozvoljava i govori : ''Pa baš me briga, neka žive kako žele, dok me ne gnjave nema problema, pa i oni su ljudi... '' Konformizam je najveća bolest ovog društva. Konformizam i lažna tolerancija.
O kakvom 'sazrijevanju' društva govorimo? Ako društvo sazrijeva pa postepeno prihvaća homoseksualce, onda bi se to 'sazrijevanje' društva trebalo ogledati i u smanjivanju korupcije, kriminala, nasilja... Ali ne! Nasilja, korupcije i kriminala je sve više, kao što je i sve više seksualnih devijacija - homoseksualnosti, pedofilije, incesta... Zdrava logika kaže da su i gay parade i nasilje i korupcija dokaz truljenja i propadanja društva, a ne sazrijevanja.
Postavlja se pitanje, kamo to odlazi zapadna civilizacija? Nije li se sve ovo već dogodilo? Povijest je pokazala da kada društvo dosegne određenu razinu nemorala, ono se potpuno raspada i to s drastičnim posljedicama. Mnoga su carstva padala zbog svoje nemoralnosti. Ne možemo ukloniti zaštitu sa prirodnog braka i obitelji, te očekivati da ćemo imati jedinstvenu infrastrukturu. Uništavanje osnovnih etičkih i moralnih načela ima dalekosežne implikacije koje se odražavaju na sve grane društva i države. Gay parada je upravo kruna tog nemorala koja negira i ismijava sva moralna načela i zakone, obitelj, brak, tradiciju, dostojanstvo i vjeru cjelokupnog društva.
Zapadno društvo neminovno odlazi u propast kao što je otišlo i Rimsko carstvo, kad je izgubilo muževnu borbenost, kad je ostalo bez srca i hrabrosti, kad su padine Rima bile pune leševa nerođene djece, kad su rimske kurve zapovijedale perverznim senatorima, a pederastija bila 'normalna' pojava među visokim vojnim časnicima i ministrima, lezbijstvo i kultovi ženskih religija bili popularni, a moralnost se smatrala "barbarskom" i znakom "neciviliziranosti". Tada su došli barbari... a ostalo znate.


Zaključak

Na kraju, u demokratskom društvu seksualno sklonosti, navike, želje i običaji, su osobna stvar svakog od nas, a nama sa normalnim stavom sigurno ne pada na pamet nositi transparent - NORMALAN! No, hoćemo li ipak morati?


1 Nacional br. 481, 2005-02-01
2 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti: iskustva i učinci
3 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100


* izmjenjen naziv
** naziv "normalan" u vjerskom smislu označava da je u skladu s naravnim zakonom.
Admin

Zanimljiv je ovaj pojam homofobija.
Priznajem da me ta pitanja nisu nikad zanimala pa nisam niti znao u kojem se kontekstu osn spominje.
Onda sam na prvu homofobiju shvaćao kao strah od ljudi općenito tumačeći da je protivljenje homoseksulacima zapravo strah od ljudi koji su različiti.
Tek sam kasnije pročitao definiciju u wikipediji. Naravno, s te strane je isto tako smatram ukradenom.
No kad smo već kod wikipedie, bilo bi dobro ovo Silasovo stavit tamo, ... Ajde Sila, što čekaš.

Mnogo galame se diglo zbog događanja u Splitu pa me sve to potaklo na razmišljanje koje donosim na svojoj web stranici http://www.don-ivica.net/razno/55-komen ... -duha.html.
Ovo sam poslao i dnevnim novinama Slobodnoj, Večernjaku kao i tjedniku Glas koncila.. Zanima me hoće li objaviti, a zanima me i vaš komentar.

Dobar tekst i stvarno je to pogođeno skroz jer to i je teror manjine nad većinom. Da je npr bio referendum žele li građani Splita Gay Pride baš me zanima koliki bi bio postotak onih koji to stvarno žele. Također i sa raspodjelom državnog novca, svi su mediji na sve strane dok je papa bio u HR govorili tko će to platiti itd. a za ovakve gluposti gdje odlazi državni/naš novac nitko se ne pita. Tekst je odličan i trebali bi ga objaviti u svim medijima, jer gledajući index.hr i takve slične portale može se vidjeti samo jedna strana. Sad su počeli još žešće tući ...

http://www.index.hr/vijesti/clanak/idit ... 56635.aspx

Kakav je Vaš komentar na ovo? Mislim da su pretjerali već odavno, ali ovakvi tekstovi da se mogu naći na tobože hrvatskom portalu???

