Katolički odgovori

Na sugestiju da je ton koji sam pitao u ovoj temi u kategoriji "Odgovori", prebacujem sadrzaj ove teme u prostor gdje se o tome moze razgovarati... valjda..
Kako vi gledate na razlike u Isusovu djetinjstvu u Mateju i u Luki?

Matej
* Rodoslovlje od Abrahama (14) David (14) Progon (14) Josip - 43 narastaja
1. Navjestenje Josipu u snu
2a. Josip uzima Mariju k sebi (duhovno, a i pod svoj krov... u BETLEHEMU)
2b. Rodjenje u Betlehemskoj KUCI pod "prismotrom" Heroda
2c. Tjeskoba za Isusov zivot
3a. Pohod vidovitih mudraca sa Istoka... novorodjenom kralju zidovskom
3b. Mudraci bez straha primaju nebesku objavu gdje je Isus
3c. Mudraci se vratise u svoju zemlju
4. Darovi uzneseni za Isusa: zlatnom, tamjanom, smirnom
5a. Tijeskoban bijeg u Egipat zbog Heroda koji zeli usmrtiti Isusa
5b. Boravak u Egiptu za vrijeme pkolja djecice do Herodove smrti
6. Povratak i nastanjivanje Isusovih u grad Nazaret (po prvi puta!)
7. Isusovo krstenje

Luka
1. Navjestenje Mariji usko vezano uz rodjenje Ivana Krstitelja
2a. Uzlazak Isusovih u Betlehem iz svog grada... NAZARETA
2b. Rodjenje u Betlehemskim JASLAMA daleko od znanja zemaljskih vladara
2c. Tjeskoba za skloniste
3a. Pohod jednostavnih lokalnih pastira... Kristu Spasitelju
3b. Pastiri u strahu primaju objavu gdje je Isus
3c. Pastiri se vratise (svome stadu)
4. Zrtve uznesene za Isusa: biva obrezan, golbici i grlice zrtvovane
5a. Spokojan povratak Isusovih u njihov grad Nazaret i gdje je Isus othranjen
5b. Odrastanje ispunjeno snagom, mudroscuu Nazaretu
6. Isusovi u cudjenju nalaze Isusa u hramu i Isus dodje u Nazaret i biva im poslusan
7. Isusovo krstenje
* Rodoslovlje od Boga (21) Abrahama (14) Davida (42) Josip - 77 narastaja

Osnovne funkcionalne razlike na koje covjek moze naici ovdje su iznad tzv. kulturoloskih uvjetovanosti dve razlicite predajne struje Matejeve (navodno pro-judaisticke) i Lukine (navodno pro-grcke):
Duhovna Istina koja lezi u razlicitostima je vrlo konkretna i prakticna - nikako simbolicna: evandjelja su prozeta duhovidnoscu daleko vise nego uvjetovanom simbolikom!

1. Zasto jedna predaja naginje navjestenju po Josipu, a druga po Mariji ako su u oba izvjestaja oboje prisutni kao vazne osobe utjelovljenja Isusa? Zbog sklonosti Mateja da daju naglasak na muskom elementu? Zbog sklonosti Luke da daju naglasak zenskom elementu? Je li se to stvarno uklapa u tradiciju ovih naroda(predaja)?

2. Kad Matej ne spominje iz kojeg su kraja Josip (i Marija), zar on ne podrazumjeva da su iz Betlehema? Luka vidi Isusove u Betlehemu zbog nuzde da se upisu u carski registar i rodjenje se dogadja nuzdom porodjajnog vremena. Matej ne izrazava hitnost i zurnost tek poslije Isusova rodjenja (bijeg iz Betlehema).

3. Zasto Matej donosi izvjestaj samovjerenih prosvjetljenih mudraca iz ne-judaisticke struje, a Luka daje izvjestaj lokalnih pastira koji imaju svakako judaisticko naslijedje, ali su prestraseni Bojom objavom? Matejevim mudracima nebeska zvijezda (ne-judaisticki) pokazuje put do Isusa, a Lukinim pastirima upravo Andjeo Gospodnji (judaisticki) govori o Davidovu gradu i oni zakljucuju da je rijec o Betlehemu.

4. Oblik darivanja u Mateju ima tipicno istocnjacki nacin blagoslova (ne-judaisticki). S druge strane, Luka bas spominje o titpicno judaistickom pristupu zrtvovanja!?

