|
Deset zapovijedi za odmor:
Prognoza ljubavi: prije svega, ponovno se upitati o „težini ljubavi“ koju nosim na odmor. To je najbitniji program. Odmor ne bi trebao provesti kao „sebična životinja“ kamuflirana u opuštanje. Gdje je ljubav prema Bogu i bližnjemu na odmoru?
Bog u mojoj torbi: spakirati torbu. Je li se Bog nalazi u njoj? Najpraktičnije bi bilo uzeti Bibliju, ili barem mali Novi zavijet; ili možda životopis kojeg sveca, možda neko teološko djelo. I ne zaboraviti znakove koji nam pomažu približiti se nevidljivomu: krunica, križ… Sve se to da ponijeti.
Put vjere: vjera je veza s Bogom. Bog je u mome srcu u svakom trenutku putovanja. Ne samo pet minuta prije spavanja. Cijelo vrijeme. Kao što zaručnik nosi u svome srcu sliku zaručnice i sve stvari promatra sjećajući se svoje voljene.
Izbjegavati mjesta bez Boga: postoje odvratna i izopačena (nastrana) mjesta. Terba imati hrabrosti, da harbrosti, i tamo ne otići. Izbjegavati sumnjive i nesigurne večernje izlaske. Riskirati grijeh je grijeh. To je pravilo pri izboru prijatelja za odmor. Ne dovesti se u dvosmislene situacije, pogibeljne promiskuitete, u ona mnoga Sotonina idolopoklonstva. Zabraniti si „ići na neka mjesta“. To je minimum skladnosti i svijedočanstva koje se ima pravo očekivati od jednog (mladog) kršćanina.
Ternuci samo za Boga: odmor je kao jedna duga nedjelja. Dakle ima u sebi elemenata nedjeljnog odmora i predujma vječnosti. Probajmo onda učiniti konkretna djela: svakodnevna osobna molitva, posjet crkvi i susret s njezinim glavnim stanovnikom: Svetim Sakramentom; hodočašće – naručito u neko Marijansko svetište, jer praznici pod Marijinim znakom su uvijek lijepi i sigurni, malo se povući u samoću da bi dobro obnovili svoju dušu.
Nemoj izostaviti sv. Misu: skinimo maske! Previše izgovora, naprimjer: ove nedjelje „nismo imali vremena, došli su gosti, gužva na cesti, šetnja u planini, kraj bez crkve...“ Izgovori...! Rijetkost je da stvarno „zaglavimo“. Prema nauci Crkve, ne biti na nedjeljnoj misi, ako smo mogli, spada u teški grijeh. Dakle, potrebno je predvidjeti.
Kontempliraj: bez susreta s ljepotom brzo se usmrdimo. Promatraj ljepotu prirode, umjetnosti, stvaralaštva... Neiscrpnu ljepotu ljudi. Iskusi divotu Božje prisutnosti u svijetu: moru, planini, polju, rijeci...
Svjedoči: Zašto ne? Ne zadovoljimo se na odmoru s tim da „ostanemo“ kršćani. Probudimo želju i kod drugih za vjerom. Budi vrijedan znak pa makar i osporavan. Kad odlučiš ne ići na „neka mjesta“ zbog svoje vjere i to priznaš prijateljima onda u tebi leži klica svetosti.
Služi: Bog je postao čovjekom da služi ne da bude služen. Put k Bogu slijedi isti primjer. Na odmoru volimo biti služeni. Ponekad pretjerujemo u zahtjevima do te mjere da graničimo s tiranijom. Samo zato što smo platili. Bog ili Novac. Dobro je prisjetiti se da smo služitelji svojoj braći. Tko pita kako služiti nije ništa drugo doli obični dvoličnjak.
Raduj se: ako je odmor anticipiranje u vječnom odmoru, toj nedjelji bez kraja, onda je on radost. Kršćanin se raduje svemu jer je njegova radost najprije u Bogu. Treba se radovati odmoru drugih pa i kad sam ne može ići na odmor. Radost je dragocijeni plod „uspjelog“ odmora po Bogu. Daleko od ljetnih mondenih hitova i lijene neljudske dokolice kršćanin zrači radošću kao što Bog daruje svoju milost u istini i nesebičnom sebedarju. Pri povratku, bolje nego fotografije s turističkih odredišta, kršćanin će posvjedočiti srcem punim radosti da je susreo Boga na odmoru.
_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
