zdrave je napisao/la:
Mene osobno, ali i ukućane ženskog roda taj 8."mart" odmah podsjeti na sadašnju situaciju u tzv. modernom svijetu.
Žene su težile ravnopravnosti s muškarcima. Jesu li ju dobile, i što su sve izgubile?
Da nije bilo te "jednakosti", žene bi ostajale u kući, kao i prije brinula o djeci, ručku,...sve što i sada rade, ali bi na burzi rada bilo jaaako praznih mjesta! Posljedice nije teško uočiti i nabrojati...
Danas su zauzele ta radna mjesta, posljedica čega je jedna plaća - kojom bi nekoć suprug prehranjivao obitelj - sada je doslovce prepolovljena na pola.
"MORAJU raditi MAMA i TATA da zarade za život", reći će svaki osmoškolac.
Žene su same sebi natovarile još jedan kamen oko vrata.
Pogledajmo samo "trgovačke lance"! Nekoć se nije moglo smisliti da je žena TRGOVAC (sam pojam je muškog roda). Da nije emancipacije, muškarci bi bili u "lancima"…Mmožda bi se lakše i izborili za skidanje okova koje je nametnula globalizacija, mislim na ove moderne "okove"!!!
DAN ŽENA - trebao bi to biti svaki dan. Mislim na posvećivanje pažnje ženama, majkama, suprugama…bakama i djevojkama(curama).
Sve je ovo banalizirano,…komercijalizirano i isforskirano...NASILNO uzdignuće samo jednog dana u godina kao posebnim danom.
Možda će nekome biti čudno, ali ja bih potpisala sve ovo što je Zdrave naveo.
I dan danas je teže ženama-radnicama, a feministkinje svu pažnju usmjeruju na tzv. "ženska prava", a tu se nažalost ubrajaju sva ona prava koja su suprotna kulturi života.
A ženu je baš zato Bog stvorio da donosi život. Dok muškarac može stvarati bilo što, ali eto sam ne može donijeti novi život. Umjesto da vide svoje dostojanstvo u različitosti, neke su nažalost nezadovoljne i stvaraju klimu nužnog "dokazivanja" u odnosu na muškarce...
* * *
Vezano baš uz sutrašnje evanđelje, iz jedne korizmene poslanice ovo su riječi kard. Kuharića:
»
Kvaliteta kulture, društva i civilizacije velikim dijelom ovisi o kvaliteti žene, njezina srca, duše i savjesti. Ali kvaliteta civilizacije se procjenjuje i po tome kako se odnosi prema ženi. Bezbožna civilizacija ženi laska, stavlja je tobože na prvo mjesto, ali je brutalno ponižava, obeščašćuje, iskorištava njezino tijelo za pornografiju i reklame, pjeva joj o ljubavi, a to je samo laž i pokrivalo brutalnog egoizma da se zadovolji požuda. Takva civilizacija prezire djevičanstvo i mrzi njezino majčinstvo. Ženu pretvara u ubojicu vlastitog djeteta. Sigurno i na ženu pada velikim dijelom odgovornost za takvu situaciju kada se dade zavesti u ime lažne emancipacije i slobode bez odgovornosti na skliske putove vlastitih poniženja.«