5. Matejev Isus je izlozen pogibelji i njegovo je odrastanje oznaceno kretanjem i seljenjem. Lukin Isus obavlja sve po Zakonu i mirno se vraca u kraj svojih roditelja, Nazaret. Cak i ako se izvjestaji ne gledaju grubo kronoloski, oni stoje u sasvim drugacijem simbolickom okruzju, zar ne?

6. Matej izvjestava da su se Isusovi NASTANILI(po prvi puta) u Nazaretu tek po povratku iz Egipta. Luka izvjestava da su Isusovi pohadjali Jeruzalem redovito(vjerovatno zajedno s Isusom), medjutim, ovaj puta su bili iznenadjeni nacinom koji je Isus govorio (cak ga ni ne razumjese!). Luka daje izvjestaj da je taj Isus DOSAO u Nazaret (ne da se VRATIO s roditeljima). Nadalje, Luka izrazava da je taj Isus bio POSLUSAN roditeljima. Koji je smisao Lukinog naglasavanja na POSLUSNOSTI? Zar Matej ne govori o obitelji koja se tek poslije nastanila u Nazaretu po povratku iz visegodisnjeg boravka u Egiptu? A Luka govori o obitelji koja je odrzavala redovite pohode iz Nazareta u Jeruzalem do Isusove 12 godine?

7. Isusovo krstenje je dodrina tocka izmedju ova dva izvjestaja koji imaju istovjetni sadrzaj (bez tzv. kulturoloskih uvjetovanosti?).

* Zasto rodoslovlja imaju presjek u Davidu? Zasto Matejevo rodoslovlje dolzai prije Isusova rodjenje, a Lukino rodoslovlje poslije Isusova krstenja? Koja prakticna razlika (ne teoloska) u broju rodoslovlja izmedju Matejevog i Lukinog izvjestaja?

Moj stav je da odgovori na ova pitanja trebaju imati i MOGU imati dublji DUHOVNI smisao, smisao iznad NAVODNE kulturoloske uvjetovanosti dvaju predaja.

Ne kužim zašto ti treba sve biti usklađeno kad Biblija nije kuharica s točnim receptima?
Što bi se promjenilo, da je djetinjstvo opisano isto, u odnosu na tvoju vjeru sada?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dragi moj Barnaba

Ne radi se o tome da oba teksta trebaju izgledati isto da bi opravdali JEDNO Isusovo rodjenje - vec da su ta dva izvjestaja NAMJERNO drugacija zato sto opisuju nesto od NAMJERNE RAZLICITOSTI s osobitom svrhom.
Nema potrebe "peglati" ta dva izvjestaja da odraze ista lica, iste dogadjaje itd. To je ono sto moderna teologija klimavo pokusava. Ali Rijec Bozja im stvara kamen spoticanja.
Ono sto treba shvatiti je da u ovim razlicitostima postoji dublji misterij koji teolozi odbacuju kategoricki zato sto nemaju snagu uvida.

Ne da su evandjeoski izvjestaji kontradiktorni zato sto pisu o DVA razlicita rodjenja, vec su upravo vjerodostojni jer postoji misterij o ta dva RAZLICITA rodjenja i on je namjerno tako zabiljezen.

Problem je u teologa i crkvenih otaca 4-og stoljeca pa sve do dan-danas sto ne vide preko uskoce svoga uvida - o DVA RAZLICITA RODJENJA.

"Peglanje" ovih izvjestaja sa kulturoloskom uvjetovanoscu evandjelista(predaja) je vrlo nezgrapan pokusaj da se shvati misterij DVA RAZLICITA ISUSOVA RODJENJA. I vrijeme dolazi kad ce ta Istina postati istina za svakoga... biti tu brana znaci "poplavu".

nisi shvatio neke stvari koje sam ti na onoj temi rekao, Bog itekako djeluje kroz uvjetovanosti, a te stvari nisu slučajno odabrane. rekao sam tamo da to nisu uvjetovanosti u smislu da su nabacane slučajno, već Bog kroz njih djeluje, a glede tu mačenja toga, treba imati puno stvari u vidu, o tome bi se dale cijele biblioteke napisati (i napisane su).stvarno misliš da si prvi u povijesti koji je otkrio dublji smisao SP-a?