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Pročitao - jasno je što boli i peče: 1. Zabraniti vjeronauk u školama. 2. Ograničiti slobodu propovijedanja svećenika. ( Već je sve to viđeno u ne dalekoj povijesti - no neki imaju slabo povijesno pamćenje).. I u javnom mnijenju stvoriti takvo ozračje kao da je homoseksualnost savim normalna i zdrava pojava.
Interesantan je komplot između ustaštva i protivnika homoseksualnosti. Ne veličam ustaštvo, no treba ga procijeniti i vrednovati bez političkih konotacija. No ako treba osuditi svećenike ove ili one zbog mise za Pavelića onda treba osuditi i predsjednika Josipovića zbog veličanja partizanskih kapa sa petokrakama. Jer komunizam je osuđen u europskom parlamentu a mi imamo u Zagrebu Trg maršala Tita -- i još će dokazivati kako je to vrlo pravedno jer se i papa vozio po tom trgu.

I da završim jednom anegdotom. Na svadbenoj gozbi nastala prepirka i mlada pobjegla taman kad se nosila na stol pečena janjetina. Fratar gleda jurnjavu za mladom, gleda tek skinutu janjetinu s ražnja i uzdiše: "Luda li naroda, moj Isukrste!" Pa mi se nekako ovaj uzdah čini sve konkretnijim i ne preostaje drugo nego uzdahnuti "Ludih li vlasti i novinara, moj Isukrste!"

Na žalost, članak kao kao što je napisao sneni, ne može se naći nigdje na najčitanijim svjetovnim HR portalima.
Manje više ispaljuju parole bez ikakve analitičnosti makar i one koje bi bila naklonjena LGBT zajednici.
Ipak, kako je sneni tražio mišljenje, eto malo kritike, iako ne znam kako će biti prihvaćena
1. komunizam je mrtav, barem što se naše šire stvarnosti tiče. zlo je došlo u puno gorem obliku i zato se treba bolje naoružati. stoga spominjanje partijskih komesara i ostalih elemenata bivšeg nam sustava zapravo rađa protuudarom "života u prošlosti".
2. usporedba osiguranja gay pride-a s osiguranjem Svetog Oca nije primjerena jer je policija dužna osiguravati svaki događaj u državi za koji postoji potreba. Prema tome, osiguranje u Splitu je bilo potrebno. Što se tiče troškova, hvala Bogu, policajci su dobili nekakav dodatak, podebljanje plaće i to će se opet vratiti u gospodarstvo (bolje nego da lovom vrte naši genijalni političari)
3. Neredima u Splitu je bačena mrlja na protest građana. No tu treba reći i slijedeće:
Vodeći se informacijom dnevnih novina o 10.000 protuprosvjednika(mi u Zagrebu se možemo doista posramiti jer je naša borba uglavnom ignoriranje), njih 137 ljudi je uhićeno. Možemo broj "izgrednika" svesti na 200, što bi iznosilo 2% ukupnog broja. Kada uzmemo da je tih 2% zapravo uvijek tu kad se treba mlatiti i izazivati nerede (njima je svejedno da li je to utakmica ili anti-gay skup), onda možemo reći da broj izgrednika zanemariv. Pogledajmo primjerice kako je preneseno jedno mišljenje sa strane Crkve. Siguran sam da Adalbert Rebić nije dao izjavu tipa "žao mi je ljudi, ali sami su to tražili" već je novinar iz šireg konteksta izrečenog "izvukao suštinu". Zato smatram da tu treba biti oprezan. Ako još uzmemo u obzir tko od nasilja zapravo ima koristi, onda oprez treba udvostručiti.
4. Članak je predugačak, nekakve novine bi mogle skratiti tekst pa u sklopu toga izbaciti zapravo najvažnije dijelove.
5. Oni koji su iz Srbije došli na gay pride, nisu bili u rušilačkim pohodima po Hrvatskoj, u to sam nekako siguran. Valjda me zbog toga LGBT zajednica, nadam se, neće tužiti.

