T.H.Citat:
Možda se nismo razumjeli.
ne možda, nego vidim da se dobrim dijelom ne razumijemo
Citat:
Idemo onda još jednom: Ne borim se protiv teze da treba istraživati nakane svetog pisca. Borim se protiv teze da je moguća bilo kakva stvarna zabluda u Svetom Pismu. To su ipak dvije različite stvari: dopuštam razne moguće nakane svetog pisca, i shodno tome razne moguće "književne vrste", ali ne apsolutno sve moguće, nego samo takve koje isključuju stvarnu zabludu.
slažem se, bilo kakvu stvarnu zabludu u spasenjskim istinama
Citat:
Citat:
dakle, nemože se riječju "jom" spašavati stvaranje u 6 dana
Ja i dalje ne vidim zašto. Pa i najbolji katolički egzegeti su do pred par desetljeća smatrali da može, a imaju i tradiciju barem od sv. Augustina.
(Zapravo mislim da
najbolji u pravom smislu riječi to smatraju još i danas, ali na žalost oni nisu i najrazvikaniji i najdominantniji).
ne bih rekao, mi danas imamo uvid u mnoge stvari, povijesne dokumente, izvore, kojih Augustin, ni drugi iza njega nisu imali. mi smo previše dugo smatrali, da kad imamo,osobito Toru, pred sobom, da imamo gotovu, striktnu, kronološku povijest, no to je nemoguće dokazati. dapače, druge mogućnosti su vjerojatnije.
Citat:
...što bi trebalo značiti da u ovom ljudski-uvjetovanom dijelu možebitno ima zablude?
(a) Ali takvu tezu je ekstremno teško pomiriti s tvrdnjom iz Katekizma da "
sve ono, što nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju, valja držati izjavljenim od Duha Svetoga" (KKC 107), kao i da ljudski autori SP-a "pismeno predaju sve ono i
samo ono sto on (Duh Sveti) hoće". (KKC 106).
Štoviše, izraz "ekstremno teško" gore stoji kao eufemizam za "nemoguće".

točno, da se istakne objaviteljski karakter Pisma, koji ga razlikuje od drugih dokumenata-u kontekstu cijelog nauka-Pismo kao cjelina nemože sadržavati hereze ni zablude u vjeri. dakle, nemože se ovaj citat vaditi iz konteksta. tek kad ga se izvadi iz konteksta, postaje "ekstremno teško pomirljiv"
Citat:
(b) Vidjeli smo ranije vrlo jasne proglase papa, koji zabranjuju bilo kakvo ograničavanje nezabludivosti Svetog Pisma. Sad, ti možeš reći da to nije bilo nezabludivo (premda po mom mišljenju jest, jer sama stalnost i uporno ponavljanje kvalificiraju dotičnu tvrdnju u rang redovnog općeg Učiteljstva), no nema novijeg dokumenta Učiteljstva koji bi jasno i nedvosmisleno povukao što su ranije pape rekli. Naprotiv,
Dei Verbum sustavno referencira spomenute trad. enciklike, što znači da ih potvrđuje, a ne da ih opovrgava(iliti, eufemistički rečeno, "pojašnjava"

