Katolički odgovori

Sudeći po sljedećoj vijesti, u EU nas očekuje veća kriza vrednota jer Europa ubija svoju djecu.

Prema podatcima izvješća „Pobačaj u Europi i Španjolskoj“ koje je Španjolski zavod za obiteljsku politiku jučer predstavio u Bruxellesu s 2.863.649 izvršenih i zabilježenih pobačaja u 2008. godini u Europi, pobačaj je glavni uzrok smrtnosti na Starome kontinentu.
Komentirajući objavljene podatke u razgovoru za našu radio postaju Carlo Casini, predsjednik Pokreta za život, rekao je kako je za sve odgovorna kriza vrednota. Ako usporedimo Španjolsku i Poljsku, koje otprilike imaju jednak broj stanovnika i zakon o pobačaju, vidimo da u Španjolskoj godišnje ima više od 100 tisuća pobačaja a u Poljskoj ni tisuću. To znači da život u Poljskoj ima veću vrijednost nego li u Španjolskoj – zaključio je Casini.
http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=361454

Ipak primjer Poljske ukazuje da se može i unutar EU imati vrednote koje idu za zaštitom života. Dakle naši liberalni političari nisu u pravu kad žele nametnuti neka riješenja koja idu protiv života. Ostaje pitanje koliko će Poljska izdržati na tom putu?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

I te kako, mogli bismo učiti od Malte - što su sve oni zadržali kao svoje katoličko pravo.
Samo - valja znati što se hoće, biti složan i odgovran i biti svoj. Nažalost, kod nas je vrlo prisutal sluganski mentalitet.

To nam je povijesno naslijeđe (posljedica neimanja vlastite države) jer se prema pripadnicima svog naroda najgore ponašamo baš mi sami.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Od EU dobivamo homosexulane parade, homosexualne brakove, legaliziranu drogu i prostituciju.
To nama treba, EU?

Tužno.

Uvjeti za pristupanje EU nisu niti homoseksualne parade, niti legaliziranje prostitucije, niti išta od navedenog.

Ako popuštamo pritiscima raznih stranih udruga i lobija koje od nas to traže i ucjenjuju nas, a u stvarnosti ne odlučuju o našem ulasku u EU, onda smo si sami krivi.

Nisu uvjeti, ali svi su već dobili krila za paradiranje po gradu.
Još malo pa će se sklapati i legalno brakovi, kod nas, kad svi polude i budu govorili: pa u EU smo, zakaj oni mogu, a mi ne......!!

Pa će biti tužbi za diskriminaciju na temelju spolnog i rodnog identiteta itd..

I tome neće biti kraja..

To je EU, pederluk, lezbejstvo i kurveraj..da prostite na izrazu

Mariamne,

ovo nije Indexov forum... da se tako razbacuješ pristojnošću...



Dakle i naša Hrvatska ima određenih mana, pa ipak je volimo...

EU,moze donesti dobro i lose...Sve ima svoje pozitivno i negativno...
A,mnogo zavisi i od same Hrvatske sta ce EU donesti..ipak ce najvise hr. odluciti sama..
i to sta ce prihvatiti a sta ce odbaciti...
Nije sve zakon od EU,sto se u zadnje vrijeme dogadja...
Ne mozemo uvjek sve prebacivati na druge,za neke stvari sto smo sami odgovorni...

Meni osobno ne odgovara sto EU ne zeli da Europa bude krscanska,rade na tome da zaista nista vise nece biti dozvoljeno...????
Izbacivanje kriza s javnih mjesta,zabrana katolicke molitve u vrticima...Znak,religije vrijedja drugoga..???
Sta cini jedna drzava..??Gdje je njezina vjera,i ono sto zivi krscanski...?Ovdje se to ne moze pohvaliti,kako su Crkve pune i da narod zivi istinski svoju vjeru...Mjesoviti brakovi s drugim religijama dovode do raskola..Nema vise onoga sto je bilo obiljezje jedne religije i jedne drzave...Koliko je ispravno tu okriviti EU...??
Ne moze se vise pitati,sta ce donesti...nego pitati...Kako ispravno postupiti,sta prihvatiti i sta odbaciti...?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

De iure nisu, ali de facto svakako jesu. To je tzv, "paket aranžman". Kao nekad u socijalizmu - vezana trgovina: da bi dobio nešto deficitarno, moraš kupiti i nešto neželjeno. Tako je i sa tim paradama i čudima...


I ako smijem primjetiti, ta nova članica Mariamne ili kako već, morala bi malo krščanski ukrotiti svoj stil. Nije primjeren ovom forumu.

