Katolički odgovori

Pogledaj Katekizam Katoličke Crkve točka 846.
Naravno da je svatko u krajnjoj liniji slobodan izabrati pa i duševnu propast no ne znam zašto ovdje podmećeš citate od antikatoličke spisateljice kao mjerodavne za nas katolike. To nema smisla.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Cunjozu:

Ma zapravo je ovaj dio koji si napisao o međureligijskom dijalogu netočan jer međureligijski dijalog je uvijek između kršćana i nekršćana, a ekumenizam između kršćana i kršćana, npr. katolika i pravoslavaca

Benjamin:

Ja sam te pitao što je jedinstvo, a ne što je biti jedno u Kristu. Najsigurnije je da oko jedinstva pogledamo u Unitatis redintegratio:

"Jedan je od glavnih ciljeva Svetog kumnskog sabora vatikanskog II promicati obnovu jedinstva među svim kršćanima(UR 1)

"Prije nego što će sama sebe prinijeti kao neokaljanu žrtvu na žrtveniku križa, pomolio se Ocu za vjerne govoreći da svi budu jedno. Kao što si ti, oče u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno da svijet vjeruje da si me ti poslao, a u svojoj je Crkvi ustanovio divni sakrament euharistije, kojim se jedinstvo Crkve i naznačuje i ostvaruje."

"Među njima je odabrao Petra; pošto je ovaj ispovjedio svoju vjeru, odluči da na njemu sazida svoju Crkvu; obećao mu je ključeve kraljevstva nebskog i, pošto je ispovijedio svoju ljubav, povjrio mu je sve svoje ovce da ih utvrđuje u vjeri i pase u savršenu jedinstvu" (UR 2)

"U kasnijim pak stojlećima javili su se još veći razdori, i nemale su zajednice odvojene od punog zajedništva Crkve Katoličke (...)"

"Stoga te rastavljene Crkve i Zajednice, mada, vjerujemo, imaju nedostataka, nisunipošto bez svog značaja i težine u misteriju spasenja. Jer Duh Kristov ne krati služiti se njima kao sredstvima spasenja, kojima snaga dotječe iz same punine milosti i istine što je povjerena Katoličkoj crkvi."

"Samo se po katoličkoj Kristovoj Crkvi, koja j sveopće sredstvo spasnja, može dostići sva punina spasonosnih sredstava." (UR 3)

"(...) tako će se malo pomalo prevladati smetnje što priječe puno crkveno zajedništvo, svi će se kršćani, u jedinstvenom euharistijskom slavlju, okupiti u jedinstvo jedne jedincate Crkve što ga je Krist svojoj Crkvi podario u početku, a neizgubivo, kako vjerujemo, traje u katoličkoj Crkvi (...)" (Ur 4)


Mislim da je ovo romansirana verzija. Da li je ekumenizam "bratimljenje". Da li netko ovdje vidi "bratimljenje"?:

"Pod ekumenskim gibanjem razumijevajus djelatnosti i pothvati što s, u skladu s raznim potrebama Crkve i okolnostima vremena, pokreću i usmjeruju prema promicanju kršćanskog jedinstva kao što su: ponajprije svi pokušaji da s uklone riječi, sudovi i djela koji ni po pravdi ni po istini ne odgovaraju položaju rastavljne braće, pa otežavaju uzajamne odnos s njima; zatim u religioznom duhu uprilični skupovi kršćana različitih Crkava ili Zajednica, "dijalog" među vrsno upućenim stručnjacima, u kojem svatko dublje izlaže nauku svoje zajednice i jasno pokazuje njezina obilježja." (UR 4)

Bernard:

Da to je ta tako zvana 'teorija o granama' - imaš kakti razne "vrste" Crkvi..

Ponudio bi svima dio jednog dokumenta južnoameričkih biskupa tamošnjim karizmaticima. Time ima dodirnu točku s temom karizmatska obnova - novi pentekost ili nešto drugo, te daje neke aluzije što to točno ne valja u neodgovornom i nekritčkom umiksavanju protestantskog nauka u katolički:

"Lažni ekumenizam

Kanadski episkopat dao je ovu smjernicu: "Različite karizmatske zajednice dozvoljavaju sudjelovanje nekatolika. Prema našem mišljenju ova pohvalna inicijativa može pridonijeti približavanju kršćana, međutim ponekad zavodi prema lažnom ekumenizmu. Ustvari, tu i tamo nailazimo na slučajeve da se u ovim zajednicama ustanovljuje izrazita tendencija uklanjanja onih razlika koje još uvijek dijele kršćane. Ovo se čini s nadom da će međusobno učvrstiti veze bratstva, solidarnosti i zajedništva s Kristom. Usprkos dobrim namjerama koje to pokreću, ovakvo postupanje je iluzorno, budući da prikrivanjem razlika koje razdjeljuju kršćane, među njima se uspostavljaju odnosi u kojima se nitko ne predstavlja sa svojim pravim identitetom.. U takvim se okolnostima ne može dogoditi autentični susret, niti istinska razmjena. Mogli bismo reći da se ide smjerom koji je upravo dijametralno suprotan istinskom kretanju u korist jedinstva Crkve. "(IV.-28-8S)."

Mislim da je ovo prilično dobra pouka ne samo katolicima karizmaticima nego svim katolicima da pripaze na formu ekumenizma koju žele ispoljiti. Ja osobno ne bi nikom preporučivao ekumenizam dok ne upozna svoju Crkvu. Načelno i zaključno: ekumenizam je dobra stvar, ali i začkoljasta. Djelo je Duha Svetoga i kad će se ostvariti na Njemu je. Na nama je da surađujemo. Osobno prednost za realni ekumenizam dajem ekumenizmu s Pravoslavnom braćom nego s protestantskom. Važno je i znati da duhovno jedinstvo zapravo nikada nije prekinuto koliko ono administrativno.

Dobro je poznavati crkvene dokumente i dobro ih je citirati. Nije dobro hvatati se za riječi a zapravo ne pričati iz vlastitog iskustva ljubavi prema odvojenoj braći nego naučene fraze iz knjiga u tobožnjoj ljubavi prema katoličkoj pravovjernosti. Nisu li istu stvar činili pismoznanci.

Bilo bi dobro da "ljubav prema odvojenoj braći" ne bude izlika za talionicu pa od vjere ispadne lonac svega i svačega.

Talionice se boji onaj tko nije siguran u sebe i u svoje.

Benjamin:

Potpuno si me prokužio. Vidiš Barnaba da ljudi traže da se priča iz vlastitog iskustva.

Koliko ima vjernika koji su sigurni u sebe i svoje? Probaj procjeniti broj odnosno iskaži to brojčano, može i u postotcima bar da vidimo o kojoj prercepciji je riječ.
Ja osobno mislim da je takvih 10% (zato se i priča o novoj evangelizaciji) što je premalo da bi neka postupanja o kojima se ovdje priča mogla biti primjenjima na sve ili veliku većinu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne bismo trebali brkati osobnu čestitost i moralnost raznih nekatolika pa tako i protestanata sa problematikom SUSTAVA u kojima oni jesu. Bit stvari je u teološkom antagonizmu i činjenici da ne vjerujemo jednako u nekim bitnim stvarima. Katolicizam koji bi se za ljubav jedinstva odrekao Marije, svetaca, pape i mnogočega drugog ne bi više bio katolicizam nego bi postao nekakvom reformiranom crkvom sličnom anglikanskoj. Nadam se da to protestanti od nas takvo što ne očekuju.
E sad, temeljno pitanje braći protestantima: može li katolik biti spašen? Ako i ima živu i spasonosnu vjeru (protestanti rado koriste izraz "osoban odnos s Bogom", ili "prihvaćanje Isusa Krista kao svojeg osobnog Spasitelja"), može li takav biti spašen ako ujedno moli marijanske ili svetačke molitve i smatra papu legitimnim nasljednikom apostola Petra kojemu kao takvom pripada i petrovski autoritet? Može li takav katolik u raj, ili je u smrtnome grijehu? To je temeljno pitanje katoličko-protestantskih odnosa. Ako takav katolik može u raj i ako se katolici mogu spasiti kao katolici, čemu onda služe protestantski misionari u katoličkim zemljama? Ako li pak katolici ne mogu biti spašeni zato što su katolici, to znači da ljudi poput Majke Terezije i Franje Asiškog završavaju u paklu zbog "idolopoklonstva" (Marije, svetaca, itd.).
U prvom slučaju nema smisla postojanje protestantizma kao takvog niti pokušaji njihova misionarenja među katolicima, a u drugom slučaju nema smisla protestantski ekumenizam koji smatra da će neki katolici ipak biti spašeni unatoč tzv. nebiblijskim praksama jer je Katolička crkva u biti ipak kršćanska i Bog u njoj nekako djeluje.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Većina evangeličkih protestanata ispovijeda doktrinu ''jednom spašen, uvijek spašen''. Isto tako vjeruju da se čovjek spašava u momentu kada prihvati Isusa Krista kao osobnog Gospodina i Spasitelja. Često će reći:,,Spašen sam tada i tada..'', što s naše točke gledišta na opravdanje, odnosno spasenje čudno zvuči. Doktrina ''jednom spašen, uvijek spašen'' doslovno znači da čovjek ne može učiniti ništa što bi za posljedicu imalo gubitak spasenja. Ako mi kao Katolici priznajemo Isusa kao Gospodina i Spasitelja onda nam prema toj doktrini niti jedna od naših praksi ne škodi. Ne znam zašto onda neki od njih, koji ujedno i vjeruju u već spomenutu doktrinu, govore da ćemo mi Katolici završiti u paklu zbog svog krivog nauka?
Možda zato što ne znaju da priznajemo Isusa kao Gospodina i Spasitelja? Ne znam, no sve mi je to čudno i nelogično malo...

