Katolički odgovori

"Zdravo Marijo, milosti puna, blagoslovljen plod utrobe tvoje" - radosno kliče Elizabeta. Nama je to normalno: evanđelist ističe da je pri tome bila puna Duha Svetoga. Mene zanima drugi dio tog usklika.
"Dobila sam otkaz", - izjavljuju žene, a slijedom hrvatskog tradicionalnog govora i naziva za stanje te žene, bile su u blagoslovljenom stanju i zbog njega, zbog trudnoće one ostaje bez posla.
Za trudnice, takvo stanje, sad ispada da je prokletstvo, a ono je posve suprotno blagoslovu.
Je li prokletstvo u gazdama koji ih otpuštaju? Nije!
Zar je novac prokletstvo, bez obzira koliko ga gazde imali(makar i ne znali koliki im je bankovni račun)? Ne.
Je li se promijenio naš hrvatski mentalitet? Dosta, jer više ogovaramo, kritiziramo, pa i proklinjemo, a blagoslivljaju još samo "staromodni", zar ne? Hm….
Nešto se sigurno promijenilo, no zbog čega? Jer, trudnoća - blagoslovljeno stanje - može biti samo blagoslovljeno stanje. Osim…osim ako je iz hrvatskog jezika potpuno izbačen taj izraz, pa se koristi trudnoća…gravidnost, ali zbog čega? Blagoslovljeno stanje, blagoslov uz dobre želje, zazivanje sreće i Božje pomoći…sve je u suprotnosti s nesrećom(ne baš prokletstvom) jadnih trudnica koje gube radna mjesta - usprkos vladinim tobožnjim pokušajima da raznim "mjerama" povećaju natalitet.
Korijen sigurno leži negdje drugdje, možda dublje.
Što je (zar tko je?) onda to "nešto" što je suprotno blagoslovu - a ispada da je to onda ipak i svojevrsno prokletstvo!?
Nedostaje li nadahnuće Duha Svetoga ili...Što?

To je mentalitet vremena - život više nije blagoslov, nego predmet pohlepe.

Ja bih iskoristio priliku pa pozdravio Zdravu koji je opet s nama nakon dugo vremena.

Što se teme tiče složio bih se kako je to stvar mentaliteta koji se nažalost uvukao u sve a jedini način da mu se odupre je inzistiranje na srži stvari a ne perifernim problemima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zdrave je napisao baš dobar post, ključni problem, kak bi to rekli...

I ja u svom relativno kratkom radnom iskustvu znam za nekoliko takvih slučajeva (otpuštanja radnica)... i to baš od onih kojima su usta uvijek puna "prava" ovakvih i onakvih, kao što su naprimjer udruge, a iznutra su nagriženi stalnom kompeticijom, nametanjem i pohlepom... Čudno, ali zaista je tako, što se više u društvu govori o slobodi, pravima i pravednosti, to ih više nedostaje... Ni zakon više nije u stanju zaštititi nekoga, jer ako se rodiljama priznaju puna prava samo prvih 6 mjeseci, a znamo da su za odgoj djece najvažnije prve 3 godine u krugu obitelji - o čemu mi onda govorimo?!

"To je mentalitet vremena - život više nije blagoslov, nego predmet pohlepe."(Sara)
I Barnaba i Andrij podvlače kako je potrebno da tako kažem "udariti u centar" - ali koji, kako, na žalost i ono KADA i TKO?
Da nas sad napadne neki (ne)Slobodan - vjerojatno bi se svi ujedinili u obrani?
Mislim da više ne. Oni, koji su krivci za ova, od Sare nazvani mentalitet života(što je donekle točno) - nestali bi u vidu magle, spakovali svoje ufere i odselili u zemlje gdje su otvorili svoje bankovne račune. To bi učinili vođeni Duhom Svetim?
.
Ne…problem je negdje dublje, rekoh, mislim baš u nama u kršćanima. MI čekamo da netko drugi podmetne leđa….
Ne bi li kršćani trebali biti avangarda koja vodi k pravim ciljevima?
Nisu li kršćani sami sebe uvili u također lijepe fraze, a kad treba nešto poduzeti - napisat ćemo koju frazu (kao sada ja), no neka netko…tamo u ZGB-u nešto poduzme, jer "ja ionako ne mogu ništa"!!!? Niti navaliti mailovima na server vlade RH?
Ništa mi ne možemo, a kako smo vidjeli mladi su u stanju barem pokazati…
Zar doista sad treba formirati i UDRUGU OTPUŠTENIH TRUDNICA da bi se "stvar" pokrenula - ali u kojem smjeru?
(Barnaba, hvala…Pozdrav i tebi i ostalima)

Sigurno nam fali ono što Amerikanci obilato koriste - građanska inicijativa. Možda nekad i ne uspije, ali puno puta i da. Što čovjek više nastoji, sigurno ima više uspjeha. No, među nama kruži virus umora. I za mene samu to vrijedi.