Kako ono ide:izvani brna iz oka svojega, a onda trn iz oka bratova

Teme je EU.

Priznajem, da sam alergična na parade i homosexulne divijacije, pa mi tlak poraste

Taj "paket aranžman" nam je čak stigao puno prije ulaska u EU...

Bojim se da i ako ostanemo postrani, izvan EU, slični paketi će i dalje stizati.

Prvo cu se predstaviti - ja sam Marko iz Zagreba, 25 godina, u potrazi za katoličkim sadržajima na međumrežju..

Privikavajmo se polako da mi katolici postajemo manjina, u Hrvatskoj. Istina o Europskoj uniji se cenzurira, izbjegava i prešućuje. Katolici će s vremenom postajati sve potlačeniji u društvu, to se osobito odnosi na javni život i pravo da kao katolici sudjelujemo u donošenju odluka..

Organizacija zasnovana na likhvarskom nauku o novcu i razmjeni zvana Europska unija nema namjeru prepustit kršćanima Europu..

evo ja bih volio da vi pročitate jedan moj članak, koji je na kraju bio zabranjen od urednika u jednom mediju (iako mislim da ne vrijeđa nikoga, već samo upozorava na ono što mi ne želimo vidjeti).. Na kraju ću ga ipak objaviti ali u mnogo manje tiražnom i besplatnom glasilu kojeg izdaje nekoliko neumornih mladih idealista..

Ovdije sam iznio neke svoje stavove, ali i općepoznate podatke, te sam se vodio citatima poznatih konzervativnih mislilaca:



Smrt Zapada - realnost ili mit ?

U današnjim globaliziranim masovnim medijima, čije vlasništvo najčešće nije potpuno jasno većini običnog pučanstva, ovakvi naslovi su rijetki, gotovo da ih i nema. Tu ubrajam glavne novinske dnevnike i tjednike, komercijalne televizije te većinu internet portala . S jedne strane, takva tema im s se ne uklapa u sliku današnjeg društva, koje teži multikulturalnosti, toleranciji, pluralizmu, nesputanim ljudskim pravima i odumiranju odprije znanih vrijednosti, do ruba anarhizma i nacionalmazohizma. S druge stane ozbiljne teme i nisu pretjerano čitane – obnaženo tjelo mlade žene ili reklamiranje promiskuiteta je puno čitanija i gledanija roba.

Pod pojmom Zapad u ovom članku mislim na teritorijalne i kulturne potomke, baštinke kršćanske i antičke civilizacije u Europi i Sjevernoj Americi. Koliko je od toga danas ostalo, i dali Zapadu onakvom kakvim ga poznamo od prije 30, 50 ili 100 godina prijeti izumiranje?

Zavirimo u podatke i predviđanja...

Vjerovatno je većini čitatelja poznato kako broj europskog stanovništva već desetljećima ostaje isti samo zahvaljujući snažnom priljevu azijskih i afričkih imigranata te njihovom progresivnom natalitetu, jer da nema imigranata broj stanovnika Europe bi se ubrzo prepolovio. Njemačka vlada konkretno je priznala kako će ta država kroz nekoliko desetljeća postati većinski muslimanska zemlja. Slično je i sa Velikom Britanjom, Francuskom, Nizozemskom... Dok zemlje Europskog istoka koje nemaju imigrante, kao Ukrajna, Bugarska, Rusija imaju konstantan demografski pad. Tu nažalost ubrajamo i Hrvatsku, kojoj je zadnja godina s pozitivnim prirodnim prirastom bila 1997 godina. Od tada, do danas, u prosjeku svake godine 9000 ljudi više umire nego li ih se rodi.

