Evo ja mogu reci tu samo osobno iskustvo.
Vrlo jasno cu reci da da nisam kao dijete bila odgajana u katolickoj vjeri da bi bila zauvijek izgubljena i nikad ne bi upoznala tu mogucnost, koliko zivot moze biti lijep, slobodan, u ljubavi s ljudima i Bogom. Nikad ne bi shvatila da je najpotpuniji zivot za covjeka unutar katolicke vjere. Tada je najblizi Isusu.
Jer tamo su me ucili o Bogu u pravo vrijeme, znaci kad sam bila jos nevino dijete i sve sam shvacala nevino i apsolutno, onako kako samo djeca mogu, ucili su me da je Bog savrseno dobar, savrsena istina, logika, razum, milosrdje, otvorena mi je bila dusa za Boga, da zudim za njim kao savrsenim, bez mane....sve ono za cim mi je cijelo bice zudjelo nakon toliko tragedija i zla u zivotu, mojih gresaka i posljedica gresaka ljudi u mojoj okolini.
Katolicka vjera dopusta ljudima slobodu, otvorenost uma, da slobodno odabiru, nema prisile, tako da sam pocela lutati u svojim buntovnim tinejdzerskim godinama, traziti se. Sve je bilo cool, moderno. Na nacin razmetnog sina sam pocela zivjeti.
Bog zbilja zeli da Ga odaberemo potpuno slobodni, da to bude potpuno nas odabir. Dopusta nam nase razne opacine i oprasta nam sve i svasta, jaaako je strpljiv s nama i ceka, i tako mozemo razlikovati dobro i lose i tako potpuno slobodni se odlucujemo za dobro i za popravak. I Gospodin je milosrdan i popravlja. Nevjerojatno, zar ne? Nama ljudima takva sposobnost za oprost i milosrdje je skoro pa nezamisliva.
Sva ucenja ili druge religije su imale neku gresku u sebi, da li manjak ljubavi od one koja je zivjela u meni ili manjak logike od one koja je zivjela u meni. Nisam osjetila potpuno zadovoljstvo, bas nevinu radost, potpuni smisao. Na kraju me Isus doslovno iscupao iz blizine jedne sekte. Samim tim sto je bio sa mnom od pocetka mog zivota, prisutan kroz katolicko ucenje. Ti sektasi nisu ni do koljena Isusu kad Ga odaberes i kad On preuzme stvar u svoje ruke, premda su jaci od samog covjeka i nenormalno zavodljivi. Bogu hvala da sam Ga upoznala dovoljno rano da znam prepoznat.
Kad sam odabrala, pokazao je svoju snagu, da je On Kralj i Istina i da me volio i imao u namjeri jos prije pocetka vremena, prije ovog svemira i priznao me opet kao svoje dijete kad sam Ga odabrala u slobodi i da je Njegov pecat na meni od pocetka, od krstenja. I da "zlocesti" sa svojim okultizmom moze samo skakutat ko nemocni majmun kako je jedan svecenik iz Vatikana opisao. Stvar je u tome da smo stvoreni slobodni i da sami biramo. I to je najvaznija i kljucna odluka u nasem zivotu, odluciti se za dobroga Boga i traziti Ga i biti Ga gladni u najkompletnijem obliku. Da se tako izrazim.
Biti istinski trazitelj, bez kompromisa. Bez prilagodbe "modernom svijetu" i njegovim zahtjevima.
I veliki je blagoslov imati Bozji pecat na sebi od pocetka zivota.
Samo u Bogu kako Ga katolicka crkva naucava sam nasla mir. I ja vise ne lutam. Zbilja sam jako zahtjevna i kriticna. I sve mora "klapat" da prihvatim. To sam nasla jedino u katolickoj vjeri. Onako kako katolici cuvaju ono sto im je Bog povjerio. Istinu o Njemu. Sto je prava ironija, nasla sam se kod kuce jer sam vec bila upoznata s tim, pojmovno. Ali kao buntovno dijete nisam razumjela. Oholost i sebicnost tako jako moze zaslijepiti.
I hvala Bogu na strpljenju i ljubavi. Mislim da nitko od nas ne moze ni zamisliti koliko je Gospodin strpljiv s nama i koliko nas voli i zapravo navodi da ucimo na svojim greskama. Pravi Otac.
Od svih krscana, smatram da jedino katolici cuvaju puninu vjere, nisu oni nikamo isli, na istom su mjestu jos od Petra, ma kontinuitet vjere jos od Mojsija, jos od Abrahama, od njih se odlazilo i modeliralo nauk vjere, a ne obratno. Zbilja se nadam da ce se jedinstvo krscana napokon dogoditi. Da se svi sinovi vrate kuci, da Tijelo Kristovo bude jedno opet, kako i treba biti. A ne da stoji razderano u svijetu kakvo je danas. Ah, kako to boli.
Login
Registracija
FAQ
Traži