Brate, nisi li malo pomiješao neke čudne likove ovdje, iz nekih drugih galaksija, tj. foruma?
Ja sam ti ovdje jedna i jedinstvena... mada mi je nick samo nick, drugim riječima: to mi i nije pravo ime...

Mislim, da ne bi bilo kakvih nesporazuma… ono nismo-znali…

Što se teme tiče, dobra je ova ideja o građanskoj aktivnosti. Nije da toga sad uopće nema, ali imali smo u nas i boljih i lošijih primjera. Prošle godine u ovo doba, nicao je masovni facebook-pokret „Stegnite vi svoj remen, bando….“ koji je imao nesreću da se u mnoštvu inspirativnih ideja izgubi JASNOĆA ciljeva. Loš primjer.
Sljedeće, neke građanske inicijative zaista su glasne, ali „nevidljive“, tj. trpe medijsko ignoriranje, kao naprimjer Krug za trg.
I treće, to nisu stvari o kojima se već ne piše i o kojima ljudi ne razmišljaju, dobar primjer su novine Glas koncila koje su izgleda jako „opasne“ jer ih se sa svih strana želi ušutkati. Od političke ljute ljevice do mladih anarholiberalnih kršćana…

Tvoj prijedlog, kako dalje?...

Andrij-Andrijana, lapsus…sorry. Znam kako misliš da sam te zamijenio s nekim. Nisam…Oprosti!
.
Neće ići lakonski...
Za komunizma smo se znali opirati nehumanim, nelogičnim, antireligijskim tezama, potezima, "zakonima" na granici nasrtajima na ljudsko dostojanstvo čak i život, zar ne? Znali smo se i osloboditi sami (čak sprječavani u tome) od velikosrpske agresije - a koji je rezulat?
Da nije bilo profiterstva u spomenutom ratu, te privatizacije na hrvatski način - za max. 10 godina bismo bili nova Švicarska, je li tako?
Onda je došlo cjepkanje općina(od jedne deset), kao prvi potez koji onemogućava lagani uvid u sve što je PLANSKI slijedilo.
Da skratim: koliko udruga imamo(ne samo braniteljskih), koliko sindikata, zapravo koliko POJEDINACA imamo ne čelu spomenutih, jer sve što danas postoji tobože s ciljem zaštite nekakvih prava je postalo ili samo sebi svrha, ali najčešće glavni izvor prihoda pojedincima, ujedno i polazišna točka za ulaz u "deblju" politiku. I sad smo već bliže…
.
Kad štrajkaju žene da obrane svoju tvornicu, seljaci šute; studenti se bore za svoje ciljeve, a prosvjetni djelatnici osmogodišnjih škola(kao npr.) šute - svi čekaju da vide ishod?
Kako dalje - nije jasno? Bila bi prava glupost osnovati od mene spomenutu novu udrugu.
Nismo li gotovo svi obespravljeni, ne samo trudnice, otpušteni radnici(i oni bez plaća)? Svi smo u istom košu strpani od tzv. "visoke politike", a da se tima u vrhu može malo stati na žulj pa da pogledaju malo i dolje, pokazali su studenti slanjem poruka, ne toliko brojčanih koliko "teških", dok ne padne server, usljed čega nedodirljiva gospoda par dana nisu u stanju komunicirati na naviknuti način.
.
U vrijeme kada i s TV čujemo "opširnije pročitajte na www…." - seljaci svoje probleme rješavaju traktorima(i plaćaju kazne!). Zar bi otpuštene trudnice trebale marširati s transparentima? Ajme…
Pitaš kako dalje, dakle što bi trebalo poduzeti? Ako nije jasno…ne, jednostavno neću nastaviti!!! Vrijeme je da se uključe direktno pogođeni, obespravljeni, stavljeni na "crni spisak", pa i koja otpuštena trudnica(barem netko oko nje) - oni će možda shvatiti i nastaviti što sam započeo.
ps: sad žalim što sam otvorio tu temu…ali sam smatrao da će forumašima blicnuti najjednostavnije rješenje. Nadalje ostajem po strani, pa me ne pitaj više ništa.

