Katolički odgovori

Pozdrav i tebi!

Pokušat ću odgovoriti na pitanje, mada ovako kako je postavljeno, najprije moram reći da nitko od navedenih nije osuđen na pakao samo zato jer je pripadnik određene religije ili zajednice / svjetonazora.

Postoji "redovni" (kroz Crkvu) i "izvanredni" oblik spasenja (za ne-katolike), ali važno je reći da sve spasenje dolazi od Krista.

Spasenje je najvažniji razlog radi kojeg smo mi, kao katolici, potrebni naviještati i drugima Radosnu vijest, koja je, istina, zahtjevna, ali po istim kriterijima ćemo i sami biti suđeni.

Po našoj vjeri, mi se kao nalazimo, radi vjere same, u povlaštenijem položaju, ali taj položaj nosi i veću odgovornost.

Ne znam da li sam dobro razumio...
Znaci, onaj tko ne povjeruje da je Isus Krist Bog i spasitelj prije nego umre
taj ide u pakao?

Ili mu se pruza jos jedna sansa nakon smrti?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Ima onih koji nisu imali prilike tijekom života upoznati Isusa kao Spasitelja, a sami nisu krivi za to - oni se mogu spasiti.

Službeno:

"IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA"

846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su cesto opetovali crkveni Oci? Iskazana pozitivno, znaci da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo: Oslanjajuci se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor uci da je ta putujuca Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan medju nama u svome tijelu, koje je Crkva; a naglasavajuci izricito potrebu vjere i krstenja, on je potvrdio i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krstenju kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolicka Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili uci ili pak u njoj ostati.

847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji bez svoje krivnje ne poznaju Krista i njegovu Crkvu: Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evandjelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traze Boga i pod utjecajem milosti nastoje Njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvrsiti, mogu postici vjecno spasenje.

848 "Iako Bog putevima koje samo on zna moze ljude koji bez vlastite krivnje ne poznaju Evandjelje dovesti do vjere, `bez koje je nemoguce omiljeti Bogu', Crkvi je duznost i ujedno sveto pravo da navjescuje Evandjelje" svim ljudima.
/Iz Katekizma Katoličke Crkve/
Više: http://www.hbk.hr/katekizam/i/1d64d1.html#RTFToC25


Nema druge šanse nakon smrti, u vidu novog života ili reinkarnacije.

EDIT: Premješteno sa teme Da li idu u pakao?



1996 Nase opravdanje dolazi od Bozje milosti. Milost je naklonost, nicim zasluzena pomoc koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kceri Bozje, posinci, sudionici bozanske naravi i zivota vjecnoga.

Budi nam i dragi gost,i dobro nam dosao Pristijni Gost...
Zanimljivo mi pises...Da,malo pomognem..evo ovdje ima dosta toga...
Tko ce biti spasen...?
viewtopic.php?f=17&t=40&st=0&sk=t&sd=a

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Hvala vam na opsirnim objasnjenjima, ali nadao sam se prakticnijim i izravnijim odgovorima. Necu dovoditi u pitanje izvore koje citirate, tu ste vi autoriteti. Prosao sam dio vrlo opsirne teme na koju me Leja uputila, ali sam odustao prije nego sam dosao do kraja. Ima previse materijala i misljenja!

Probajmo ovako... Ja cu probati dati jednostavne odgovore na temelju svega sto sam ovdje procitao, a vi me ispravite kada pogrijesim ili potvrdite ako je tocno:

Prema Katolickoj Crkvi,
ovi ljudi su osudjeni na pakao
Ateisti, Muslimani, Budisti, Hinduisti, Zidovi
...ako su tokom zivota imali prilike cuti o Kristu
kao Bogu i spasitelju, ali ga nisu prihvatili kao takvog.



