danas sam sagrijesila i taj me grijeh jako muci. Nikad me tako nije pekla savjest kao danas . Vozimo se u autu nas nekoliko i naiđosmo na jednu zenu koja zivi par kilometara dalje i do svog doma, ide pjeske i pune ruke stvari nosi. Inace , ta zena zivi sama i malo je cudna, ne drzi do sebe , pozanata je po tome sto jako smrdi... i jedna osoba kad ju je ugledala kaze daj stanite povest cemo je da ne ide toliko pjeske ipak je starija. U autu je bilo slobodno samo mjesto do mene. I u tom trenutku mi prodje kroz glavu daj ona smrdi i sjest ce kraj mene , i jos prokomentiram naglas ajmee kud joj stajete . Cim sam to izgovorila naglas shvatila sam koji sam grijeh pocinila , upitala sam se kako to mozes pomislit i izgovorit , kako ne ucinit dobro djelo zbog necijeg " smrada" , zar je bitno jel netko smrdi ili mirise . Uvijek sam bila protivnik takvog misljenja i uvijek se vodila onom izrekom, ne znam cija je al je jako poucna " ne boj se smrada ljudskog tijela, boj se smrada ljudske duse " . Ja ne mogu sama sebi oprostit. Pomolila sam se i molila za oprost , ali kao da to nije dovoljno , kao da ni ispovjed nije dovoljna , ne znam na koji nacin da se iskupim za taj grijeh , ne znam sto da napravim da mi savjest bude cista i da me nije sram pred Bogom .
Eee, pročitala si ova dva komentara?
Bila si na ispovijedi?
Znači Isus je uzeo na sebe KRIVNJU za sve grijehe svijeta, pa i za tu tvoju, nazvat ću je ljudsku slabost. SVI smo mi u životu činili takve i ili slične stvar(čic)e.
Ako ti je Bog oprostio, zar si ti iznad Njega? Ti sebi
ne možeš oprostiti ili ne možeš i
ne želiš zaboraviti tu svoju slabost? Jer...To je razlika!
Život ide dalje! I nemoj zaboraviti tu slabost i kako si se osjećala. TO je bitno.
Tko ono reče: "Nije bilo sveca na zemlji koji u samo jednom danu nije pao barem sedam puta"! (Vjerujem da ga nikad neće ni biti)
Misli na to.
Slabi smo, padamo i mada se ispovijedamo ZNAMO da ćemo opet pasti, ali u ispovijedi - dakle TADA -
želimo da više nikada ne zgriješimo. I to je OK! Ali znamo - opet ćemo (na našu žalost). Dakle, uzdajući se u Božje Milosrđe i Njegovu pomoć bit će grijeha sve manje, ali će ih biti.
Pazi! Budi oprezna ne samo zbog skrupula već i zbog jedne opasnosti - što je kod nekih osoba prisutno više-manje - da ne počneš smatraš kako si do sada živjela sveto????
Svecem se postaje u Nebu! Tu smo tek mali, od Boga ipak ljubljeni stvorovi, koji putujući Suznom dolinom nastoje živjeti Bogu ugodnim životom, ali padamo. Ja to jako dobro znam, osjećam i doživljavam svakodnevno (zar drugi ne?)!
Uz zaziv BB ostaj u miru (baš kako ti reče svećenik na kraju ispovijedi "IDI U MIRU)!
Login
Registracija
FAQ
Traži
