Katolički odgovori

Hvaljen Isus dragi narode...jel netko zna odgovor na pitanje smiju li katolici koristiti koloidno srebro koje se u USA već naveliko koristi u medicini?Još nešto....od drage osobe koja u obitelji ima bolesnika sa karcinomom čula sam da su čovjeku u ruku davali infuziju u čijem je sastavu bilo koloidno srebro i platina(kao nekakva terapija)....pa imam punu glavu informacija,što čovjeka lako zbuni....a kako sve te "lijekove"volim ispitati i provjeriti eto odlučih vas izgnjaviti ...
Našla sam jednu katoličku stranicu(barem mislim da je katolička )....na kojoj ima dosta informacija o tome,evo linka
http://www.conchiglia.us/HRVATSKA/HR_monos/HR_MONOS.htm,pa vas molim za mišljenje....
U planu mi je to pitanje postaviti i nekim svećenicima al šta kad i kod njih vladaju različita mišljenja o istim stvarima,a kao primjer mogu navesti primanje Sv.Pričesti na usta ili na ruke...BVB

Savjetovala bih oprez s time, jer ova navedena "katolička" stranica nije baš valjani argument. Općenito ti koji to pišu nisu u skladu sa Crkvom i naukom u cjelini i zaista mi je čudno što reklamiraju neke alternativne metode liječenja kao prikladne za vjernike.
Što se tiče (ne)slaganja svećenika oko načina primanja pričesti, uistinu ne znam da se koji svećenik javno protivio odredbama svog biskupa glede dopuštenog načina pričešćivanja. (?)
U vezi koloidnog srebra zato pazite, da ne bi netko ostao kratkih rukava i praznih džepova...

Naprotiv, u USA je protuzakonito reklamirati da je uzimanje koloidalnog srebra medicinski učinkovito (odluka FDA od 1999). Ne treba nasjedati na pokušaj reklame takvih i sličnih alternativnih metoda, srebro ima antibakterijska svojstva u vanjskoj primjeni (srebrne posude, filteri), ali piti pripravke od srebra nije u skladu sa medicinom. Osim toga, količina srebra koja jednom uđe u organizam više se ne može iz njega izlučiti, već se samo taloži u organizmu.
Sa katoličke strane, tijelo koje je hram Duha Svetoga, treba čuvati poštujući vrijedna medicinska dostignuća, a ne ga uništavati ili eksperimentirati sa nadriliječništvom.

Danas je u modi alternativa. Tako će vam i neki lječnici preporučiti pripravke od ljekovitog bilja i u pravu su jer kad god možemo prirodnim putem izliječiti neku bolest manje ćemo naštetiti svom organizmu.
Ali na području alternative postoje šarlatani koji mogu teško naškoditi našem zdravlju. Međutim, to je stvar svakog pojedinca, njegove razboritosti i prosudbe.
Ono što mene desetljećima zanima na tom području to je odnos vjernika prema nekim alternativnim tehnikama iscjeljivanja.....
Fitoterapija, aromaterapija, bioenergija, kiropraktika, kristaloterapija, Yoga, liječenje vibracijom zvuka itd. itd.....
Vidim da neki imaju dileme i što se tiče borilačkih vještina ( onih Dalekoistočnjačkih), pa vježbanje tai chia, chi gonga...., a pita se i dali je grješno uzgajati bonsaje
Ovo je samo ponešto od ponude. Namjerno tu nisam naveo neke 'spasonosne' discipline poput reikija, tantre i inih opasnih i s kršćanstvom stvarno nespojivih ponuda.
Sve to postoji oko nas, širi se i cvjeta. Konzumenti su i vjernici - kršćani.
Mnogi su vjernici zbunjeni. Čuli su da neke od tih svari , kao, stvarno pomažu. Ali smijem li ja to koristiti kao pravovjeran kršćanin? U zabunu ih, u najboljoj nakani, dovode i neki svećenici pa i doktori teologije, jer sve to jednostavno trpaju u jedan koš i sotoniziraju.
Odgovor nikada neće biti baš jednostavan ali ipak postoje neki jasni kriteriji po kojima možemo steči moralnu sigurnost što je dozvoljeno a što ne.
1. Ako je neka od tih praksi otvoreno u suprotnosti s kršćanskim ćudoređem, kao npr. tantra, onda je to grijeh i zlo.
2. Ako je direktno u suprotnosti s kršćanskim naukom, kao npr. reiki - koji tvrdi da je tzv. ''kozmička energija'' u stvari snaga Duha Svetoga, onda je to svetogrđe i grijeh.
3. Ako se za neku od pomodnih disciplina traži bilo kakva inicijacija, - onda je to nespojivo s kršćanskom vjerom, kao npr. transcendentalna meditacija.
A kako se odnosti prema nekim drugim ponudama za koje ne možemo utvrditi da su direktno u suprotnosti s našom vjerom? Npr. bioenergija. Mnogi su potvrdili da im ona pomaže. Mene kao vjernika s načela vjere ne treba zanimati dali je nešto znanstveno ili nije. Time se bavi službena medicina, kemija, fizika.....Zanima me samo dali mi to pomaže i dali je to u skladu s naukom vjere.
Tu nam pomaže jasno načelo vjere kakvo je imao npr. sv. Pavao. Na jednom mjestu Pavao kaže (parafraziram) kako se on nebi libio jesti meso žrtvovano idolima, jer on ne vjeruje u idole, ali to ne čini da ne bi sablaznio braću.
Pametnome dosta. Ako uzmemo da večina tih alternativnih pripomoći dolazi s Dalekistočnih zemalja, a znamo da oni diviniziraju (pobožanstvanjuju) prirodne pojave i sile, - za nas to nema nikakvog značenja, jer mi vjerujemo da je sve stvoreno od Boga. Ako postoji neki ći ili ki ili sila i energija; to jedino može biti sastavnica tajni prirode koju je Bog stvorio. Ako pak je to samo fikcija onda smo nasamareni (posebno ako smo to platili), ali tu nema grijeha.
Pročitao sam na ovom forumu i pitanje; smije li se kod borilačkih vještina duboko pokloniti učitelju (onomu koji je izmislio tu vještinu)? U Dalekoistočnoj tradiciji učitelj je gotovo kao polubožanstvo - dev. Neki čak imaju naslikanu aoreolu oko glave. Za kršćanina je taj duboki naklon samo kurtoazija - uljudbena formalnost i ništa više koju ne treba izbjegavati ili oko toga imati nekih skrupula.