I nisam siguran da li sam shvatio sto znaci IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA, pa cu isto tako pokusati odgovoriti na to pitanje, a vi mi recite ako je dobro:

Pravoslavci, Baptisti, Crkva Engleske, Evangelisti,
Jehovini svjedoci i pripadnici drugih krscanskih sekti...
su osudjeni na pakao nakon smrti,
ako ne priznaju Svetu Katolicku Crkvu i krstenje u njoj
kao jedina vrata prema spasenju kroz Krista.



Znam da sam naporan, ali pokusavam si dati jedan cvrsti okvir za razmisljnje. Ne mogu krenuti dalje dok si ne rascistim neke konkretne stavove Crkve. Jos jednom, hvala sta me trpite!

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Oprosti što te moram ispraviti, ali gotovo sve što si izvukao, pogrešno si izvukao.

Pitao si u prvom postu za službeni nauk Crkve, a nema službenijeg od Katekizma koji sam citirala i crkvenih dokumenata, koje, ako zaželiš, mogu ti izlistati. Dakako, ako si stvarno raspoložen da naučiš štogod o službenom stavu Crkve ili si pitanje postavio tek tako, da ne kažem iz provokacije.


Nauk o spasenju mora se gledati najprije s pozitivne strane. Ono postoji prvenstveno da daje nadu u vječno spasenje kršćanima i svima koji Krista ne poznaju, ali u svom životu slijede Božji zakon koji su upoznali u svojoj savjesti. Ono se ne može tumačiti tako jednostavno kao "osuda na pakao svima ostalima", jer oni koji su se rodili u drugim religijama i nisu krivi za netrpeljivosti i nepoznavanje ne mogu se optužiti za teške grijehe, koji jedini vode u pakao. U svim religijama i društvenim zajednicama postoje oni koji u svom srcu i savjesti mogu spoznati Božji zakon i volju i koji će se vjerojatno spasiti.
Ono što ti zapravo pitaš jest odnos Crkve prema drugim religijama - a ona poštuje sve što je dobro i istinito u njima, ali na pogrešan nauk ne može gledati blagonaklono.

Oni pak koji se svjesno, slobodnom voljom i u teškoj stvari suprotstavljaju Kristu i Njegovom Tijelu - Crkvi, za njih nema spasenja. Oni ga doduše niti ne traže.


Opet pitanje zapravo o odnosu Katoličke Crkve prema ostalim kršćanima.
Pravoslavce, koji su nam najbliži, 2. je vatikanski sabor nazvao također Crkvom, s kojom dijelimo apostolsko nasljeđe i s kojom nam "još malo nedostaje" do pravog ujedinjenja.
Anglikanci su sljedeći najbliži, prije ostalih protestanata. Niti njih Crkva ne osuđuje, sve te zajednice Sabor naziva crkvenim zajednicama. Tu treba razlikovati grijeh razdijeljenja - onaj koji je kriv za podjele i nejedinstvo, taj je sagriješio. Oni koji ustraju u netrpeljivosti i opravdavaju nejedinstvo - također griješe. Oni koji su se rodili u odijeljenim zajednicama i koji nastoje oko istine i pomirenja - njih Crkva smatra svojom braćom u Kristu i ne osuđuje ih.

Drugo, Jehovini svjedoci nisu "kršćanska" sekta, pogledaj temu o jehovcima.

Ne, namjera mi nije bila provokacija, ali vidim zasto je moguce vidjeti moja pitanja u tom svjetlu: Pristupio sam temi spasenja negativno.
Kako kazes, nauk o spasenju se gleda najprije s pozitivne strane. Kada se prica o spasenju, ono na sto se stvalja naglasak je nada i potencijal: Svak se moze spasiti, za svakoga ima nade, za nikoga nije kasno... To je lijepo i ta strana je bila prva koju sam razmotrio (jer se prva i nudi). Ali zelio sam sagledati temu sa svih strana, pa i sa one negativne.

Da nisam pitao, ne bih saznao da Vatikan smatra i Pravoslavnu i sve ostale krscanske Crkve jednako valjanim putem u Raj. Sada mi izraz IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA poprima sasvim novo znacenje. Hvala na tom pojasnjenju.

