Katolički odgovori

Pozivam da se pročita ovaj tekst. Mislim da bolje od tematiziranog iznositežiište problema:
http://www.katolik.hr/crkvamnu/katehezamnu/339-nova-evangelizacija-5

ništa posebno - sve već viđeno i čitano!

Barnaba


Još je važnije da je prakticirano. Imaš li ti kojeg vjeroučitelja u župi koji kako kaže tekst "Oni ne smatraju da su ispunili svoje poslanje službenom satnicom u školi. Oni su u župi gdje žive: «katehete 24 sata u danu»! Usuđujem se ustvrditi: oni za župu znače koliko i sami župnici!" - da li si kad pomogao, podržao, 'pogurao' takvu osobu?

Spominju se i neokatekumeni katehisti. A njih? Ili ulaziš u završno slovo?: "Ne smatrajmo ostale «izgubljenima», kao da nisu «naši»; još manje - neprijateljima!"

Ma ovo mi izgleda što pišeš "kao borba" sa vjetrenjačom!

Definitivno nije lako prepoznati znakove vremena. Još teže s povezom preko očiju i čepovima u ušima.

Rio, ovaj članak je upravo na tragu onome što ja zagovaram! Smatram da bi za vjeronauk bilo najbolje da se ocjenjuje opisno- nešto kao slobodne aktivnosti, ono, "isticao se", zadovoljio", "nije zadovoljio" s time da se, naravno, kao mjera neučenja i nesudjelovanja može iskoristiti uskraćivanje krizme pošto je za zaključiti, da ako kod djeteta ne postoji volja i želja za naukovanjem vjere, i sam je sakrament suvišan.

Slažem se i sa napisanim da je vjeronauk izborni predmet tako da onaj tko ne želi, ne mora pohađati, no vjerujem da smo i svi čuli ili svjedočili da je na žalost bilo slučajeva (s time da je to bilo pretežito u 90-tima) gdje su obitelji čija djeca iz ovog ili onog razloga nisu pohađala vjeronauk bile prozivane, srećom su slučajevi prozivanja takvih obitelji sve rjeđi i rjeđi.

Mislim da nakon 20 godina rada mogu ponešto realno govoriti.
Smatram da je prvi problem pripuštanje sakramentima bez ikakvih kriterija. To je toliko čest slučaj da su gotovo iznimke župnici koji postavljaju neke uvjete. Na razini BK nema ujednačenih kriterija ni za što. Koliko puta su se krizmanici jedne župe rugali krizmanicima druge jer ovi moraju na vjeronauk. Koliko mi je puta dijete reklo da ide na krizmu zbog poklona, ja to proslijedila dalje pa nikome ništa. Koliko puta ... da ne nabrajam
U školi bi dijete trebalo upoznat sadržaje svoje vjere i to dobro i ispravno. A u svojoj obitelji i župi bi trebalo naučit tu vjeru živjet. Bilo bi vrlo interesantno pogledat koji elemenat više "šteka".

Rekla je jučer kod Danijele Trbović bivša ministrica obrazovanja i dugogodišnja direktorica Gimnazije Ljilja Vokić da se nasilje među mladima ne može rješavati u školama već treba krenuti od obitelji. Smatram da je tako i sa vjeronaukom, slažem se sa tobom Sara da je uzrok navedenog primjera, krizma radi (prevelikog) poklona, jedino i isključivo u obitelji.

A kas se ozbiljno razmatra onda treba uzeti u obzir što sve obitelji trpe, koliko se mnogi bore za svagdanji kruh i koliko uistinu mogu biti s djecom i nosit se sa svim izazovima današnjice.

Sara:


Ti koji postavljaju uvjete, ti se ne boje talasati. Zapravo, oni rade redovnu stvar, a pošto većina ne radi, oni ispadaju čudaci. Ovo ostalo je 'štancanje'. Grozno. Kuda plovi ovaj brod? Uzgred, glede talasanja - ovo ljeto je par dana u medijima bio 'hit' župnik iz Vodnjana, ako sam dobro zapamtio. "Strahota" koje je on činio, i to zamislite "usred turističke sezone", je bilo da nije dopuštao ulazak nečedno odijevnih u crkvu. Trebali smo ga podržati, poslati 1 mail masovku podrške tom župniku, a nismo.. Ovako, razapeše ga svi.


Onda se ja bojim. Da nemam familiju, otišao bi u Egipat, Siriju, ili sl. u monahe pustinjake.

Što mislite o ovom, u tekstu od Barbiša:

"Nije mi poznato što se traži kod upisa na studij teologije onih, koji ne kane biti svećenici, već teolozi-laici u službi Crkve? Tko stoji iza toga «kandidata, koji želi služiti Bogu i Crkvi u laičkom staležu»?"

Pitanje za korisnike foruma koji predaju vjeronauk: kako postupate sa djecom koja ne pohađaju vjeronauk? Šaljete ih van iz razreda ili dopuštate da ta djeca, ako žele, ostaju u razredu bez aktivnog sudjelovanja u nastavi? Kako se ostali učenici odnose prema toj djeci? Postavljaju li se pitanja tipa "zbog čega moja prijateljica/prijatelj ne pohađaju vjeronauk?"

To u pravilu ovisi o roditeljima. Nemam ništa protiv da dijete sjedi u zadnjoj klupi i radi nešto drugo, pod uvjetom da ne ometa. No, većina roditelja ne želi da im djeca slušaju vjeronauk - bilo da se radi o djeci druge vjere illi ateističkoj. Druga djeca ne postavljaju to baš u pitanje, jednako kao što ni oni koji ne idu nisu stigmatizirani. I u 19 godina koliko radim tu nije bilo nikakvih problema. Možda oni znaju osobno pitati jedan drugoga, ali samo oni koji su si inače bliski.

Saro, a jesi li ti imala (ili možda čula) slučaj u kojem se dijete koje u početku nije pohađalo vjeronauk nakon nekog određenog vremena ipak odlučilo ići na vjeronauk?

Isto tako, pretpostavio sam da, na žalost, roditelji koji ne upisuju djecu na vjeronauk, ne žele da su im djeca tokom tog sata u učionici. Da valjda slučajno ne promijene mišljenje koje su im nametnuli roditelji.

Jesam, imala sam sve kombinacije. I onu da dijete ide na vjeronauk pa se ispiše iz prve pričesti pa se opet želi upisati pred krizmu.

Ja bih samo nadodao jednu činjenicu, kaju sam primijetio a vezana je uz sudske procese protiv vjeroučitelja. Svi, za koje znam, koji se vode se temelje na svjedočanstvu učenika koji su sudjelovali na vjeronauku a nisu ga bili upisali pa su roditeljima prepričavali što su tamo čuli.

Nije nikakva strašna stvar da dijete pričeka druge sate pogotovo kad novi obrazovni sustav potiče izborne predmete te će tih slučajeva (kad djeca čekaju drugi sat) biti više i neće se odnositi samo na vjeronauk.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.