_________________
http://www.mhfm1.com

23,193 %
zaokružio sam na tri decimale ali mogu bit još precizniji ako treba.

Ha ha ha Benjamin baš si me nasmijao. Barnaba nemoj brisati baš je fora, moramo se malo i šaliti. (Još bolje puno šaliti)

Ajde zanemarimo nepotrebne sofizme.
Mislim da je tvoj broj nerealan iako je on blizu broju vjernika koji redovito idu na nedjeljnu sv. Misu. E sad da li su svi oni sigurni u sebe i svoje?

No kad bi taj broj od 23,193 % bio točan opet se ne bi moglo pristupati bez nekog opreza ili "straha od talionice".

Mislim da smo egzaktno utvrdili potrebu opreza te možemo dalje.

PS Sve šale i pošalice nastavit ćemo na ovoj temi Naslov: Zadnja klupa jer se tako i Benjamin složio nakon ponude izbora.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zato što-kako oni kažu-prakticiramo idolopoklonstvo čašćenjem svetaca i Gospe, a to je smrtni grijeh kojeg nikakve naše izjave o vjernosti Kristu ne mogu oprati. Ako ne iziđemo iz sotonine sinagoge (kako nas nazivaju), ne možemo se spasiti.
Paradoksalno je to što smatraju da se i primjerice luterani trebaju spasiti napuštanjem Evangeličke crkve, kao i pripadnici nekih drugih denominacija (koje, gle čuda, krste malu djecu kao i mi i pravoslavci).

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

To sam i mislio...kontradikcija kao i Sola Scriptura...LOL!!!

_________________
http://www.mhfm1.com

Jučer je bio Dan reformacije. Unatoč komentarima na TV-u i u medijima postoji ozbiljna sumnja u to da je Luther ikad prikucao svojih 99 teza na vrata crkve u Wittenbergu. Novinari su spominjali protestantizam kao nekakvu avangardu našeg današnjeg svijetlog društvenog poretka, te ravnopravnost žena u crkvi (mogu biti pastorice), ali nitko nije spomenuo problematične prakse poput sve češćeg blagoslivljanja homoseksualnih partnerskih veza (primj. švedska luteranska crkva to odnedavno čini; mislim da bi se Martin Luther-da to vidi-glavačke vratio u Katoličku Crkvu, a s njime i drugi reformatori kojima takvo što nikad na um ne bi palo).
Ipak ne bih htio biti nepravedan i samo kritizirati protestantizam kad se uzme u obzir da je dao i mnoge istaknute i vrijedne ljude u svjetskoj kulturi. Također su protestanti mnogo trpjeli od totalitarnih režima. Uvijek treba razlikovati one protestante koji katolike jednostrano šalju u pakao od onih drugih koji to ne čine i smatraju nas kršćanima unatoč pojedinim "nebiblijskim" elementima u našem nauku.
Osobno ne bih mogao zamisliti općinstvo svetih i Nebeski Jeruzalem bez ljudi poput Johanna Sebastiana Bacha, Dietricha Bonhoeffera i mnogih drugih koji su osvjetlali obraz svjetskog protestantizma i dali dobar primjer i nama katolicima.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)