Dakle, DVA RAZLICITA IZVJESTAJA imaju sasvim svrhovito DVA RAZLICITA RODJENJA upravo zato sto se radi o misteriju koji krscani tek pocinju razumjevati.
Ono sto su Isusovi ucenici uvidjeli i intuitivno izrazili je cinjenica da se uzviseni, bozanski silazak Duha Gospodnjega dogodio na izrazito skrovit i bozanstven nacin. Naturalisticki nastrojeni teolozi ce u tome vidjeti skromno i priprosto rodjenje u jaslicama. Drugi, spektakularisti ce vidjeti grandiozno rodjenje kralja nad kraljevima. Medjutim, dublji smisao je da su oba djeteta rodjena odvojeno i da oni postaju dio spasiteljske misije u duhovnoj skrovitosti onoga sto se dogadjalo od njihova rodjenja do krstenja Ivana Krstitelja.

Teolozi danasnjeg doba u ovom cinu nemaju milost uvida u skrovitost i providnost DVA rodjenja. Zbog tog nedostatka, oni nastoje da izbjegavaju pitanje DVA rodjenja jer nemaju snagu razuma koja moze objasniti smisao i znacenje DVA razdvojena rodjenja i onda ga zele identificirati s POJEDNOSTAVLJENIM JEDNIM rodjenjem. Medjutim, ucenici ranog krscanskog doba su snagom DUHOVNOG VIDJENJA uvidjeli i izrazili posebnost i karakteristike ta DVA rodjenja.

Ono sto u danasnje vrijeme neumitno dolazi je Bozja objava Istina koje trebaju i koje ce postati dio ljudske stvarnosti. Te Istine ne moze zadrzati ni diplomatska nezbludivost teologa, ni svekoliki laicki konzervativizam srednjeg vijeka kojemu zadnji tragovi polako otpadaju.
Nauk KC je svakako nezabludiv, ali u okvirima srednjeg vijeka. Zatvorenost Bozjoj objavi i naglaseni formalizam su zadnja uporista srednjovjekovnog "rimskog carstva" koje katolici starije generacije nose danas u sebi.

Biti katolik danas i imati snagu da se Istina vidi iz sire perspektive i iz vise kuteva NIJE NEMOGUCE. I bas zbog toga, buducnost Kristova djela nije osudjena na KAMEN i KIPOVE koje danasnja Katolicka crkva tromo pokusava "smeksati" i preobraziti u tijelo za novi vijek.

haim, stvar nije prestiza i "mudrovanja", jos manje ironije i hereze kad se ove stvari zele podjelit s bracom. Zadnja je stvar da moj katolicizam meni postane "zastava" za religiozni boj za Istinu. A opet, bas taj osjecaj imaju tisuce katolika koji nastoje u svoje srce (i razum) da stave "kamenitu" vatikansku zajednicu koja se odvise TROMO i NEDOVOLJNO PRIJEMCIVO preobrazava uslijed znakova vremena... na mjesto gdje samo Krist treba da bude. Tisuce i tisuce katolika ne djele taj ljubomorni osjecaj natjecateljstva i samozvanog "istino-drzstva". Tuzno je vidjeti kako jedan nizi princip "clanstva" ili "elitstva" prozima duh nutrinu katolickog svecenstva. Tuzno je vidjeti okorjelost staro-zavjetnog svecenickog tipa koja sama sebi pripisuje "cuvanje Istine" stavljajuci sjaj toboznjeg duho-briznistva i zajednistva u prvi plan. No vrijeme koje dolazi ce traziti vise nego ikada - s punim pravom - ljudsku savjest i preispitivanje i odgovore na pitanje koja sam izrazio gore.

Izgleda da ti zanemaruješ bitnu činjenicu kad pišeš o tome kako treba razumjeti ovaj dio Svetog Pisma. Ono što se tebi čini da treba tako shvaćati je zapravo ono što je tebi Bog osobno poručio preko tih redaka. Međutim ti ovdje ne usmjeravaš taj Božji dar na sebe i ne omogućuješ Riječi da donese ploda tamo gdje treba donijeti nego si tu spoznaju usmjerio na „teologe i Crkvene oce“ koji ne razumiju, ne znaju… Takve osbne darove i spoznaje je najmudrije podložiti duhovnom vodstvu iskusne osobe iz Crkve pa se na taj način vjernik izfiltrira od možebitne duhovne oholosti.
Dakle htio sam da pogledaš što ti Bog osobno preko tih redaka poručuje a ne da impliciram potrebu peglanja. Dobro i ja sam to ukratko napisao pa nije samo tvoja krivica za neshvaćanje mog posta. Kad uhvatim pisat ću još o ispravnom shvaćanju Biblije jer Crkva nikad nije apriori sve tumačila iz Biblije, da je jedino bilo tako i nikako drugačije, ostavljajući prostor Riječi Božjoj da djeluje na osobnoj razini