U Austriji, koja je krajem 20. stoljeća bila 90 posto katolička, do 2050. među mladima do 16 godina islam će biti najraširenija religija. Prema demografskim podacima, koje prenosi britanski “The Daily Telegraph”, broj muslimana u Europskoj uniji udvostručio se u posljednjih 30 godina, ali sada puno brže raste nego prije, tako da će se ponovno udvostručiti u osjetno kraćem roku - za samo šest godina. A do 2050. svaki peti građanin Unije bit će musliman. U Nizozemskoj su danas gotovo polovica novorođenih muslimani, a za nekoliko desetaka godina pola stanovništva moglo bi biti muslimansko. U Belgiji je oko polovice rođenih neeuropskog porijekla.
Nadodamo li još k tome indijske, kineske (i ostale istočnjačke), te afričke doseljenike, i jak natalitet tih doseljenika, mnogo jači nego domicilnih europljana - možemo sa sigurnošću ustvrditi da će europljeni starosjedioci - kršćani biti manjina. Zamlju koju su nam ostavili naši preci, mi svojim potomcima nećemo ostaviti.
Fertilitet europskih žena u večini zemalja ne prelazi 1.5. Pojednostavljeno - u prosječnoj obitelji na od dvije jedinke (majku i oca) rodi se manje od jednog i pol djeteta. Dok je za opstanak potrebno najmanje 2.2. U doseljeničkim obiteljima ova je brojka nekoliko puta veća.
Ukratko u Europi i S Americi ćemo za 50 godina, a možda i prije, imati izrazito staro stanovništvo europskih starosjedilaca te izrazito mlado, vitalno, doseljeničko stanovništvo, koje će dohranit stare europljane i nasljedit njihovu zemlju.

Treba istaknuti da za to stanje nisu krivi imigranti koji se danas u potrazi za boljim životom doseljavaju u Europu. To su uglavnom pošteni i marljivi ljudi, koji će, zato što poštuju svoju tradiciju i vjeru, nasljediti Europu. Afrički i azijski doseljenici u EU imaju obitelji s puno djece, ne rastaju se, ne odaju se hedonizmu i skloniji su poštivati autoritet. Baš iz tog razloga mnoge nekadašnje crkve u Zapadnoj Europi postale su đamijama.

Imigranti dolaze jer „niže poslove“ na odžavanju, čišćenju, u medicini, prehrani, industriji, građevinarstvu razmažena zapadna djeca odrasla u izoblju, ne žele radit. Izbirljivi su, a netko „niže i prljave“ poslove mora odradit.

Koji su razlozi da eurpopske žene više ne žele imati djecu, da muškraci „bježe“ od obitelji i sklapaju brak u poznim godinama, imaju najčešće jedno ili dvoje djece?

Američki publicist Pat Buchanan u svojoj famoznoj studiji koja me i potaknula na pisanje ovog članka - „Smrt Zapada“ (Kapitol, Zagreb, 2003. )navodi neke zanimljive razloge:
Npr. – odustajanje od kršćanskog kapitalizma (gdje je otac dobivao obiteljsku plaču - kojom se mogla prehranit 5,6 članova obitelj)... i prelazak na liberalni oblik u kojem i žena i muž moraju radit... Događa se to da žene više nemaju sigurnost u mužu i obitelji nego se odvajaju... Dakle cjela današnja ekonomija, velike kompanije i banke stavile su u prvi plan profit, ne opstanak društva zbog kojih provobitno postoje.
Kao nadogradnja prvoj točci, dolazi kontracepcija koja 70tih rapidno raste (s manje od 10 posto u 60tima, na oko 45% 70tih Američkih žena koristi kontracepciju – slično je i u Europi)... dakle pojedinci uz to što su financijski neovisni, mogu udovoljit svojih hedonističkim potrebama bez da imaju brigu o „dječurliji“.. ista stvar paše jednako i muškarcima - kontracepija... I zbog čega onda da stupaju u brak?
Također, sve više parova i u Hrvatskoj, mahom onih bogatijih i obrazovanijih počinje živjeti popularnim zapadnjačkim stilom imena - DINK (double income, no kids – dakle – dvostruka primanja, bez djece). Tako si ti parovi bezbrižno mogu priuštiti ljetovanja, zimovanja, pilatese, fitnese, kvarcanja, masaže, automobile, imati karijeru i sebično uživati u vlasitom „uspjehu i egu“. Dok parovi koji imaju djecu pogotovo oni s troje il više djece sve češće u medijima i u očima tih „obrazovanih i naprednih“ izgledaju primitivno, seljački, neobrazovano, zatucano....



Na Zapadu sredinom prošloga stoljeća započinju kampanja o velikim i sigurnim životnim rentama tj. mirovinama... Što je nusprodukt toga? Pa ljudima jednostavno netrebaju djeca kao osiguranje od gladi i nebrige u starosti, već im je potrebna samo dobra renta (mirovina) - za koju je svakkao jeftinije izdvajat tokom života nego odgajat i podizat djecu... Dakle - i to je drastično utjecalo na pad natalitata ....

Nacije koje sljede feminističku politiku na sigurnom su putu da izmuru!

