Katolički odgovori

Ujedinjena Europa, se vec odavno bori na jednoj razini zajednistva, pa je logicno da se i Crkva pocne boriti za vece zalaganje,koje vodi u jednu vrstu zajednistva..Danasnji pravi medjureligijski dijalozi trebali bi biti put vjere,slobode i ljubavi , potrebno je, da svi skupa djelujemo i onaj koji promice takav dijalog bude dobro pripremljen za tu zadacu,znaci radi se o velikom i jakom prihvacanju, postivanju ,respektu a u jezgri se ostaje kod svojeg…Za mene su Ekumenizam i medjureligijski dijalog slicni i cilj im je isti ,iako je razlika izmedju jednog i drugog ipak svijetu su potrebni i Ekumenizam i madjreligijski dijalog koji je utemeljen na takvim pretpostavkama,gdje se gleda na prava svakog covjeka , u ljubavi i solidarnosti prema siromasnima u svijetu,i onima koji su u potrebama i drugim nevoljama i problemima….
Dijalog s razlicitim vjerama podrazumjeva i njihovu kvalitetu. A ona se dokazuje u savjesnoj pripremi o vlastitoj religiji, kao i religiji drugih ljudi te, u usmjeravanju prema trazenju istine, i to kroz ljubav i uzajamno postovanje,takodjer i djelovanje. Crkva treba da zeli nastaviti graditi mostove prijateljstva sa sljedbenicima svih religija,(ne birati koga) a u svrhu trazenja istinskoga dobra za svaku osobu i sve narode..Cijelo djelovanje Crkve i vjernika ,i nas samih, (pa cak i na nasim forumima) trebaju biti prozete ljubavlju. Ljubav je, naime, ona koja svakog vjernika poziva da poslusa druge, i da trazi podrucja za suradnju.Zapad i svijet je danas prepun razliciti naroda,kultura i religija,gdje zajedno zive i tako nije svejedno kako djelujemo,jer cinjenica je da zivimo zajedno ,i cesto covjeka imamo ujutro,u podne i uvece,koji je nas u duhu vjere, brat i sestra. Krscane koji vode dijalog sa sljedbenicima drugih religija, ona ohrabruje da predloze, a ne nametnu, vjeru u Krista koji je put, istina i zivot ..Ja osobno mislim da na medjureligijske odnose, misli se na identitet sudionika u dijalogu, koja dovodi do obracenja, uzajamnost i pomaganja , vjerska sloboda, te uloga vjerskih vodja u zivotu Crkve koje zive u zemljama s vise etnickim stanovnistvom , razlicitim religijskim i vise kulturnim sredinama. Medjureligijska suradnja pruza prigodu za izrazavanje najvisih ideala svih vjerskih tradicija.i zeli nastaviti graditi mostove prijateljstva i zajednistva.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

A koji je točno cilj?

Mi moramo najprije sami sebi razjasniti neke stvari, jer ako to ne učinimo, previše stvari ostaje maglovito i nedefinirano.

1. Može li istina proturječiti istini? (ja bih rekao NE)
2. Ako je odgovor na prethodno pitanje negativan: Smatramo li da je naša religija u potpunosti istinita? (ja bih rekao DA)
3. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, nameće se logičan zaključak, a taj je da su druge religije, barem u nekim pitanjima, neistinite. U tom slučaju, pitamo se: jesu li te razlike bitne za spasenje (kojeje na žalost postalo prešućivani i zaboravljeni pojam) pripadnika tih drugih religija, te imamo li mi dužnost nastojati oko toga da oni upoznaju potpunu istinu? (Ja bih rekao DA, na oba potpitanja)

Tek kad smo ove stvari sami sebi razjasnili, možemo dalje raspravljati o međureligijskom dijalogu. Dakle možemo reći da je razjašnjavanje ovih gornjih pitanja po meni nekakav "preduvjet" za međureligijski dijalog, ali to je "preduvjet" prema unutra, prema nama samima, kojega mi sami moramo zadovoljiti.

Nakon toga, možemo se pitati što točno podrazumijeva međureligijski dijalog i s kojim ciljem?

Dijalog = razgovor dviju strana.

OK. Ali razgovor o čemu?

Je li to (a) razgovor o ne-religijskim pitanjima ili (b) razgovor o religijskim pitanjima.

Ako je odgovor (a), onda po meni nema nikakvih preduvjeta za takav dijalog; može bezuvjetno! Onda je i ćaskanje uz kavu između mene i susjeda muslimana, ili između mene i kolege ateista - međureligijski dijalog.
Ali ako je odgovor (b), onda pitam za cilj, ali i u startu jasno kažem da sam na liniji s Radetom: nema razgovora, samo svjedočenje istine. Dakle bitno je ne popustiti iskušenju da "dijalog" postane isprika za kompromis oko istine, a da se sve zamaskira nejasnoćama i konfuzijom oko cilja i predmeta razgovora. S istinom ne bi smjelo biti kompromisa.