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Matej pise samo za Židove, dok Luka jednim dijelom Židovima, a drugim dijelom ostalima. Tu bi mogao biti izvor nesporazuma.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Pozdrav Barnaba, kokobill,
Razlicitost DVA izvjestaja je stoljecima tapsana po vjernickim ramenima sa kulturoloskim zaledjem dvaju predaja, ali koliko stvarno to stoji zahtjeva osim teoloske produbljenosti i osobno preispitivanje.
Tako da puna snaga tog izuzetno bozanskog dogadjaja pruzi cvrsti oslonac u vjernickomk zivotu kroz razumjevanje tog dogadjaja radije nego samo kroz slijepo prihvacanje.

Pokusajte i sami, u duhu evandjeoskih rijeci, sagledati strukturu dva izvjestaja i uvidjeti koliko stvarno ima kulturoloskog u nacinu na koji se pojavljuju izrazite kontrastne razlike.

Ono sto meni Bog porucuje kroz retke ova dva evandjelja su uvid u DVA svrsishodno odvojena rodjenja koja imaju snazne misterijske okolnosti... i svakako slozene. DVA rodjenja koja u jednom postepenom Bozjem planu dozivljaju bozansku skladnu sintezu u momentu kad je Isus nadjen sa uciteljima Zakona i samom krstenju Ivan Krstitelja.
Treba uvidjeti koju snaznu mistiku nose imena kojim su oznacene osobe evandjeoskih izvjestaja (korjensko znacenje imena). Zatim treba uvidjeti kako olako prelazimo preko cinjenice da

Prakticnom analogijom, ako imamo dva izvjestaja o dvije svete osobe koje imaju svoja misterijska imena "SVETI" (ista za obojicu), tada linijom ljudskog razuma (tipicno za modernu teologiju) zakljucimo da se radi o jednoj i samo jednoj osobi. S druge strane, ipak, teolozi osjecaju dublji sloj znacenja nadjevanja imena od Adama do Pavla... svako od biblijskih imena imaju duhovnu vrijednost osim fonetske vrijednosti. Tako i Marija i Josip i Isus u izvornim biblijskim korjenima imaju srznu duhovnu vrijednost. Ta imena srz je imala opisno znacenje onoga koji je nosio to ime... i to duhovno opisno znacenje. Nesto slicno kao kad za izuzetno produhovljene osobe nazivamo "SVETIMA".
Stoga, osobe koje su duhovnim opisom (biblijski) imenovane Marija, Josip, Isus, Ivan, Jakov, Petar, itd... ne moraju nuzno znaciti da su uvijek jedna i ista osoba. Tako i u misticnom radjanju Isusa.
DVA djeteta koju su izvjestena u evandjeljima cine cjelinu, ali u bozanskom evolutivnom smislu, radije nego u mehanickom poistovjecivanju dva razlicita "Isusa" samo jednog te istog...

Covjek moze pretpostaviti suvisnim potrebu razumjevanja dubljeg sloja misticnih radjanja dva Isusa, no i ono dolazi kao nuznost razvoju Bozjeg Djela. Inace, bi ljudi mogli smatrati da neke Bozje Rijeci nemaju funkciju u Objavi. U takvom duhu trebamo pristupiti razlikama ova dva izvjestaja.

