Katolički odgovori

Hvala vam na odgovoru Sara.
____________
No, na pamet mi je pala još jedno pitanje. Naime na internetu sam pročitao da je i polucija grjeh, zlo, je li to istina, budući da se to događa nevezano s našom voljom i na to ne možemo utjecati?
hvala
_____________________
P.S.-ovaj je
post možda neprimjeren,
no nije bio ciklj napisati
neprimjeren post, dragi
Admine i moderatori,
nemojte me kaznit ako je
neprimjeren, samo izbrišite,
hvala na razumijevanju

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Daj, sinko, ne vidi baš grijeh na svakom zidu. Polucija je prirodna rekcija organizma. Uz put pazi da ne upadneš u skrupuloznost kad je seks u pitanju.

U svima nam dragoj emisiji Nedjeljom u 2, jednom je gost bio svećenik don Branko Sbutega, danas na žalost pokojni.
Tada je emisija bila koncipirana s 3 voditelja i jednim gostom.
Tada su don Sbutegu pitali ima li problema s celibatom (pitanje je glasilo drugačije, ali to je smisao) na što je on odgovorio "s vremenom sve manje..." nema veze s temom, a s godinama svakako

Dakle Matija, za jedno 50 godina više nemaš ozbiljnijih problema, možda tu i tamo...

Šta je to skrupuloznost?
hvala

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

To je sitničavo traženje grijeha u svemu i svačemu.

Pa bolje je pitati, nego biti nemiran jer misliš da možda činiš grjeh!

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Imam još jedno možda ne primjereno pitanje.
Postoje li ikakva prirodna sredstva (trave,biljke..) koja suzbijaju spolni nagon i želju, te jesu li takva sredstva općenito dozvoljena, ili ne, te se moramo sami boriti uz Božju pomoć?
Hvala unaprijed

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

"Matija"...nekako mi se čini, da si daaaavno prošao adoloscentno doba,
a to se jako lijepo isćitava, baš iz tvojih pitanja

_________________

Ma kako? Na koji način? Ja imam 13 godina, i postavljam takva pitanja kakva postavljam i otvaram takve teme kakve teme kakve otvaram.
I smatram da je lijepo kada mi netko od strijih odgovori na neko pitanje.
Dakle, Domenika, što ste mi ovime htjeli reći, na što ciljate? Ili sam ja možda ovakvim pitanjem pogrješio?
No, bilo bi lijepo ako postoji neko dozvoljeno sredstvo koje može biti korisno, a ne da se moram boriti samo snagom volje i uz Božju pomoć.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Dobro, ipak ću se ostaviti prethodnog pitanja, izgleda da na njega neću dobiti odgovor.
A možda je to i znak da se treba boriti snagom volje i Božjom snagom i milosrđem još više, a ne nečim drugim.
Svima zahvaljujem na savjetima i pomoći, dobri su i dovoljni, a svima drugima koji još imaju problema sa ovim i ostalim grjesima želim Božje Milosrđe i da budu hrabri i ne popuste grjehu i da budu uspješni u borbi!
Bog vas sve blagoslovio!

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Bok ljudi!! Ja sam bila u istim problemima...zapravo upražnjavala sam taj grijeh još od malena i uopće nisam znala da je to grijeh. Čitajući malo forume vjerskog sadržaja, shvatila sam da je to grijeh i da nisam jedina koja ima s tim problem. Od dana kad sam to shvatila nisam išla više na pričest, već sam sakupljala dosta dugo snagu da odem u ispovijedaonicu (jer mi je bilo jako neugodno to izreći svečeniku) i priznati da sam živjela u grijehu. Prije svega, mislim da nije dobro gledati nešto kao grijeh ili ne, već se iskreno pitati dali to meni uistinu u životu donosi nešto dobro, osijećam li se nakon toga jadno i neispunjeno...i moram li imati bludne misli da te potakne na samozadovoljavanje?? ako je većina odgovora pozitivno, bilo bi dobro da prije svega shvatimo da sami sebi tako nanosimo štetu...i moja preporuka bi bila da svaki puta kad dođeš u napast, pomisli što Bog trenutno misli kada te vidi takvog. Vjerovatno nije ljut na tebe, već mu je žao jer je to namijenio za neku drugu svrhu. Ja sam padala u taj grijeh kada bi se loše osijećala, imala previše vremena, bila živćana zbog škole, imala bludne misli....Ti vjerovatno znaš u kojim trenutcima imaš padove, pa probaj svom snagom (jer je tu odlučnost i snaga najbitnija) izbjeć tu situaciju i jednostavno umjesto da to napraviš, pomoli se Bogu ili uzmi i čitaj Bibliju, psalme ili bilo što, što te uzdiže i nakon toga ćeš se osijećati neopisivo sretnim i jakim. ...tako da drugi puta kad opet dođeš u napast sjeti ćeš se onog puta kada si bio u napasti i nisi to učinio i osijećao si se odlično. Ili okreni stvar na drugu stranu…dali bi ti bilo drago da ti tvoj budući suprug/a kaže da su se samozadovoljavali u mladosti??...vjerojatno ne, pa prema tome pokušaj se zbog svog budućeg bračnog druga odreći toga.
Hvala Bogu nemam već godinama s tim problema, od kada sam to ispovijedila ne upražnjavam više taj grijeh. Bilo je više puta kada sam dolazila u napast, al jednostavno snagom volje mislim da SVATKO može izbjeći tu sitaciju. I smatram da je često puta greška nas vjernika misao “Bog će mi to oprostiti”, isto koliko je Bog darežljiv i milostiv, toliko je i strog prema nama-iz razloga da nas vrati na pravi put. I sami znamo da jedino roditeljeva strogoća može ukrotiti nemirno dijete.