New Yorku
New York, 19.04.2008. Benedikt XVI. izrazio poštovanje židovskoj zajednici, potaknuvši na gradnju "mostova prijateljstva" među religijama
Papa Benedikt XVI. posjetio je 18. travnja, uoči Pesaha, sinagogu Park east u New Yorku i izrazio poštovanje židovskoj zajednici, potaknuvši na gradnju "mostova prijateljstva" među religijama. Bilo je to prvi put da papa posjećuje sinagogu u SAD-u; Benedikt XVI. posjetio je sinagogu u Kölnu 2005., a papa Ivan Pavao II. rimsku sinagogu 1986. godine.

Na Manhattanu Papu je pozdravio rabin Arthur Schneier (78), Austrijanac koji je preživio holokaust.

Posjet pape Ratzingera nazvao je povijesnim događajem, i izrazom zauzimanja, dobre volje i predanosti Benedikta XVI. izgradnji i učvršćivanju židovsko-katoličkih odnosa.

Iskoristio je prigodu i čestitati Papi 81. rođendan. Rabin Schneier predsjednik je židovske zaklade koja promiče religijsku toleranciju i zauzima se za međureligijski dijalog, ističući da je "zločin počinjen uime religije najveći zločin protiv religije". U doba u kojem mnogi zlorabe religiju moramo zajedno jačati napore za izlječenje našega ranjenoga svijeta. Ovaj naš susret, zajednička nazočnost, poručuje da je međureligijski dijalog važan za rješavanje sukoba. Vaša poruka pomirenja obišla je svijet. To je poruka nade u međureligijski dijalog kao sredstvo suradnje i nastojanja za mir, slobodu, ljudska prava i sigurnost, istaknuo je rabin Schneier u pozdravu Papi.
U tijeku kratkog susreta školski zbor otpjevao je tri pjesme na hebrejskom jeziku. Papa se izaslanstvu singoge obratio kao "dragim prijateljima", a svoj govor započeo starozavjetnim pozdravom "šalom - mir" i podsjetio na židovske korijene kršćanstva. Odao je priznanje židovskoj zajednici za njezin doprinos životu New Yorka. Sve vas potičem da nastavite grditi mostove prijateljstva s mnogim i različitim etničkim i religijskim skupinama koje žive u vašem susjedstvu, rekao je Papa.

Čestitavši Pesah, izrazio im je svoju posebnu blizinu u trenutku u kojem se pripremaju na slavlje i zamolio da njegove čestitke prenesu svim članovima zajednice. Toj židovskoj zajednici Papa je darovao kopiju stranice rukopisa iz 15. stoljeća koji se čuva u Vatikanskoj biblioteci, rad talijanskog Židova, koja opisuje tradicionalno židovsko vjenčanje. Papi je darovano cvijeće i posuda za seder, koja po rabinovim riječima, oslikava put iz ropstva u slobodu. Zahvaljujući na daru, Papa je na njemačkom jeziku rekao "Neću nikada zaboraviti ovaj trenutak".

Među članovima ove židovske zajednice su i predsjednik Svjetskoga židovskoga kongresa Ronald S. Lauder i bivši predsjednik Svjetske banke James D. Wolfensohn. Park east sinagoga nalazi se u blizini Apostolske nuncijature u New Yorku, u kojoj Benedikt XVI. boravi u tijeku posjeta tom gradu. Posjet newyorškoj sinagogi na njegovu je želju dodan u program posjeta SAD-u.

IKA/KNI
Tematski povezane vijesti:

Papin govor u skupštini Ujedinjenih naroda
Papa molio sa žrtvama svećenika pedofila
Kurtoazni posjet Pape američkom predsjedniku
Seksualno iskorištavanje maloljetnika znak je protivan evanđelju života
Pedofile isključiti iz svećeništva

Zar nam ovdje nije jasan cilj...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Meni, na žalost, i dalje nije.
Kome je jasan, volio bih da ga izrekne eskplicitno, po mogućnosti jednom jasnom izjavnom rečenicom.

Iz prethodnoga opisa mogu samo nagađati... Što, je li cilj nastojanje oko svjetskog mira? Ali što će se tu riješiti razgovorima predstavnika vjerskih zajednica, kad svjetski sukobi odavno nisu vjerskog karaktera...? Barem ne sa kršćanske strane (u interne sukobe islamskih frakcija ne ulazim, naš dijalog s bilo kime tu ne može ništa riješiti).

"Mostovi prijateljstva među religijama" -- krasna kićena fraza ali, sorry, ja ne znam što to znači! Prijatelji mogu biti ljudi, ali uopće mi nije jasno kako bi to mogle biti religije, i što bi točno takvo prijateljstvo među religijama podrazumijevalo? Jel to znači da jedna religija drugu treba smatrati istinitom? Ako ne, jel to znači da trebamo prešutjeti svoje uvjerenje da je druga religija neistinita, ili što? Ako ti je prijatelj u zabludi, pa sjedne npr. na vlak u krivom smjeru, hoćeš li ga za njegovo dobro nastojati ispraviti, ili ćeš mu u ime "prijateljstva" prešutjeti činjenicu da je pogriješio, premda će zbog toga imati loše posljedice?