Feministice kažu - brak je ropstvo... Jedna od vodećih svjetskih feministica Linda Gordon kaže: Obitelj podupire ugnjetavanje, a brak je temelj fašima, ropstva i patrijahata." Po njima su promiskuitet, homoseksualizam, pobačaj, kontracepcija, i vanbračne zajednice - rješenje... a sve stare vrijednosti (patrijahat, nacionalizam, crkvu, vojsku, autoritet, obitelj, junake iz povijesti ) će uništiti i ispričat se zbog njih!
Solženjicin kaže – najsigurniji put za uništiti neki narod je sasiječi mu korjene. To nas vodi u siguran nestanak, a kada se jedamputa počne s ovom politikom, ljudi se teško, gotovo nikada ne vračaju na staro! Tako danas u Španjoslkoj, nekad slavnoj kršćanskoj zemlji imamo legalizirane pobačaje, legalizirane homoseksualne brakove, a u preostalim obiteljima se rađa manje od 1.3 djece (za opstanak nacije potrebno je minimalno 2.2 djece).. Španjolska kakvu pouznajemo i kakvu smo poznavali ubrzo će nestati i potpuno će izmjenit stanovinštvo.



Što mi osobno činimo?

Velikim djelom krivci za ovakvo stanje smo mi sami. Zapitajmo se, živimo li doista kršćanski? Za očekivati je da živimo, jer nas se velika većina tako izjašnjava, no svi znamo da je statistika jedno a naše ponašanje drugo. Pod velikim utjecajem umjetnih, brončanih tjelesa, skupih automobila, elegantnih elektroničkih uređaja, vrhunskih poslovnih karijera i lukzuznih godišnjih odmora, mi se najčešće i odlučujemo za to - lakše, ljepše ali i ono što će nas na kraju odvesti u smrt. Jer povijest je dokazala (na primjeru raspada svih velikih civilizacija) da samo jedna generacija ima privilegiju uživati dekadenciju i hedonizam, jer druge generacije iza takvog ponašanja naprosto nema..

Prokršćanske i nacionalne europske stranke danas se, poradi sitnih politikantskih interesea i politčkih poena, najčešće svađaju oko teritorija, kubika morkske vode ili sukoba iz prošlosti s istim takvim strankama iz drugih europskih država, zanemarujući esencijalni problem, a to je problem njihovog zajedničkog nestanka kroz generaciju, dvije...
Licemjerni zapadni propagandisti blagostanja i liberalizma, koji su doveli kršćansku Europu i S Ameriku pred smrt i nestanak, danas to samoubilačko oružije pokušavaju gurtnuti u ruke ostatku svijeta. Oni šire legalizaciju pobačaja, neograničenu kontracepciju, homoseksualizam, razvrat, uživanje droge, prostituciju, stil živtoa bez obitelji – sve te devijacije koje su uništile zapad, na ostatak svijeta. Nemojmo se čuditi što ljudi i civilizacije koje rastu u ostatku svijeta ne žele prihvatiti takav obrazac samouništenja, i odbijaju današnje zapadne gadosti. Njih će vam možda u današnjim zapadnim medijma opisati kao nazadne, nacionaliste, fundamentaliste, konzervativce, (da razjasnimo - to nisu savršena društva, jer savršena nikada nisu postojala) ali prije nego li im povjerujete – zapitajte se, jeli ispravno ono što se rađa, širi i napreduje po prirodnim i božjim načelima, ili je ispravno, vrijedno ono što izumire i nestaje?

Ovaj tekst nije sveobuhvatan jer je ova tema prevelika i mnogo složenija od jednog skoromnog članka kao ovaj. Gornji tekst samo priliku za razmišljanje i dublje proučavanje ove tematike.

Svaka čast Marko , ja sam već potezao nešto slično ali je rasprava otišla malo ukrivo.

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Ovo je uistinu bolna tema za razmišljanje, ali i neizbježna ukoliko ne želimo nastaviti živjeti u nekakvom imaginarnom svijetu šarenih balona. Kao što si i sam primjetio, ova dilema (Smrt Zapada - realnost ili mit?) više i nije dilema. Mi odgovor na to pitanje već sad znamo i on je uistinu poražavajući.

Najviše od svega boli činjenica da nismo poraženi od vanjeskog neprijatelja nego od unutarnjeg, od nas samih. Konkretno, Hrvatska je preživjela stoljeća i stoljeća praktično neprekidnih ratova koji su bili gotovo do nestanka, ali neće preživjeti svoje unutarnje rastakanje. Dio razloga si naveo u tekstu pa ih nema smisla ponavljati.