...sasvim te razumijem... oprosti, ja sam skrenula s temom naširoko... stvar je puno jednostavnija...




P.S. Ne trebaš žaliti ništa, tema je prva liga, osobito prvi post... ostanimo na tome...

Dobro a zašto bi blagoslovljeno stanje moralo biti prokletstvo. Moža me krivo shvatite ali nema veze . Zašto majka ako već gubi posao nebi ostala sa svojim djetetom i odgajala ga i bila majka . Pa moja supruga nije nikad bila zaposlena niti je tražila negdje posao jer je imala pune ruke posla sa odgojem naše djece zašto bi to netko drugi radio , zar bi netko drugi bolje odgojio našu djecu nego ona, njihova majka . Porodiljski je dobila tek za peto djete i to je bilo nategnito jer nije bila zaposlena . Pa hajdemo malo razmotrit i drugu stranu medalje , onim zaposlenim ženama je problem jer gube posao i dobivaju porodiljski njima je to prokletstvo a one koje nemaju posao njima je to blagoslovljeno stanje jer nisu ni bile zaposlene . Nemam ništa protiv da žene rade ali mislim da posveta i žrtvovanje za bitelj donosi i blagoslov .

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Alojzije, slažem se s tobom. Možda postoje situacije u kojima je majka zaista i primorana raditi, ali rijetko žena radi zbog egzistencije, više zbog toga što se računa da se i "žena mora ostvariti" iili misli da će tako imati bolji standard. Međutim istraživanja ukazuju na to kako je to samo mit. Bolji standard. Jer žena koja radi možda nikada nije sjela za stol i izračunala koliki su troškovi samo zato što ona radi pa to lijepo oduzela od svoje plaće i vidjela za koliko ona zapravo radi. (Ja sam probala izračunati za školske plaće, one su neki prosjek, ispada da je maksimalna zarada 500 kn) I onda se zapitala zar zbog toliko kuna kolikopmeni ostaje da netko drugi odgaja moju djecu??? A to malo novca ( u nekim slučajevima će ispasti i minus jer žena radi!!!) može zaraditi i preko nekih honorarnih poslova, izrade nekeih predmeta, prijevoda, instrukcija i sl.

Prava stvar je ovo što alojzije kaže: zašto žena ne bi prihvatila to što je izgubila posao kao Božju volju? Možda je upravo potrebno da bude kući...

Slijedom zadnja dva posta, nadovezao bih se.
"Za svako rođeno dijete 1.000 eura"! - parola. Samo to i ništa više.
Sad pogledajmo sastav vlade. Tko je u njoj s popisa imena koje su zaokruživali birači? Na prste jedne ruke se mogu izbrojiti. Karamarko je tu, a odakle sad Orešković koji vodi svoj "tim" u sfere basnoslovlja biznismenskog svijeta, a Hrvatsku u propast!
Ne treba tih Karamarkovih obečanih 1.000 eura, a što treba?
-uvesti zakon o zabrani otpuštanja trudnica, a poslodavca kazniti ako to učini;
-za vrijeme porodiljnog "dopusta" nema mijenjanja novčane naknade (kako u početku takav iznos mora biti do kraja);
-dječja hrana i robica bez PDV-a;
-besplatni vrtići i td. itd. I još nešto:
-ako već ne besplatni udžbenici, barem da "izdrže" 4-5 godina, a ne svaku godinu kupuj nove;
-pa čak i cjepiva…Dopustio bih da roditelji samo odlučuju ZA/KONTRA…
Nastavno nastaloj ekonomsko-političkoj (više ovo drugo) situaciji, ne samo da se žene neće odlučivati na to blagoslovljeno stanje, nego će čak početi proklinjati sve ove "aktere i kreatore boljitka" hrvatskoga naroda.

I sad ono pitanje koja sam postavio u uvodu:
"Je li se promijenio naš hrvatski mentalitet? Dosta, jer više ogovaramo, kritiziramo, pa i proklinjemo, a blagoslivljaju još samo "staromodni", zar ne? Hm…"
Hoćemo li POSTATI OPET "staromodni" pa početi moliti za Hrvatsku? Dosta ih to već čini...
Sumnjam…Možda u afektu dan-dva…I opet po starom - u nekakvo svoje "blagoslovljeno stanje" čekanja da netko drugi odradi što bismo trebali svi.

