Za početak da odgovorim na Alanovo pitanje.
Osobno biram s kime ću raspravljati pa tako npr. sa edgargrimom ne raspravljam, a odustao sam i od pristojnog. Možda bi mu odgovorio na ravnoj raspravi čisto da pobijem njegove argumente, ali dalje razvijati raspravu ili s njime osobno razgovarati - ne, jer je nezainteresiran i nepravedan. Osobno, za ateheosa imam dojam da čovjek, ako ništa, barem ima iskren interes upoznati nas, naš način razmišljanja i donekle je otvoren poštenoj kritičkoj prosudbi, spreman razmisliti van nekog najužeg sebi nametnutog vidokruga. Istina, očito samo donekle i u nekim granicama, ali neuspordedivo više od 99% ateista i sličnih nevjerničkih denominacija ili pak mene u njegovoj koži.
@Edargrim
Već više puta sasvim neutemeljeno izmišljaš neke narode i religije koje kakti nemaju boga ili ne vjeruju u njega. Vjerujem da si samo neupućen. Postoji nešto što se zove znanost o religijama koja je kao takva nevezana uz bilo koju religiju, a ponajmanje uz našu Crkvu. To što netko nije vjerovao u Gospodina ne znači da boga nije poznavao i jednostavno nema smisla pokušavati proturiti takve teze. Na kraju krajeva postoji znanost o religijama (totalno neovisna od bilo koje vjere ili crkve) koja takva razmišljanja ruši kao i biologija ideju da smo svi nastali od KFCova ljutog umaka.
Moral u mjeri kojoj ga imaju, svima, ateistima, budistima ili katolicima dolazi od Boga priznavali oni to ili ne. Pitanje je samo u što će on otići kada se pokuša od Boga otrgati.
@atheos
Dosta blizu matinoj poziciji sam i ja.
Možda bih naglasio nekoliko stvari. Razum u svojoj stopostotnosti, iako oslabljen, prilazi Bogu i njemu se priklanja. Dakle, ne postoji ništa što razum može dijeliti od Boga.
Istina, neke stvarnosti nisu eksperimentom dokazive i tako evidentne ali to ne znači da se kose sa razumom, samo da nisu znanstveno dokazive.
Još par točkica:
1. Osobno mislim da neke istine nisu razumu spoznatljive, i ne bi bile da se Bog nije objavio.
2. Spomenuto trojstvo primjerice. --> Kada je već objavljeno razumu je prihvatljivo i štoviše, prihvatljivije od bilo čega drugoga.
3. Opet nam te istine i ljepote te istine ostaju donekle obavijene velom tajne. Nemam tako snažan razum da bi pojmio Trojstvo i kako god da si ga prikažem ili zamislim ne mogu pojmiti nešto što me u tolikoj mjeri nadilazi.
4. Mogu samo znati da to postoji!
Kao što i forumaši znaju da ja postojim. Nitko me nije vidio i ne može me točno opisati, ali bilo bi sasvim nerazumno misliti da se slučajno odronilo neko kamenje na velebitu i palo na tipkovnicu pa napisalo sve ovo.
Bitna stvar: kada si razumom skužio da bog jest onda još preostaje vjerovati njemu. On ti se objavljuje, govori ti i ti mu moraš dati svoj da. Ne toliko u tome: "da vjerujem
u tvoje postojanje", koliko u: "da, vjerujem
tebi dragi Bože koji me cijelog obuhvačaš i voliš! Imam povjerenja u tebe i tvoja obečanja."
Kao što jedan profesor na kbfu kaže: Kada to skužiš, povešeš, o tome razmisliš,
to je jače od matematičarskog 1+1!,
ali vas ne zanima nego žamorite iza
Ugl, nadam se da sam bio jasan jer mi uvijek ostaje neki osječaj da nisam izrazio što sam htio kako sam htio.