Normalno je da se samozadovoljavaš, jer si u pubertetu i mislim da bi za tebe bilo loše da to ne radiš.

I ne bi trebao osjećati nikakvu krivnju, jer te Bog takvog stvorio.

Molim te da na ovom forumu ne daješ savjete koji nemaju veze sa Katoličkom Crkvom.
Crkva naglašava da je masturbacija uvijek moralno pogrešna. Katolički nauk ne ide za time da suzbija, ugušuje seksualni nagon, već traži da on bude pod kontrolom volje, a ne obrnuto. Masturbacija je srozavanje spolnih nagona na nešto puno primitivnije od vođenja ljubavi koje je tako posebno, snažno i vrijedno, međusobno davanje između dviju osoba koje su si obećale vjernost.

"Ali kad smo već na tome - treba jasno reći da masturbacija zapravo ne postiže ni pravi orgazam, pravi zanos. Jer, pravi zanos ljubavi u cjelini osobe postiže se samo u ljubavnom predanju, u uzajamnom darivanju.
Samozadovoljavanje vodi u splasnuće požude, a ne u zanos ljubavi. Tko to zamijeni može do kraja ostati u području požude, a nikad se ne vinuti u zanos ljubavi. Crkva - više ili manje vješto - na to upozorava." (Ž. Kustić, Masturbacija nije ljubav)

Naravno da Crkva to ne podržava, a ne podržavam ni ja osobno. Ali što reći njemu kad je u tim godinama. Sigurno mu ne treba nabijati osjecaj krivnje, jer bi to odvelo u krivom smjeru, a očekivati da će on to prestati raditi je sf.

Sveti Otac Pavao VI kaze "(...) masturbacija predstavlja ozbiljni/teski moralni poremecaj (...)" (dekret Persona Humana)
i koristi isti izraz koji nalazimu u Katekizmu: "(...) cin masturbacije je sustinski i ozbiljno/tesko poremeceno djelo."

Vanja,
zasto mislis da ne bi trebao osjecati krivnju, ako se ocito radi o ne malom grijehu?
Ako vec ne osjeca krivnju, zasto ne mislis da je dobro za njega da mu se osjecaj krivnje "nabije"?

Matija,
dok ne nadjes snage da prestanes sa takvim ponasanjem (ili kada se "spotaknes"),
nadam se da mozes naci utjehu u ovim cinjenicama:

Muskarci koji redovno masturbiraju
- eliminiraju iz reproduktivnog sistema ustajalu spermu sa losom pokretljivoscu.
- imaju manje sanse da dobiju rak prostate.
- imaju manje sanse da umru od zatajenja srca.
- imaju manju sklonost depresiji i niskom samopostovanju.
Osim toga, ejakulacija kod muskaraca
- trenutacno smanjuje nateknuce sluznice i oslobadja disne puteve u slucaju gripe ili prehlade.

Za sada ne postoji niti jedna zdravstvena nuspojava povezana uz musku (a ni zensku) masturbaciju.
Od uzastopnog prakticiranja u kratkom vremenu, moze doci do blagih bolova i osjetljivosti radi "zamora materijala",
ali jako je tesko doci do opasnih nivoa radi (opet) blagih bolova i osjetljivosti "materijala".
Jedini ozbiljni rizici mogu se naci u guranju stranih predmeta u tijelo (vazi i za muskarce) i (jako) agresivnom "rukovanju".

Duhovne savjete si vec dobio, evo par prakticnih ako zelis apstinirati:

Ako iznenada dobijes nagon, a zelis mu se oduprijeti:
- duboko disanje (sa dugim izdisanjem),
- pregibanje u struku (takni nebo, takni nozne prste).
Ako se dugorocno ne zelis predavati nagonu za masturbiranjem, kljucna je redovita tjelovjezba:
- srce i pluca (zaboravi utege, odi trcati),
- pubicni misici ("Kegel vjezbe" su vrlo ucinkovite).

Postoje jos dvije ucinkovite metode, ali ih ne preporucam:
- pojas nevinosti ili "brnjica" (osim sto je neudobno, nije higijenski),
- fizicko samo-kaznjavanje - iako je popularnost drasticno opala u moderno doba, jos se u vrijeme korizme mjestimicno prakticira u nekim zemljama
(rane ostavljaju oziljke i mogu se inficirati).

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.