Inače, tekst je odličan i većina mojih primjedbi nije zbog samog teksta već zato što na drugoj barikadi nisu baš dobronamjerni ljudi. Mi barikade moramo razumom srušiti. Papa poziva na razum.

Kad su nakon parade aktivisti optužili policiju da "nije dobro radila posao" i kad su tražili ostavku Karamarka oglasio se i Sindikat državnih službenika i namještenika jednim sasvim realističnim dopisom "Policajci ne bi trebali biti taoci nepromišljenih inicijativa". Jedan sasvim razuman pogled na cijeli događaj. ( http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s ... 22434.html )
Isto tako vijest da neke stranke "snažno osuđuju licemjernu izjavu nizozemske veleposlanice" da nakon ovog u Hrvatsku treba uvesti monitoring, i predlažu da se Nizozemskoj uvede isto zbog njihove vrlo islamofobične "Stranke za slobodu" koja podupire nizozemsku vladu i zbog prešućivanja nizozemske odgovornosti za srebrenički masakr.
Usput, eksponirana "književnica" V.R. poznata po antikršćanskom prosipanju otrova i neprestanoj frustraciji, kao i po romanima u kojima je svaka druga riječ psovka i prostačenje, navodno zbog svojih anti-papinskih izjava, dobila je otkaz od novog urednika Nacionala...
Ne pratim one razvikane portale, pa ne znam jesu li prenijeli ove vijesti...

Nekako mi se sve to čini kao da tih 10.000 ili realnije manje ljudi koliko je bilo na Rivi, nisu bili u nekom organiziranom prosvjedu, ljudi su vikali iz okolnih ulica dok je povorka prolazila, sa svih strana. Dakle, cijeli grad, narod je protiv toga, ili velika većina. Nasilje je eskaliralo zbog tih uvjetno rečeno 2%, ali sama povorka i poneki plakati su se mogli shvatiti kao provokacija. Apsolutno ne opravdavam nasilje. Čisto sam mišljenja da ta povorka nikome nije potrebna, posebice ne u gradu kao što je Split. Živimo u nekakvoj demokraciji gdje se za svoja prava možeš izboriti i drugim pravnim putevima. Drugo je kako to funkcionira u našoj zemlji. Uglavnom, to je teror manjine nad većinom koja nikome nije donijela dobroga, niti su sudionici "dobili" neka viša prava, niti su splićani zadovoljni što se to odvijalo u njihovom gradu. I na kraju krajeva, koliko se da primjetiti iz medija, velika većina sudionika Pride-a su građani nekih drugih gradova i država.
Napad na Crkvu kao glavnog širitelja mržnje među mladima je tako podmukli i nevjerojatan potez, očajnički. Više ne znaju kako bi drukčije napali pa onda optužuju za nekakav "fašizam" i ostalo. Taj pojam koji se koristi na sve strane je još bizarniji, kao da živimo u doba Hitlera. Treba se ostaviti više tih politizacija određene situacije, bilo to nogometna utakmica ili Gay Pride. Po meni, cjelokupni narod, ne samo građani grada Splita, napaćeni nakon svih silnih afera, korupcija, općeg stanja u državi, opće situacije zadnjih godina je toliko isfrustriran jednim dijelom zbog ovakve kampanje pojedinih medija. Nije to samo ovaj portal nego i drugi, pa i televizijske kuće itd. Koliko se samo prašine diglo oko ovoga!

Tek sad vidim koliko nam je dobro došao posjet Svetog Oca i kolika je mudrost Crkve da zna prepoznati trenutak kada je, u ovom slučaju, hrvatski narod na rubu provalije i besmisla, potreban jedne ozbiljne riječi ohrabrenja, nade i iskustva da Bog ne ostavlja čovjeka. Papa je govorio o važnosti obitelji, a prošlo je samo 7 dana već dolaze napasti i iskušenja za sve nas. Nakaradna EU i njihov liberalizam.



Najveći zločin poslije drugog svj. rata , sve su to licemjeri.



