sneni je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Utvrđivanje istinitosti ukazanja svakako spada na one koji su za to pastoralno odgovorni a to nisu obični vjernici laici. Kako ovdje raspravljamo o generalnom stavu i ne nužno samo o Međugorju onda je razumljivo ustvrditi da vjernik treba imati stav kako čudesa i proroštva (koja se u ovom slučaju tiču ukazanja) jesu najprilagođeniji shvaćanju svakog vremena i (svih) ljudi, pa i ovoga vremena. Stoga ne bi trebao, prvo tražiti neko racionalno objašnjenje umjesto da bude sklon vjerovati da se radi o Božjem zahvatu?
Barnaba, od veoma brojnih čudesa u Lurdu Crkva je priznala samo nekoliko kao čudo. Za Međugorje nisam čuo da je Crkva priznala neko čudo. Tko će odrerđivati da li je neki događaj čudo ili ne. Svaka baba, ili neki svećenici, ili pojedini fratri. Ili možda Crkva? Tko će određivati kriterije? Ti isti ili javni mediji?
Čuda se događaju i to vjernik kad-tad iskusi u svom životu i naravno da je sklon povjerovati i drugima koji svjedoče o čudesima. Primjerice, neki čovjek danima pati od glavobolje i najednom on odluči moliti krunicu i glavobolja tijekom molitve nestane, danima i mjesecima se više ne vrati! Koji vjernik to neće prihvatiti kao Božju milost i čudo? A takvih (malih) stvari je puno u našem životu!
Međutim, razumije se da Crkva, da bi priznala nešto čudom, traži potrebne uvjerljive dokaze: recimo liječničku dokumentaciju prije i poslije, popis korištenih lijekova i sl., da bi mogla i drugima objektivno potvrditi čudo. U Lurdu je priznato tako 66 čudesa (s materijalnim dokazima), što ne znači da se ostala (tisuće i tisuće prijavljenih) nisu dogodila. Mnoga od tih 66 čudesa
dogodila su se zapravo nakon crkvenog priznanja Lurda, što govori u prilog tome da nisu ona bila isključivi razlog priznanja.
Danas na nekim mjestima (koja još nisu priznata) mnogi i mnogi imaju od hodočasnika i "ukazanja" pozamašne materijalne prihode, ali neće ni rođenom bratu priznati da je novac njihova motivacija zbog kojeg i sami (prema potrebi) imaju "vizije". Crkveno kritičko preispitivanje tjera ih u tzv. "sukob interesa". Jer onome hotelijeru ili prodavaču licitara iz Lurda ne mora biti uopće važno jel Lurd istinit ili nije, on može biti potpuni nevjernik, dok je ovima drugima "egzistencijalno" važno priznanje Crkve! Prosječan čovjek je uvijek sklon najprije povjerovati, dok ne stekne dovoljno "dokaza" koji ga uvjere u suprotno!