Katolički odgovori

Ali se zanemaruju, skrivaju i ne rješavaju. Ponekad je to nerješavanje sustavno.



Ni takva duga priprema nije jamac da je odluka o prihvaćanju celibata sa stajališta kandidata ispravna, stvari se mogu jako brzo okrenuti.



Slažem se. No to samo po sebi nije problem, po meni je više problem što se raspravljati o celibatu ne da ni onima, kojih se celibat zaista životno tiče.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Tako je, slažem se s tobom "Kumpiću "!!

_________________

Znači nije problem celibat nego je problem što oni kojih se celibat životno tiče ne raspravljaju o celibatu?
Iz kojeg bi razloga oni raspravljali o celibatu?

_________________
http://www.mhfm1.com

Mislio sam da problem nije to što o celibatu raspravljaju oni kojih se ne tiče, već što ne promišljaju i raspravljaju oni, kojih se tiče.

Ne vidiš baš ni jedan razlog? A ja ih vidim nekoliko...ali ključ je u tome, kako da taj celibat bude istinska odluka, budući da danas u svećenički poziv ulaze svi i svatko, pa onda imamo zataškavanje kršenja celibata na svakom ćošku...a budući da je poziva sve manje, vrlo je teško napraviti selekciju. I stvara se začarani krug. Isto tako, ako postoji značajan broj kršenja crkvbene discipline, očito postoji problem. Eto ti razloga za razmišljanje.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Dakle kršenje discipline je jedan od razloga da se preispituje sama disciplina. Mhm. Idemo preispitivati Dekalog jer je u svijetu prisutno Njegovo masovno kršenje te zasigurno postoji problem s tim zapovijedima....očito...

?????? ??????
Kakve veze ima ičija odluka sa samim celibatom????
Kakve veze ima itko tko se obvezuje na celibat sa samim celibatom????

_________________
http://www.mhfm1.com

Apsolutne ne govorimo o istim stvarima i kategorijama.



Ne znam, čemu takvo čuđenje??? Ti pitaš kakve veze ima svećenik s celibatom??? Ozbiljan si? Po meni, to je važno. Jer se na celibat u velikom broju odlučuju i oni, koji za to nisu sposobni. I zato dolazi do velikog broja kršenja celibata. Pa sad, ako je to u redu, sve 5, možemo zabiti glavu u pjesak i nikom ništa.

Ali, to je samo moje mišljenje...većini je očito ova situacija OK.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Oprosti mi onda. Objasni mi, ako želiš, o čemu pričaš.
Ja sam shvatio da si govorio o tome da ako se nešto krši da to automatski treba i preispitivati.

Ovdje želim pojasniti da sam htio reći da sâm kandidat za Sveti Red i njegova odluka o življenju ili kršenju celibata nema veze sa samom biti celibata nego sa njim samim jer ne ovisi celibat o svećeniku nego svećenik o celibatu.

Kršenje celibata nije u redu. Meni se osobno TO gadi. Gade mi se i ostali moralni prijestupi. U svijetu je situacija takva da nam sunce nad glavama zalazi i ulazimo u jedno novo mračno doba. To je i sam Papa rekao nedavno. E sad, ako se sve živo krši, a mi ipak ostajemo pri svojem, odnosno Crkvenom, i tu nema rasprave, ne znam zašto ne bismo ostali pri Crkvenom i po pitanju celibata.
Ovako ja razmišljam.

_________________
http://www.mhfm1.com

Malo si prejednsotavno shvatio, ta je logika prenaivna i svašta bi nam dozvolila, nije u tome stvar. Kršenje celibata je uklopljeno u 10 Božjih zapovjedi u tu nema spora, čisto iz razloga što je svaki vanbračni seks grijeh. Međutim, sam celibat je proizvod ljudske odluke, koji u prvoj Crkvi nije postojao, za što postoje dokazi, poput samog svetoga Petra. A kao proizvod ljudske odluke, a ne izravne Božje zapovjedi, nije savršen i samim time podložan je preispitivanju.



Stvar je u tome, da se celibat krši unutar same Crkve i da slučajevi nisu sporadični, već česti, da se često zataškavaju i ignoriraju. Kad govorim o preispitivanju, tu ne mislim nužno na ukidanje, već na dovođenje u red svega prethodno navedenoga. Ali to bi imalo posljedice s kojima bi se bilo jako teško suočiti i zato ovakvo nesređeno stanje većini odgovara. I zato, da, treba ostati pri svojem. Ali, samo vjerodostojno!

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Kršenje celibata je prije svega kršenje vjernosti, a ne samo grijeh zbog "vanbračnog seksa". Svaki svećenik je svečano obećao pred Bogom i Crkvom da će živjeti celibat. Nijedan čovjek nije prisljen na celibat, to je osobni izbor i odluka onoga tko prepozna taj poziv u sebi. Sv. Petar i apostoli su bili u braku i živjeli svoja zanimanja dok ih Isus nije pozvao. Nakon toga nije zapisano kako su živjeli brak, no Isus traži od onih koji ga slijede da ostave sve, sve blago i "ženu i djecu":

"Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."(Mt19,27-29)

Isus poziva muškarce koji će ga slijediti, koji se neće baviti svjetovnim odnosima i odgovornostima kako bi se posvetili bezrezervno na njegovu službu. I danas, nakon što osjete taj apostolski poziv i prime svećenički red, više ne razmišljaju o ženidbi niti se mogu ženiti, bez obzira bili grkokatolici ili rimokatolici, tako je od prvih vremena.