).
točno, razjašnjava, tumači u smislu kojeg sam naveo. nadahnuće nije ograničeno, to je točno. no govor o apsolutnoj nezabludivosti, jest napušten. time se išta ne dokida, samo se razjašnjava, da se nebi dogodilo ponovno da ljude rastežu po lomačama i sudovima zato što je zemlja okrugla, ili svijet nastao postupno
Citat:
(c) Iz ovoga slijedi: kad Crkva govori o "spasenjskim istinama" u Svetom Pismu, onda se taj termin "spasenjske istine" ne smije tumačiti restriktivno (kao "samo neke istine su spasenjske, a druge su ljudske i podložne zabludama"), nego u smislu: sve što je sadržano u Sv. Pismu jesu spasenjske istine.
sve
istine u njemu jesu spasenjske, ne sve što je sadržano, u tom smislu, Pismo kao cjelina jest spasenjsko. no nije svaki njego odlomak spasenjski. što ima spasenjsko u tvrdnji da je Tobiju i Rafaela pas slijedio na putu?
Citat:
(d) Tako i KKC nastavlja:
"mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu koju je Bog htio da radi našeg spasenja bude zapisana u Svetom pismu" (KKC 107). Odnosno: (sve) ono što je naučavaju knjige SP jest istina koju je Bog onamo htio staviti radi našega spasenja.
ne, nego je u SP-u sadržana spasenjska istina (istine), i upravo te istine su nezabludive. i upravo u tumačenju toga trebaju Tradicija i Učiteljstvo, pogledaj što se dogodi kad netko samovoljno tumači samo "apsolutno nezabludivo Pismo".
Citat:
(e) Dopuštanje "ljudske uvjetovanosti" u Sv. Pismu mislim da predstavlja izlazak vrlo sklizak teren, jer gdje je onda granica? Onda se sve može proglasiti mitom i vrlo brzo dođeš na teze kakve su se pojavile na drugoj raspravi, poput sljedeće:
"'Nasljeđivanje' istočnoga grijeha je mitološki govor i nema veze sa biologijom. Grešnost, odnosno istočni grijeh je svostvo duše koje svaki čovjek ima kao Adamov sin u mitološkm smislu, a ne kao biloški sin svog grešnog oca ili majke."
ovo je primjer lošeg tumačenja Biblije, jer je autor previdio mnoštvo drugih istina Bibliji, kao oni o jedinstvu duše i tijela, supstancijalne povezanosti ljudi, itd. nemože se sve proglasiti mitom. ovo nije posljedica ljudske uvjetovanosti sv.pisca, već krivog tmačenja Biblije, koje ne vodi računa o crkvenim smjernicama iz DV KKC
Citat:
Priznat ću da je napušten u domeni spekulacije modernih teologa (koji IMHO koketiraju s krivovjerjem); ali ne i u domeni istine i crkvenog Učiteljstva (usp. KKC 106-107).
podebljao sam gore da je napušten
Citat:
Citat:
no nije sve što učiteljstvo kaže, automatski nezabludivo, u našem slučaju to je bio pokušaj spašavanja tradicionalnog tumačenja jednog SP-kog odlomka (1.izvještaja o stvaranju).
Meni ovo izgleda kao zaključivanje tipa: "zakon se u praksi krši, dakle zakon više ne vrijedi". Iz činjenice da teolozi ignoriraju ranije odluke Učiteljstva, ti automatski zaključuješ da dotične odluke Učiteljstva (više) ne vrijede, što bi onda trebalo značiti da nisu ni bile nezabludive. Faktično ponašanje dominantne teološke struje uzimaš kao normu koja valjda treba dovesti Učiteljstvo pred gotov čin. A ni ne razmatraš mogućnost da su teolozi možda zastranili?
rekoh, ne radi se o sustavnom nauku ni o dogmi, već o tumačenju jednog odlomka Biblije koji se može svakako tumačiti, a u tumačenju postoji napredak iz dana u dan. temeljne istine, pout one da je Bog stvoritelj, ne dira nitko.
Citat:
Citat:
i ja sam protiv napuštanja jasnog nauka, no okameniti Crkvu na jednom povijesnom izričaju podjednako je opasno.
Ovo možda zahtijeva zasebnu temu, no ne vidim zašto bi bilo opasno ustrajati na vječnoj istinitosti uvijek istog nauka (usp. Gal 1,8), pa makar to netko pogrdno nazivao "okamenjavanjem". Naprotiv, po meni je daleko opasnije mijenjati stavove i shvaćanja od danas do sutra, kao prljavo rublje - tako se gubi vjerodostojnost. Jasno, ti ćeš mi odmah skrenuti pozornost da si govorio o "izričaju" a ne "nauku", no u modernističkoj praksi nema jasne razlike: ništa lakše nego proglasiti pukim "izričajem" ono što je do jučer vrijedilo kao definitivni nauk.
mene ne zanima modernistička praksa, ni tradicionalistička, već navještaj evanđelja ovom vremenu. vjer ostaje ista, izričaj toga se mijenja, u svemu. pogledaj zaokret od judeokršćanskog izražavanja kristologije i trojstva, od kasnijeg, temeljenog na grčkim filozofskim kategorijama. previše radikalno i zaoštreno gledaš stvari. nikakva se vjerodostojnost se ne gubi, i tradicionalisti i modernisti jednako uništavaju vjerodostojnost Crkve.
Citat:
Citat:
nisu to samo pogreške prepisivanja, vulgata u izvješću o izgonu iz raja ima "ona će ti satirati petu", dok izvornik ima "on", što je već interpretacija, jednako kao i "djevica" u odnosu Iz LXX-izvornik.
Tu bi trebalo najprije razjasniti što je uopće izvornik. Zašto se npr. prioritet daje židovskim mazoretskim tekstovima iz srednjega vijeka, a malo ili nimalo značaja stavlja na tradiciju Crkve koju vodi i čuva Duh Sveti?
ja sam samo naveo činjenice, koje dovoljno govore, pogotovo u kontekstu cijelog odlomka (kojeg nisi citirao)
Citat:
Citat:
ne niječe se, samo naglašava da se to nije doslovno dogodilo tako

Opet eufemizmi, koji me bacaju na pod od smijeha!
"Nijekati" ili "naglašavati da se nije dogodilo doslovno tako" - u čemu je razlika? Nije šija nego vrat!

Fascinantna mi je ta dovitljivost: kako na (prividno) prihvatljiv način izreći neprihvatljiv zaključak.
točno, kako sam rekao, prezaoštreno razmišljaš, pa ne razumiješ neke osnovne stvari. stvaranje se dogodilo, no ne doslovno onako.
Citat:
Citat:
ako sam ja rekao: da do Niceje gotovo da i nije bilo (dakle, bilo je i drugih) teologa i spisa (dakle ne cjeline mišljenja i predaje) koji nije bar na neki način zamišljao sina podređenog Ocu, onda nisam rekao da su svi prije niceje bili heretici, te da je niceja uvela nešto apsolutno novo i nepoznato.
Ne optužujem te da si rekao ovo drugo, ali i dalje nisam uvjeren da možeš striktno dokazati ono prvo.
[/quote]
jesi optužio si me, vidljivo je iz konteksta. kažem, preradikalno, predoslovno i prezaoštreno razmišljaš.