Spomenut ću samo nešto što bol čini još dubljom: upozoreni smo vrlo konkretno i na najvišem nivou, što će nam se dogoditi ako ne budemo čvrsto i postojano branili svoju vjeru pred premnogim zabludama modernizma. Upozoreni smo toliko konkretno da su mnogi naivno povjerovli da se tu radi o pretjerivanju, o buncanju tamo nekih staromodnih i nazadnih Papa.
Na žalost, ta upozorenja smo odbacili kao protivna duhu novog vremena i duhu slobodnog čovjeka. I tako, sad imamo to što imamo. Bez obzira na svjetonazor, danas svi znamo da ovakvo stanje neće dugo trajati.
I to je u jednu ruku dobro jer nam daje priliku za sučeljavanje sa samim sobom, sa svojim zabludama i svojim krivim uvjerenjima.
Jednostavno, plodovi našeg mentaliteta su tako katastrofalni da je doslovno nemoguće ne zapitati se: jeli naš suvremeni način razmišljanja možda potpuno promašen? Ono, potpuno promašen?

Osvrnut ću se još samo na jedan detalj iz teksta, čisto da ne dužim previše:



Nedavno mi je skrenuta pozornost na jedan kratki članak pod nazivom: "Starci osiromašuju obitelji"
http://www.osiguranje.hr/NewsView.aspx?id=11032&cred=%254F%254E%254E%2548%2564%256A%2563%256C%2554%2546%252B%2564%2578%2578%252B%2577%2566%2546%254F%2565%2551%2577%253D%253D

Svima preporučam da ga pročitaju zajedno sa komentarima članka.

Uglavnom, osigaravajuća kuća navodi podatak koliko je u postotcima veća vjerovatnost da će obitelj biti siromašna (i neće imati za liječenje) ako ima barem jednog starog člana.

U jednom komentaru je navedeno pronicljivo razmišljanje o budućnosti:
"Ovako počinju sve strašne priče. Nastave li se ovakva pisanja za deset godina možemo očekivati legalizaciju eutanazije, a za dvadeset osiguranja će legalno nuditi proviziju onima koji nekoga nagovore na eutanaziju. Kao vjerni legalisti većina zastupnika će otkriti nove "poslovne mogućnosti", a oni domišljatiji htjet će "jednim metkom uloviti dva zeca" ili u prijevodu rješiti se staraca i usput zaraditi .... ???"

No mislim da bi smo kao katolici trebali malo zastati pred jednom drugom misli koja izlazi iz ovog članka. Naime, zanimljivo je uočiti podudarnost da je velika šansa da će upravo ona generacija koja je masovno počela sa "planiranjem obitelji", na svojoj koži osjetiti čemu to u konačnici vodi. Tj. ona generacija koja na djecu nije gledala kao na blagoslov, nego kao opterećenje za standard i koja je stoga bježala od velikih obitelji, će doživjeti da i sama postane žrtva "planiranja obitelji". Samo u drugom smjeru.

Budući da starci predstavljaju opterećenje za obitelj i povećavaju šansu za siromaštvom i budući da im se ne može priuštiti pristojan standard (pa čak niti lijekovi)... onda treba lijepo isplanirati da ih se milosrdno odreknemo (ovo je ironija, da ne bude zabune).

Što želim reći?
Zapravo je pravedno da generacija koja nije htjela djecu radi materijalnih poteškoća, doživi da ni njih djeca neće također radi materijalnih poteškoća.

No Bog je milosrdan i uvijek nastoji nekako doprijeti do čovjeka. Kad ne ide blagim putem, onda pokušava šok terapijama doći do toga da se narod pokaje za svoje grijehe. Kao što rekoh, za nadat se da će ovakav razvoj događaja nekome otvoriti oči i srce i da ćemo uvidjeti dubinu zablude na koje smo nasjeli. Što je najgore, nemoguće je ne vidjeti što dolazi. Dakle to više nije pitanje vjerovatnosti nego samo vremena ostvrenja.

A za kraj ponavljam, ono što uistinu najviše boli je: sami smo si krivi! Upozoreni smo, ali nismo slušali jer smo mislili da znamo bolje. A ispalo je da ipak ne znamo.


P.S.
Kako nestvarno i vanzemaljski zvuči podatak da je Crkvena naučiteljica sv. Katarina Sienska bila 23. od 25. djece u obitelji. Bojim se i pomisliti s kakvim bi se omalovažavanjima i prigovaranjima susrela današnja obitelj koja bi imala i duplo manje djece. A ipak, ona je u nebu a pitanje je kao će proći današnja generacija