Ali, nema dokaza da je Petar ostavio ženu, baš suprotno: pa Isus ozdravlja njegovu punicu, dakle možemo zaključiti da je i dalje bio u braku i da nije ostavio ženu i da mu je, štoviše, bilo stalo da mu čak i punica ozdravi...



To s pouzdanjem ne znamo...jer obavezni celibat je uveden tek 1000 godina nakon početka kršćanstva. Što je bilo u tih 1000 godina, možemo samo nagađati, jer nije (jasno) zapisano (bar ne u Novom zavjetu). Tako da kategorički tvrditi da se svi ili većina svećenika do tada nije ženila, bez dokaza, je besmisleno. Jer, da se nisu ženili, tada ne bi bilo ni potrebe za formalnim celibatom.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Obavezan predređenički celibat je uveden tada kada si ti naveo, ali nemogućnost ženidbe nakon ređenja je prisutna od samih početaka Crkve. Pa i Pavao kaže da biskup treba biti muž jedne žene što znači da ne bi trebao imati njih više(uh majko moja, kakav zaključak).

_________________
http://www.mhfm1.com

Gdje se ovo može provjeriti?

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Nikako mi nije jasno koji su argumenti za tvrdnju da se celibat često krši. I što bi trebalo značiti "dovođenje u red svega prethodno navedenog"? Koje su to posljedice, po tebi, tko bi se s njima morao suočiti i tko spada u tu većini kojoj to odgovara?
Post mi je bio totalno nejasan i evo, iznjedrio pitanja

Ja mogu reći samo iz svog laičkog kuta gledanja. Odmah da kažem da sam za celibat i protiv sam da se ukine. Smatram da su svećenici u celibatu osobe koje trebaju težiti svetosti u duhovnoj, ali i tjelesnoj čistoći. Ne kažem da su osobe u braku tjelesno nečiste, ali razlika je velika. To je povezano s djevičanstvom. Osoba koja želi biti svećenik obvezuje se na nešto sveto, nešto čisto. Zamislite da sad svećenik nakon vođenja ljubavi sa ženom dođe služiti misu koja je nešto sveto. Ja znam da je to tako kod pravoslavaca i protestanata, ali meni to nije u redu. Ja s kolegom na poslu znam o tome raspravljati. On je dosta liberalan i uporno me uvjerava da je to protestantima normalno, ali ja sam drugačijeg gledišta.

Postoji jedna stvar koja meni nije baš jasna, ali ne znam dali ju smijem iznositi da ne bi ispao vulgaran? Nije mi jasno dali je moguće izdržati bez samozadovoljavanja duže vrijeme (npr. 3 mjeseca)? Znam da je to nepristojno pitanje, ali nije mi jasno? Ja vjerujem da je moguće ako se svećenik potpuno posveti duhovnosti pa se i tijelo smiri, jer činjenica je da je to teško izdržati. Pa sličan vam je problem i kod laika, barem je bio kod mene kad sam išao redovito na mise svake nedjelje. Nekad čovjek ne izdrži i onda opet ide na ispovijed. Čuo sam u nekoj raspravi da neki mladi laici isto imaju s tim problema. Ipak, smatram da svećenici moraju puno više posvetiti duhovnosti koja bi im omogućila da ne misle na tjelesnost. Ovi slučajevi s pedofilijom su definitivno bolest. Mislim da to nema veze s celibatom.

Bez obzira na sve probleme ja sam protiv ukidanja celibata.

Oprosti, kao ženu iza koje je više od pola života i koja je bila supruga, neke su mi tvoje postavke neprihvatljive. Naime iz svega izbija "tihi" stav kako su spolni odnosi ipak nešto nečisto što ne bi priličilo nekome po čijim rukama kruh postaje Krist. Spolni odnosi supružnika su sveti i kao svetome treba pristupati. Zaboravljaš da je baš i samo u taj čin Bog ugradio mogućnost stvaranja novog života.
Po pitanju samozadovoljavanja se, po meni, diže previše buke. Čovjek je kao spolno biće sav okrenut drugome, u svakom smislu, zato je samozadovoljavanje grijeh - okrenutost svojoj sebičnosti i traženju užitka radi užitka isključujući svo bogatstvo spolnog darivanja. Koliko tko griješi, neka svatko riješi s Bogom i svojom savješću. Svakako da jedan zdrav život, s dostatno fizičkog rada i ne dovođenja sebe u situacije koje potiču spolni nagon daje mogućnosti da se čovjek ne ulovi u takvu nevolju. Tko lakše, tko teže - ovisi o naravi.
PS govorimo o zdravoj osobi - samozadovoljavanje može biti i znakom koječega drugog