Ono zadnje i najbitnije ostavljam za kraj: što je od žene učinila emancipacija žene? Da, idealno bi bilo da je žena majka i supruga, da ne zauzima radno mjesto mužu... Ali za ispravak te "krive Drine"...nije li malo prekasno? Same su žene od sebe načinile jeftino roblje, ne samo u trgovačkim lancima...

Trebalo bi jasnije upoznati (buduće) majke sa zakonom, da znaju koja su im prava: Poslodavac ne može trudnici otkazati ugovor o radu za vrijeme trudnoće i korištenja dopusta. Dakle zakon o zabrani otpuštanja trudnica već imamo, a poslodavac u suprotnom dobija kaznu mislim oko 100.000 kn.

Primanja na porodiljnom se mijenjaju ovisno koliko dugo se žele koristiti, u stvari prvih 6 mj. se zove rodiljni, a dalje roditeljski dopust, a dobra stvar je da se za treće i daljnje dijete može iskoristiti 3 godine.
Što se tiče ostalog, ovisi i o lokalnoj upravi, npr. u Zagrebu je izraženija natalitena politika, jer Grad daje 54.000 kn za treće i svako slijedeće dijete, cijene dječjeg vrtića su ovisne socijalnom statusu, od besplatnog do max. 600kn, udžbenici za sve osnovnoškolce su besplatni, itd... Naravno bilo bi dobro da je tako u svim sredinama.

No općenito mislim da u Hrvatskoj nisu baš tako loši uvjeti, ali to sve pomaže samo onima koji ionako žele više djece. Ne treba se zavaravati da su bolja primanja presudna kod vrednovanja života i prihvaćanja djece kao bogatstva, to je jasno iz prakse imućnijih zemalja (a imućnije nije isto što i bogatije).

Sa svime se slažem, uz neke nadopune, kao oko materijalnog statusa i sl. (tvrdim bedastoća jer dijete ne treba odgajati za dr-a, biznismena i od malih nogu ga učiti na raskoš i "imanje svega poželjnog"):
Dragi Giovi, pa nekoć smo bili zadovoljni sa žgancima/purom, bili sretni kad je bilo krompira, a pogača bijaše kolač. A "TV, PC, mobajli" bijahu čakule/divani na sokaku.... Nije se planiralo dijete ovisno o "zalihama na bank. računu"...nije ih ni bilo...A plaćica da se preživi... Znam, znam, ovo je 21 st. !(?) najluže, kako se čini.
Ja ću opet ustvrditi da 1000 eura ne rješava "stvar" - jednokratna pomoć, ništa više, sve ostalo odrastanje/odgoj i sve brige (nabava baš svega za dijete) pada na grbaču roditelja.

Trudnice ne smiju dobiti otkaz? Ma, vidimo, čitamo, čujemo da je to masovna pojava - tko je taj tko će se suprotstaviti gazdi? Moja snaha ga je dobila nekoliko mjeseci pred istek porodiljnog... Komu se trebala žaliti?

Čini se da baš svima i u svemu nedostaje nadahnuća Duha Svetoga - da nam da pameti, hrabrosti i snage...kako za molitvu tako i za poduzimanje određenih koraka/akcija da se stanje promijeni i da se BLAGOSLOVLJENO STANJE opet počne takvim tretirati (ne i zvati), prvo od roditelja, zaključno do abort-mastera.

Ako se toliko priča o pronatalitetnoj politici, apsurdno je uopće spominjati ju ako - kako sam kažeš - sve ovisi o lokalnoj samoupravi.

1000E naravno ne rješava natalitetnu politiku, ali je ipak lijepi dio pomoći, isto kao i druge naknade za djecu . Zapravo novac sam po sebi baš ništa ne rješava, ni 5000E ni 10000E neće i ne može pomoći onome tko ne želi dijete.

Trudnica ne može dobiti otkaz ako je zaposlena za stalno, međutim ako je zaposlena na određeno, poslodavac joj ne mora produljiti ugovor nakon isteka. Često se žene boje zatrudnjeti zbog svog šefa, što će on reći, i hoće li kad se vrate u firmu dobiti otkaz. Ali kršćanski supružnici su pozvani na hrabrost i neće dozvoliti da im šef određuje koliko će imati djece, pa ne ovisi njihov život o tom jednom poslu.