Katolički odgovori

Novi sam član ovog foruma,pa stoga pozdravljam sve koji na ovaj način komuniciraju.
Zadnje vrijeme često razmišljam o vjeri (katolik sam) i o svojem vjerskom životu.Trudim se da budem što bolji vjernik i da svojim životom svjedočim drugima tu vjeru kako bih i druge potaknuo da žive vjeru,ali i da tim svojim životom dam doprinos našoj Crkvi da svakodnevno raste i jača.Međutim,moram priznati da mi to baš uvijek i ne uspijeva.U današnjem svijetu i u ovoj ludoj trci sa vremenom,vrlo je teško biti i ostati na putu Evanđelja.Ponekad,kada mi ne uspijeva da budem onakav kakav želim da budem,okrivljujem se da nisam dobar vjernik i tada,ponekad gubim volju za molitvu.Znam da svi ponekad imaju možda manje žara za molitvu ili druge vjerske aktivnosti,ali ne bih htio da u meni bude sve manje žara ili da se stalno samookrivljujem za svoje slabosti.
Zato bih htio čuti vaša mišljenja i iskustva o ovoj temi,jer ne kaže se uzalud da 10 glava bolje misli od jedne.

_________________
max

Tesko je danas dati adekvatan odgovor. Stroga pravila Crkve bi trebao uskladiti s danasnjim vremenom i trkom ka materijalim dobrima. Znam da je mladome covjeku tesko ostaviti drustvo i otici na sv. Misu, al znaj da si tim cinom dusu zadovoljio i Isusa prizva k sebi. Moramo biti skruseni od malih nogu, tako nas uci sv. Crkva Katolicka.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Ja takodjer, cesto razmisljam,da li stvaro uvjek dajem sve od sebe...
pogotovo,kada je rijec o molitvi...Danas su toliko molitve potrebne...
ne samo nama samima,nego nam se i drugi obracaju..na sve strane ...svakim danom za sve vecom molitvom...Poneki puta,je lako ukljuciti neku dodatnu molitvu...
a neki puta bas zbog manjka vremena,nismo u stanju prihvatiti...onoliko
koliko to potrebe traze...ne samo nase,nego i drugih...
Cesto s manjkom vremena ,molitva gubi na kvaliteti ..jer ju vise iz obaveze izmolimo,nego smireni i skruseno ,kako pripada...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

koliko sam čuo u jednoj propovijedi dva su stožera vjere:molitva i poniznost

Nema vjernika koji nije proživio razdoblja duhovne suhoće kada sve gubi privlačnosti i smisao, napose molitva.

Tek tada treba ustrajati u molitvi, jer to je kušnja koja rađa postojanošću.

"Isuse, vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!"

Poslije vremena suhoće dolazi vrijeme milosti Božje. Bog nas odgaja poput pravog oca.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.