Mislim da bi ipak trebao sagledati taj događaj kroz to što za tebe osobno znači ta spoznaja. Za Kršćansku vjeru je najbitniji događaj Isusova smrt i uskrsnuće, rođenje nije u prvom planu, što ne znači da na osobnoj razini ne može biti poticajno, eto još uvijek smo uskraćeni tvoje svjedočanstvo.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Evanđelja Isusova djetinjstva
O Isusovu djetinjstvu govore Matej i Luka, svaki u prva dva poglavlja svog Evanđelja. Ta nam poglavlja navješćuju “otajstvo Isusova utjelovljenja, njegova djevičanskog začeća, svjedoče nam da je Isus zaista obećani Mesija, Krist, Spasitelj, sin čovječji i Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek”. I Ivanov proslov na teološki način sažimlje Isusovo djetinjstvo. Evanđelisti su pisali na temelju istinitih događaja, no njihov cilj nije bio napisati čisto povijesno djelo, već probuditi u čitateljima vjeru da je Isus Mesija.
Temeljni izvori događaja Isusova djetinjstva su Marijino svjedočanstvo i svjedočanstva Betlehemaca i Nazarećana. Ta su svjedočanstva ušla u predaju prve Crkve, i odatle u Evanđelja Isusova djetinjstva.
Novi pristup tumačenju ovog dijela Evanđelja temelji se na ispitivanju književne vrste te na korištenju metode povijesti oblika i povijesti redakcija. Neki bibličari smatraju da su izvještaji o Isusovom djetinjstvu pisani u obliku hagadijskog midraša. Metoda povijesti oblika pokazala je da su Matej i Luka pisali na temelju međusobno neovisnih predaja. ”Svaki na svoj način obrađuje predaju koju slijedi, ipak se u slažu u »povijesnim činjenicama« što su izričaji vjere”. To su: zaruke Marije i Josipa, objava Isusova imena, Isus je po Josipu Davidov sin, Isus je začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice, Isus je rođen u Betlehemu, a živio je u Nazaretu. No, kod Mateja je u središtu Josip, a kod Luke Marija; Luka govori o Ivanu, a Matej ne; kod Mateja se spominje anđeo Gospodnji, a kod Luke anđeo Gabriel; kod Luke se javljalju pastiri, kod Mateja mudraci. Matej je više teolog, a Luka povjesničar. Kod Mateja je sve nekako tamnije, kod Luke pak radosnije.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

ING, možeš li me uputiti na izvore (literatura i sl.) iz kojih crpiš ovakva tumačenja? Nekako ne vjerujem da sam dolaziš do toga; ispravi me ako sam u krivu.

T.H.
Ako iskreno i otvoreno uvidjamo istine o svijetu oko nas, mi ih prihvacamo i one postaju dio nas. Svakako, istine u nas ulaze Bozjom miloscu... kroz nase otvoreno srce. Sam od sebe nikako ne bih mogao u te dubine.

Ipak mislim da covjek treba imati izuzetnu zrelost, unutrasnju sabranost i nepristranu uravnotezenost u svojim sudovima da moze prihvacati istine koje se ticu ovako dubokih misterija.
Tako da iz takva promisljanja covjek moze uroniti u osobna otkrivenja, a da ne ulazi u neosnovana tumacenja. Nadalje, moja molitva nad Rijecju se pokazuje - kao i uvijek ne samo stvar sama za sebe - vec kao iznimno sredstvo tj. katalizator za ulazak u dublje istine.

Za mene osobno, je bilo dovoljno da uvazim pravi znacaj koristenja odredjenih imena u Svetom Pismu. Onog trenutka kad uzvisene osobe poput Isusovih roditelja, ucenika i svih ostalih u izvjestajima prestanemo identificirati IMENOM vec skupinom srodnih kvaliteta koje su oznacene vrlo jasnim evandjeoskim znakovima (rijecima) - istog trena uvidjamo dublji misterijski sloj izvjestaja, uspjesno izbjegavajuci mehanickom, feljtonistickom, "arheoloskom" shvacanju Rijeci.

Covjek moza da se NE HRVE sa ociglednom "neprakticnom" razlicitoscu dva izvjestaja i da ostane prepusten engimi u "bozjem miru" na koji polako pocinje sjedati prasina 3-eg tisucljeca.
Covjek moze da se HRVE s tom cudnom "kulturoloski uvjetovanom" razlikom izmedju dvaju predaja i u odredjenom momentu ce doci do uvida da ova "uvjetovanost" ne moze opravdati djelove izvjestaja. Covjek tada moze pomislit da su predaja/evandjelisiti iskristalizirani u taj oblik na vrlo ogranicen i smrtnicki ljudski nacin (u svim svojim slabostima vjerovanja). Ali, o cemu onda visi nasa vjera i spoznaja da je Krist spasitelj? O "kulturoloski uvjetovanim", "nesigurnim" izjavama evandjelista?

