sara je napisao/la:
Ovdje mi nešto nije posve jasno, a to je pitanje višeg i nižeg poziva. Nikada takvo nešto nisam čula, niti mi je poznato da postoji u nekom dokumentu pa lijepo molim reference za navedene tvrdnje.
Ma interesantno mi je, draga Sara, kako odmah tražiš neke reference iz dokumenata i lijepo da brineš za točniju terminologiju. Kako je Giovi rekao možda se doista nespretno izrazio, ali izrazi "viši i niži" taman dobro asociraju na smisao oba poziva, slično kao
zemaljski i nebeski, ili
radi održanja ljudskog roda ili radi Kraljevstva nebeskog. Kada je, dakle, riječ o svećeničkom celibatu njegova je odlučujuća i najdublja motivacija kraljevstvo nebesko. U tom pogledu, celibat ima prednost pred brakom (usp. 1 Kor 7), jer je ženidba ovozemaljska stvarnost, a stanje celibata gledajući kroz njegovu eshatološku dimenziju participira predokus vječnoga života, tako da celibat svoj smisao crpi iz postojanja vječnoga života i uskrsnuće mrtvih (usp. Mt 22, 30).http://www.mka.hr/?p=1180&cpage=1Za one koji neće zaviriti u Novi Zavjet, prenosim:
Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. (1 Kor 7, 32-34)
Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. (Mt 22,30)
Postoji jedna izreka (mislim da ju je zapisao B. Prosenjak):
Kad sam spoznao što zaista znači ljubav, više mi nije bio važan seks.
Blaise Pascal:
Ništa nije tako slično ljubavi kao požuda, ali ništa joj nije tako oprečno.Marino Restrepo je u jednoj svojoj knjizi svećenike koji se zauzimaju za ukidanje celibata usporedio sa oženjenim muškarcima koji se zauzimaju za društveno pravo da imaju ljubavnicu. I jedni i drugi su slični. I oni koji slabi pod "okovima" monogamnog braka, isto će tako lako naći ako žele i biblijske argumente za uvođenje poligamije. Sve se može opravdati "prirodnim čovjekovim nagonom".
Uzdržavanje i čistoća u celibatu sigurno nije bježanje od intimnosti - samo čovjek treba naučiti što je to intimnost i što je to ljubav koju Bog traži - i sigurno nije bježanje od samog sebe, od svog samoostvarenja. Američki novinari su došli do sljedećeg podatka: kad su se 1964. g. u nekim američkim državama u redovničkim zajednicama i među svećenstvom počela provoditi tzv. psihološka savjetovanja (prema psihološkoj
teoriji usmjerenoj na pojedinca Carla Rogersa /humanistička psihologija samoostvarenja/) rezultati su bili vrlo brzo vidljivi: unutar godine dana
300 od ukupno 540 redovnica napustilo je svoje zvanje.
Zašto? Vrlo je lako ljude uvjeriti da je odricanje od nečega, uzdržavanje i post na štetu vlastite samoaktualizacije.
A Isus je rekao suprotno:
"Tko hoće za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i slijedi me."
"Tko hoće život svoj spasiti - izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene - taj će ga spasiti."