Katolički odgovori

Kako o Duhu Svetome razmišljaju i što naučavaju drugi kršćani?

Što možemo kao katolici učiniti i kako svjedočiti, danas u vrijeme kad se ekumenski nastrojeni starokatolici i slične zajednice priklanjaju više pravoslavnoj teologiji o "izlaženju Duha Svetoga samo od Oca, a ne i od Sina"?

Ne ulazi li pomalo u naše svakodnevno shvaćanje protestantsko uvjerenje da jedino Duh Sveti ispravno tumači Sveto Pismo, a ne kako su protureformatori tvrdili da to čini Crkva po ovlaštenju Duha Svetoga?

Uzimamo li možda previše nekritički teologiju pentekostalizma (potrebno je krštenje u Duhu), što je prisutno kod nekih iz Karizmatskog pokreta?

Što znači da "Duh Sveti puše gdje hoće"? Znači li to da on puše i izvan Kristove Crkve i možda ponekad suprotno od nje?

Prvo je Gospodin odlučio poslati Petra jer je vidjeo čista srca i molitelje al morao je doći Petar (prva crkva) , koji govori o djelima sina . I samo Petrovim govorom (bez polaganja ruku) na pogane se izljeva Duh Sveti. Naravno da Duh Sveti djeluje i izvan Kristove crkve a na nama je da im donesmo Istinu. Bez Petra (crkve) neočituje se Duh Sveti.

_________________
" Kao što korisno ispunjen dan daje miran san ,
tako i korisno ispunjen život daje mirnu smrt ."

Adrijana, načela si nezahvalnu temu.
Upravo danas pronađoh u sandučiću traktat protestantsko-pentekosne zajednice Riječ Života (pastor Damir Alić Šićko). Pozivaju na priključenje njihovoj zajednici, jer tamo Duh radi čudesa. A znam da su veliki antikatolici i da je Katolička Crkva za njih utjelovljenje zla. Kažu da se kod njih događaju iscjeljenja, obraćenja, govori u jezicima itd. itd. itd.
Čudno da bi Sveti Duh koristio njih da "razvali" Katoličku crkvu kao neduhovnu. Tad Bog ne bi bio dosljedan.
Još ćemo o tome.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Vele da Duh Sveti kod njih radi čudesa, a da je Katolička crkva utjelovljenje zla?
Da nemaju oni "duha svetoga" slično kao i Šimun Čarobnjak iz Djela apostolskih??

Kako to već biva, čini se da je tamo na djelu mješavina istine i zablude, a to je razorna kombinacija, daleko gora od čiste zablude. Mnogi njihovi članovi žive moralno čestito i dosljedno, ali katolicizam smislit ne mogu. Osobito se tu radi o bivšim katolicima, koji su kod protestanata otkrili dimenziju osobne vjere, ali su se uz to utvrdili u antikatolicizmu.
Kod naših katoličkih karizmatika je ipak drukčije, ali i kod dobrog broja njih primjećujem da su nakon dobivanja karizmatskih darova postali mnogo kritičniji prema primjerice crkvenoj hijerarhiji, svećenicima, i nesretnim "tradicionalistima". Poznajem predivne ljude koji imaju dar govora u nepoznatim jezicima, ali lako padnu u napast proglasiti one koji to nemaju duhovno mrtvima. Ili pak govore o crkvenom mrtvilu. Ta hiperkritičnost me iskreno zabrinjava.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Grupe koje primamljuju ljude pod izlikom „brzog ozdravljenja“ i usto siju antikatoličke ideje, nisu drugo nego stvarnost opisana u http://www.katolicki.info/sekte.htm

„…Bogoslužja pojedinih sekti su vrlo emocionalno nabijena, izazivaju snažne osjećaje, a često i euforiju. Svaka sekta u velikom dijelu svoje propovijedanje temelji na kritici neke velike Crkve od koje se odvojila (a najčešće je to Katolička Crkva!). Tako će adventisti kritizirati baptiste, reformatorske zajednice katolike, Jehovini svjedoci sve ostale kršćane itd. No, možemo slobodno reći da je većini kršćanskih sekti Katolička Crkva najveći trn u oku. Oni će u nauci, bogoslužju, pučkim pobožnostima i crkvenom ustrojstvu Katoličke Crkve pronalaziti uvijek obilje materijala za kritiku što se prije ili kasnije može osjetiti ako im dopustite da održe svoju propovijed do kraja… SEKTE SE HRANE KRITIKOM KATOLIČKE CRKVE i to je jedna od najprepoznatljivijih oznaka da se radi o sekti. Naravno, sve će oni to opravdati potrebom da se bore za Božju istinu i da vam pruže "ispravno biblijsko tumačenje".”

Sekte nisu usko predmet ove teme, jer one niti nemaju neku razrađenu teologiju o Duhu Svetom, nego, kako piše u onom članku, selektivno i nekritički odabiru i tumače biblijske citate. Postavljaju se elitistički, te samo sebi pripisuju Duha Svetoga (kojim se ipak ne može gospodariti!), a drugima ga odriču.