Takodjer mi je drago cuti da IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA nije tako apsolutan stav kako na prvi pogled zvuci. Ovo je prvi put da mi je netko objasnio da Vatikan drzi kako se u Raj moze uci i jednostavno dobrim djelima i cistom savjescu, cak i ako je osoba svjesna postojanja krscanstva i njegovih teza. Do sada su mi samo ponavljali kako je Krist apsolutno jedini put u spasenje. Hvala sto si imala strpljenja samnom.
Nadam se da sam sada sve dobro razumio?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Da nisi pitao, nikad ne bismo prešli s gotovo optužbi da Katolička Crkva sve ostale ljude šalje u pakao na takozvani vjerski relativizam.
Bog sigurno ne gleda "na ulasku u Raj" samo formalnu vjersku pripadnost pojedinca, mada je i to važno. Zašto? Upravo zbog istine, istine o objavi Boga i o Njegovoj spoznaji. A znamo da različite kršćanske zajednice više ili manje različito gledaju na to. Znači, je li Bogu svejedno što ljudi naučavaju? Ako je sam Bog Istina, kako onda mogu različite "istine" biti posvuda "jednako valjane"? Izgleda kontradiktorno, a tako i jest.
Imajući uvid u identične temelje različitih kršćanskih zajednica, a ipak različitih tumačenja i teologije, razvio se nauk o "punini sredstava spasenja". Što to doslovno znači? To znači da se sve kršćanske Crkve i denominacije ne mogu poistovjetiti da su jednako "istinite" i "jednako valjani putevi u Raj", premda sve one službene (one koje nisu sekte) zaslužuju jednako poštovanje i imaju svoje dostojanstvo. Koliko koja od njih "vodi u pakao", a koliko " u Raj" ovisi o njihovoj bliskosti s jedinom Istinom.

Shvacam sto hoces reci i drago mi je da smo prevazisli svoje pocetne dojmove.
Vidim kako sam krivo protumacio tvoje objasnjenje i nadam se da sam napokon na cilju:

- Sve krscanske Crkve mogu biti put u spasenje, ali najsigurniji put je Katolicka Crkva posto je najbliza istini.
- U Raj imaju mogucnost uci pripadnici drugih religija i sekti i nevjernici (svi oni koji nisu priznavali Krista kao Boga),
samo ako su za svoga zivota vrsili dobra djela,
bez da su pocinili ozbiljan grijeh prema Bogu.

...?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Nema ćovjeka na ovoj planeti, koji nije ućinio ozbiljan grijeh protiv Boga...'

_________________

Ja se zbilja trudim shvatiti neke stvari ovdje,
ali nikako da dodjem do izravnog odgovora.
Dobijam samo citate i kontradiktorne poruke:

''izvan Crkve nema spasenja'' i
''Bog ne gleda na ulasku u Raj samo formalnu vjersku pripadnost''

''Nema covjeka koji nije ucinio ozbiljan grijeh protiv Boga'' i
''oni koji su se rodili u drugim religijama (...) ne mogu se optužiti za teske grijehe''

Osjecam se kao da se igrate samnom skrivaca i ''toplo-hladno''.
Dobro, cini mi se da sam napokon dobro shvatio stav Crkve prema drugim krscanima:
- Sve krscanske Crkve mogu biti put u spasenje, ali najsigurniji put je Katolicka Crkva posto je najbliza istini.
Ispravite me ako nisam. Ali i dalje mi bjezi pogled na spasenje pripadnika drugih religija. Pokusat cu ovako:

- Nema covjeka koji nije ucinio ozbiljan grijeh protiv Boga.
- Dakle, jedini nacin da se spasimo je sakrament krstenja i prihvacanje Krista kao iskupitelja.
- Dakle, pripadnici drugih religija, sekti i nevjernici ne mogu mogu izbjeci pakao.
- Jedina iznimka su domorodci koji nisu nikada culi za Krista i Crkvu - oni se mogu spasiti i bez spasitelja.

