danas sam sagrijesila i taj me grijeh jako muci. Nikad me tako nije pekla savjest kao danas . Vozimo se u autu nas nekoliko i naiđosmo na jednu zenu koja zivi par kilometara dalje i do svog doma, ide pjeske i pune ruke stvari nosi. Inace , ta zena zivi sama i malo je cudna, ne drzi do sebe , pozanata je po tome sto jako smrdi... i jedna osoba kad ju je ugledala kaze daj stanite povest cemo je da ne ide toliko pjeske ipak je starija. U autu je bilo slobodno samo mjesto do mene. I u tom trenutku mi prodje kroz glavu daj ona smrdi i sjest ce kraj mene , i jos prokomentiram naglas ajmee kud joj stajete . Cim sam to izgovorila naglas shvatila sam koji sam grijeh pocinila , upitala sam se kako to mozes pomislit i izgovorit , kako ne ucinit dobro djelo zbog necijeg " smrada" , zar je bitno jel netko smrdi ili mirise . Uvijek sam bila protivnik takvog misljenja i uvijek se vodila onom izrekom, ne znam cija je al je jako poucna " ne boj se smrada ljudskog tijela, boj se smrada ljudske duse " . Ja ne mogu sama sebi oprostit. Pomolila sam se i molila za oprost , ali kao da to nije dovoljno , kao da ni ispovjed nije dovoljna , ne znam na koji nacin da se iskupim za taj grijeh , ne znam sto da napravim da mi savjest bude cista i da me nije sram pred Bogom .