Medjutim, covjek moze da se niti HRVE s "neprakticnom" razlikom, a moze da se u isto vrijeme ni NE HRVE sa cinjenicom da je ta razlika uopce bitna. Covjek moze da uvidi nuznost za jedan tako grandiozni dogadjaj RODJENJA SINA BOGA PRAVOGA, da bude SLOZEN u svojim pojedinostima tj. da bude ZAHTJEVAN u aspektima svoga otkrivenja i objave. Covjeku se moze sasvim logicnim uciniti cinjenica da najvaznije stvari imaju najdublji korjen i najskrovitije lice i najslozeniju strukturu. Ako stavimo modernu ljudsku letargiju u rezigniranom stavu da su najduhovnije istine NAJJEDNOSTAVNIJE i istovremenom prepustanju "milosti bozjoj" u kontrast prema prijasnjoj izjavi, uvidjamo da danasnji problemi nastaju najvecim djelom upravo iz tog prepustajuceg, i letargicnog stava. Ono sto smo uceni u nasem vjerskom zivljenju je oblik nepromisljenog prihvacanja duhovnih stvarnosti i to je postalo nasom temeljnom naravi i u sferi ovozemaljskih aktivnosti - koje nam izmicu iz ruku jer ih snaga Zloga grabi pred nasim letargicnim, neopravdano lijenim, sebi-popustljivim stavom.

Isto vrijedi i za teoloske pokusaje da se sazme tako iznimno vazan dogadjaj za SVE LJUDE, ZA SVA VREMENA - rodjenje Sina Bozjega. Oni predstavljaju oblik slicnog letargicnog stava koji nije u stanju da nadidje tamno doba srednjeg vijeka od kada je najvecim djelom misterij Isusova rodjenja izgubljen. Covjek moze davati sve moguce uzvisene epitete i izrazavati najskromnije postovanje za uciteljstvo svetih otaca, medjutim, Istina o Isusovom rodjenju jest dostupna u djelicima povijesnih zapisa i tajnijih predaja kakmo meni tako i svakom drugom covjeku. I covjek treba biti samo dovoljno razborit da ne zapadne u stanje - kategorickog NE ili naivistickog DA. Za razumjevanje dubljih slojeva duhovnih istina ocigledno da ce nam u nadolazecim vremenima trebati iznimni ljudski promisljajuci i molitveni napori... bez precjenjivanja.

Interesantan primjerak te ostavstine koja govori o dva Isusa je mnostvo slika koje su iz duhovne inspiracije postale djelom vizualne stvarnosti 15 i 16 stoljeca. Stovise, velik broj crkvenih unutrasnjosti je ukraseno istim motivima. Jednostavna pretraga na internetu moze pruzit reference na izvore.
Misterij DVA Isusova rodjenja u sebi ima popratne istine koje postaju esencijalne za zivljenje danasnjeg i buduceg doba.
Ljudi koji danasnje stanje pasivno gledaju iz perspektive: "Svijet je otisao naglavacke, ali buduci sam u okrilju majke RKC i svoje vjere, pokusat cu u sebi sacuvat sto se sacuvat moze!"
Ili ljudi koje to tuzno stanje svijeta ignoriraju sa stavom: "Kakvi Bogovi, kakve religije, vrijednost je novca koji kupuje zivot ovog mog zemaljskog postojanja!"
Ne postoji jasna unutarnja odluka u ljudima da uzmu duhovne Istine na konstruktivan nacin i da ucine nesto u svijetu. Jer vremena koja dolaze nece biti sama od sebe izgladjena i nitko nam ne garantira spasenje po deklarativnom opredjeljennju za Krista.
Misterij DVA djeteta nije intrigantna cinjenica s kojom se moze spektakularno poigravati i zabavljati ljudska znatizelja. Ono za sobom nosi odredjene odgovornosti naspram vremena koja dolaze i stanja svijeta u kojem zivimo.

Pa dobro, ima li itko drugi na ovome svijetu, ili ima li tko u povijesti Crkve, tko bi potvrđivao tvoja tumačenja Sv. Pisma? Ili je tebi jedinom Bog očitovao pravi i istinski smisao? Jer vidiš i sam da većini običnih katolika tvoja tumačenja izgledaju u najmanju ruku čudno.

T.H.
Budi strpljiv, trazi i naci ces.
Nisam ja jos nista tumacio, vec sam postavio pitanja u uvodnom postu koja proizlaze iz evandjeoskih izvjestaja.

Fokusiraj se na temu i pruzi svoj odgovor na pitanja...ako zelis. Pitanja u temi su osobna za svakoga. Za pocetak nemoj brinuti o tome sto je netko drugi rekao i tumacio... cisto da si ne stvaras predrasude... koristi svoje srce i snagu svoju razboritosti.

Stosta je cudno u svijetu i Bozjoj objavi, ali to ne znaci da klonemo duhom ili vrtimo glavom u nevjerici.