Da li sam sada nesto blize?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Nepotrebno relativiziraš

U najkraće. Katekizam u točki 846 je unatoč arhaičnom izričaju, jasan što se tiče istine sadržane u izrazu "Bez Crkve nema spasenja" te kaže kako se ne mogu spasiti oni ljudi koji, iako im je poznato da je Katolička Crkva, od Boga po Isusu Kristu ustanovljena kao put spasenja, ipak ne bi htjeli u nju ili uci ili pak u njoj ostati. Odnosno svi oni koji na bilo koji način rade protiv Crkve ozbiljno preuzimaju rizik da završe u paklu. Crkva ja tjelo Božje pa je grijeh prema Njoj ujedno i grijeh prema Bogu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kad razmišljamo o tome tko se sve spašava, postoje dva pristupa tom pitanju.
Jedan pristup je onaj koji polazi od pitanja: "kakvu obavezu spram Boga imaju drugi ljudi, odnosni pripadnici drugih religija". Ovaj pristup ima tendenciju da pronalazi razne isprike za sve i svakakve stavove jer uvijek osjećamo nekakvo suosjećanje sa drugim ljudima.

Drugi pristup je onaj koji polazi od nas samih i koji postavlja pitanje: "koja je moja obaveza spram Boga?". Ovdje smo obično spremni biti puno stroži u procjeni vlastite odgovornosti. I stoga, kad sami sebi postavimo određeni set pitanja, tu smo obično spremni biti čak i brutalno iskreni. Npr:

"-Imam li ja pravo odbaciti npr. Islam (ako je njegovo učenje istinito) samo zato što nisam rođen kao musliman?
Nemam.
-Imam li ja pravo odbaciti židovstvo samo zato što nisam rođen kao židov?
Nemam.
-Imam li ja pravo odbaciti Istinu radi bilo kakvih kulturalnih razloga ili navika ili običaja?
Nemam."

Jasno je da ako u svojim razmišljanjima polazimo od onog prvog pristupa (što je obaveza drugih ljudi), da ćemo u tom slučaju biti skloniji relativizaciji čovjekove odgovornosti spram Boga.

Međutim, kad svoje zaključke počnemo vući iz ovog drugog načina razmišljanja (koja je moja obaveza spram Boga), onda je jasno da relativizacije odgovornosti ne može biti. Jer, ako sam ja dužan prihvatiti Istinu bez obzira na okruženje u kojem sam rođen, onda ne smijem biti toliko ohol i reći da netko drugi ima manju obavezu od mene (jer bi to značilo i njegovu manju vrijednost kao osobe). Dakle, ja sam nužno u situaciji da moram zaklučiti da i drugi ima obavezu prihvatiti Istinu bez obzira na vjersko ili kulturalno okruženje.

Tendencija današnjeg društva (i suvremene teologije) je općenito da svoja razmišljanja sve više započinju sa pitanjem o odgovornosti drugih ljudi. To i jeste razlog sve većoj liberalizaciji stavova o čovjekovoj odgovornosti spram Boga, odnosno, sve većem umanjivanju zahtjeva koje čovjek treba ispuniti da bi bio s Bogom. To je, naravno, potpuno pogrešno, no u isto vrijeme je vrlo zavodljivo jer nam daje subjektivni osjećaj humanosti. No, ponavljam, koliko je to pogrešno jasno se vidi u tome što mi, ako imamo imali iskrenosti u sebi, nismo spremni primjeniti taj princip umanjivanja odgovornosti kad se radi o nama samima.

Stoga, kad pitaš: što će biti sa Ateistom, Muslimanom, Budistom, židovom... koji odbiju Krista i Katoličku Crkvu, odgovor je jasan... završit će u paklu.