"Izgradnja i učvršćivanje židovsko-katoličkih odnosa" -- opet, ne znam što to znači. "Odnos" je vrlo općenita riječ; odnos može biti ovakav ili onakav. Na kakve se točno odnose ovdje misli? Odnos odobravanja židovskog nijekanja Isusa Krista? Odnos prešućivanja razlika? Ili...?

T.H., pročitaj pravila na ovom podforumu. Ovdje treba davati odgovore, a ne postavljati daljnja pitanja niti pisati ako ti nije jasan nauk.

Jel netko zna kakav je trenutni razvoj na inicijativi osnivanja Vijeca religija pri UN?

Clanak iz travnja 2008 izrazava suglasnost dosta drzava u tom smjeru, ukljucujuci i sluzbeni Vatikan.

http://www.vaticanradio.org/cro/Articolo.asp?c=199221

Ova tema je prebačena sa podforuma "Odgovori" na "Razgovori" pošto je rasprava otišla preširoko.

U Vatikanu je 04. 11. 2008. započeo katoličko-muslimanski susret pod nazivom "Ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu" na kojemu se okupilo 29 katoličkih, te isto toliko muslimanskih stručnjaka.
http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 1&act=view
Nadam se da će susret uroditi konkretnim plodovima i postaviti jače temelje za dijalog među religijama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ekumenizam ima za cilj zbližiti kršćanske crkve na način da se zajedništvo temelji na zajedničkom pokladu vjere, a da se razlike pokušaju uskladiti koliko je to moguće.
Dijalog se odnosi na nekršćanske zajednice, a temelji se na međusobnom poštivanju i uvažavanju. Lijepi primjer međureligijskog dijaloga se izgradio nakon što je Bosna potpala pod Austro-ugarsku. Nažalost u obadvije Jugoslavije vrijedilo je pravilo: ''podijeli pa vladaj''. Danas največi razdor čini radikalizacija nekih skupina.
Najljepše primjere i uzore dijaloga možemo naučiti od Isusa. Mislim da ne treba ponavljati poznato.
Koji su još razlozi za dijalog?
Puno je goručih potreba međuljudske suradnje; na očuvanju mira, zdravog života na Zemlji, sugurnosti prometa i turizma.....
Največi i najuvjerljiviji razlog za sve nas je to što smo svi sinovi i kćeri jednoga Oca koji je na nebesima. Pa ako u jednoj obitelji nisu sva djeca ista, kako to mogu biti narodi raznih rasa i vjera, ali temeljni pristup, a to je biti čovjek u punom smislu te riječi, sve govori.

Ika javlja http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=107186
Da je Papa Benedikt primio sudionike katoličko-muslimanskog seminara i pritom između ostalog rekao:

Kršćani i muslimani moraju zajedno raditi na promicanju iskrenoga poštivanja dostojanstva ljudske osobe i njezinih temeljnih prava, unatoč tome što naša antropološka i teološka viđenja to očituju na različit način, istaknuo je Papa te dodao kako postoji široko područje na kojemu se može složno djelovati u obrani i promociji moralnih vrednota koje su dio zajedničke baštine.

Iz ovoga zaključujem da dijalog ne treba voditi tko ispravno vjeruje (na to se obično svodi) i to dokazivati teologijom i antropologijom već pronalaziti zajedničke moralne vrijednosti i njih promovirati.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Super je taj međureligijski dijalog, no zanima me što bi o tome rekao sveti Ilija kada je izrugivao Izabeline svećenike koji su se klanjali baalu.
Samo da podsjetim za one koji ne znaju, a trebali bi... Ilija nije sudjelovao u skupnoj molitvi s demonima nego je bilo: vi se molite svojem bogu, a ja ću svojem pa ćemo vidjeti koji je pravi. Na kraju Ilija pobi te koji su se klanjali baalu.

Ima još jedna logička zamka. Ako je Bog ljubomoran i ne da svoje slave nikome na koju foru bi itko mogao očekivati da će moj Bog ispuniti moju molbu dok se ja molim skupa s demonima. Čija je slava kada bi kojim slučajem bila uslišana ta molitva???
Meni ne pada na pamet moliti se skupa s onima koji mrze moga Spasitelja Isusa Krista jer bi to bila uvreda mome Bogu.

Za one koji su još u nedoumici što činiti da podsjetim što govori sveti Pavao:
Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? (1. Kor 10,19-22)

Mislim da katoliku treba biti važno što o pojedinim pitanjima kaže Crkva i njeni poglavari a ne što bi rekao neki starozavjetni prorok kad bi sada bio na zemlji. Na kraju krajeva Crkva nije utemeljena na Iliji (koji je samo prorok svoga doba) već na Kristu i preko apostola povjerena njihovim nasljednicima.
Naravno, valja isto znati kako niti jedan vjernik nije dužan sudjelovati na međureligijskim sastancima ako mu to savijest brani.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.