Nisu, pratim ih ja

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Upravo čitam na kath.net -u da je jednoj diskusiji rekao urednik Spiegela Matthias Matussek: da je diskusija o zloupotrebljavanju djece sasvim zlonamjerno skrenuta prema katoličkoj Crkvi, jer javno se proznati katolikom dolaziš u opasnost da de počnu promatrati kao mogućeg pedofila. Naime samo 0,1 posto od svih poznatih slučajeva pedofilije daloazi iz katoličkih krugova, ogromna većina dolazi iz protestantskih zajednica, pa iz veslačkih društava, a što je najžalosnije iz kruga obitelji.
Ako ovo usporedimo sa ovom kampanjom protiv "homofobije" poveznice su vrlo očite.

Zato je Nizozemska od 2006. godine imala stranku pedofila. Nju su pokušavali sudski zabraniti, ali nisu uspjeli, nego se sama raspustila prošle godine iz razloga što ni drugi put za redom nisu uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa za sudjelovanje na izborima. (!!)
A Amerika je još naprednija. Njihova ILGA (The International Lesbian and Gay Association) koja broji oko 620 raznih nacionalnih i lokalnih udruga gay aktivista imala je u UN-u savjetodavni status, sve dok nije otkriveno da neke njezine udruge -članice otvoreno zagovaraju pedofiliju. Tada su ih izbacili iz UN-a.
Ali ne sjećam se da je protiv njih bila takva kampanja kao protiv Crkve...

Izuzetno je dobro što se Biskupska konferencija RH oglasila preko svog predstojnika Tiskovnog ureda:

Zagreb, (IKA) - Predstojnik Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić dao je izjavu Informativnoj katoličkoj agenciji povodom subotnjih događanja u Splitu:
„Svaki oblik nasilja duboko odudara od temeljnog kršćanskog stava poštivanja svake ljudske osobe. Zato svako nasilje zavrjeđuje osudu. Uz to nitko nema pravo nasilje opravdavati pripadnošću Katoličkoj crkvi ili kršćanskoj vjeri, jer je to u potpunoj suprotnosti s Kristovim evanđeoskim naukom. I u izražavanju neslaganja treba uvijek sačuvati dostojanstvo i poštivati dostojanstvo svake ljudske osobe", kaže se u izjavi predstojnika Tiskovnog ureda HBK.
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=132937

jer su mnogi zaboravili sačuvati dostojanstvo i poštivati dostojanstvo svake ljudske osobe pri izražavanju neslaganja s paradiranjem homoseksualaca.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Da treba osuditi nasilje i svako nasilje se protivi evanđelju i dostojanstvu čovjeka. Ali ovo što sada mediji rade zar to nije još teže nasilje. Evo najnoviji primjer kojeg čitam nha portalima Net.hr i tportal. o. Linić je izrekao bojazan da bi na ovakav način sutra mogli i svoja prava tražiti pedofili - a urednici stavili naslov Linić izjednačio gay i pedofile! Čini mi se da svaki onaj koji bude mislio drukčije nego što to misli službena politika, biti označen, proglašen nazadnjakom. Pravo jednoumjlje. I to one najgore vrste. Čovjek se ne smije zalagati za Božje zapovijedi i za naravni red prirode. E pa mislim da bi trebalo nešto činiti protiv ovog trenda. Jer svaki čovjek na svijetu ima pravo na slobodu mišljenja, na slobodu riječi, dok te riječi ne vrijeđaju drugoga. Čini mi se da idemo prema onom razdoblju kad se govorilo nakon II. svjetskog rata (sjećam se kao dijete) "Pojest će te noć!" Mislim da letimo u susret tom razdoblju.

Kolumnisti portala (novina) su izgubili svaki misao za objektivnost, koriste se "izjave" svećenika koje su i u izvorniku zapravo prenesene i tumačene, a ne citirane, dok u svim daljnim osvrtima još jednom tumačene tako da se uklapaju u huškački kontekst.
Više i ne gledam tekstove kao argument za bilo što već koncept koji je uzeo kolumnist da bi plasirao svoju ideju.
Sve je izraženija težnja tih ljudi koji su moralii šutjeti u vrijeme Papina posjeta (jer naravno o tome nemaju baš ništa za reći) da i oni napišu koju "ljudsku riječ" i ovaj im je Gay Pride tako dobro došao da se čini kako je organiziran baš za njih.
Neki su zbog toga vjerojatno i bili u Splitu u toj manjinskoj skupini. Vjerojatno njih boli briga za LGBT-ovce.
Zato je onaj tekst što je sneni napisao zapravo jako važan za raskrinkavanje cijele te priče.