I ne samo oni koji su nekršćani, nego i svi heretici i shizmatici koji ustraju u svojoj pobuni. Zato je npr. sv. Ivan Zlatousti rekao: "grijeh šizme ne može isprati niti krv mučeništva", što slično ponavlja i dogmatski ekumenski koncil u Trentu:

"Premda je naime nužno vjerovati, da se grijesi ne opraštaju, niti su ikada bili oprošteni, osim po Božjem milosrđu zbog Krista; ipak treba reći da se grijesi ne opraštaju, niti su bili oprošteni onome koji se hvali da ima uvjerenje i sigurnost da su mu njegovi grijesi oprošteni, jer to može biti i kod krivovjernika i odcijepljenih; štoviše, u naša burna vremena postoji velika borba protiv Katoličke crkve, i propovijeda se to isprazno pouzdanje, koje je daleko od svake pobožnosti [kan. 12]."
http://www.katolik.hr/crkvamnu/dokumentimnu/172-tridentski-sabor-dekret-o-opravdanju

Što se tiče "nesvladivog neznanja" kao onog što može biti isprika za neprihvaćanje katoličke vjere, treba reći da na svijetu postoji više od 1.000.000.000 (milijardu) ljudi koji barem formalno pripadaju Katoličkoj crkvi. Ako tisuću milijuna ljudi u vrijeme interneta nije dovoljno da svi čuju Kristovu poruku, onda pitanje: "što će biti s drugima" treba preformulirati u "što će biti s nama?". Jer, uistinu, ako tisuću milijina ljudi u današnjem vremenu nije dovoljno da se navjesti evanđelje (a ne treba zaboraviti koliko se ono proširilo u vijeme kad je Crkva brojila par tisuća ljudi), onda i mi trebamo biti brutalno iskreni spram samih sebe i reći: ne piše nam se dobro.

Stoga, govoriti danas o "nesvladivom neznanju" nekih drugih ljudi, čini mi se, postaje samo isprika za nas same.

Ja nepotrebno relativiziram?
Covjece, opet mi nisi dao direktan odgovor. Plakat cu!
Gore sam metodom pokusaja i pogresaka postavio tezu i samo pitam ''ok, da li je ovako ispravno ili pogresno?'',
a sada mi odobijas dati i jednostavno ''da'' ili ''ne''.

Tocka 846 u Katekizmu nije bas kristalno jasna kako tvrdis da jeste (niti si mi ju razjasnio):
Oni kojima je poznato da je Crkva (od Boga po Kristu)
ustanovljena kao put spasenja,
a oni ne zele u nju uci ili u njoj ostati - oni idu u pakao.

To se moze tumaciti na vise nacina, ali ova 2 su na suprotnim krajevima spektra:
1. Svi oni koji su culi za tvrdnju da je Crkva ustanovljena kao put spasenja ali nisu povjerovali, se ipak mogu spasti, jer im nije bilo poznato.
2. Svi koji su culi za tvrdnju da je Crkva ustanovljena kao put spasenja, makar samo usputno, ne mogu se spasiti jer im je bilo poznato.
Onda o cemu se radi?

''Svi oni koji na bilo koji nacin rade protiv Crkve ozbiljno preuzimaju rizik da zavrse u paklu''
bi moglo znaciti puno stvari i bolje je da ne ulazim u povijesne konotacije te izjave
jer ce ispasti da provociram, sto mi zbilja nije namjera.
Ponovit cu zadnji pokusaj i nadati se da ce netko posjetiti ovu ogromnu staru temu gdje je premjesteno (utopljeno) moje jednostavno pitanje:

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Hvala ti Mata!
Znaci to je sluzbeni stav Crkve...
Steta sto sam potrosio toliko svog i tudjeg vremena da dodjem do jednostavnog odgovora.
Opet, ispricavam se ako sam bio naporan.

Da li sam dobro shvatio ovu drugu stvar:
Sve krscanske Crkve mogu biti put u spasenje?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.