Citat:
Ok, još samo dodaj da je ovo posljednje rekao jedan od neomodernističkih perjanica Y. Congar i imamo skoro kompletan članak s wikipedije. Sve što je rečeno su klasične neomodernističke metode pokušaja reductio ad absurdum kako bi opravdali svoje relativističko doktrinarno usmjerenje, odnosno laksno disciplinsko uređenje koje će omogućiti širenje zabluda bez ikakvih sankcija, što je nažalost stanje kakvo je prevladalo nakon koncila i jedan od većih podviga neomodernista.
Stvari stoje kako sam rekla, ta udruga koja je htjela biti pravovjerna i izdavala moderniste služila se nečasnim i nemoralnim metodama, a na njezinim su „crnim listama“ završili i mnogi nevini. Treba nešto učiti iz povijesti, jer se povijest ponavlja.
Citat:
Najbolji pokazatelj toga može biti činjenica da čak ni herezijarh H. Kung nije discipliniran ničim više od pišljive 'zabrane podučavanja u statusu katoličkog teologa', iako otvoreno širi hereze za što je prema kanonskom pravu predviđena latae sententiae ekskomunikacija. A on ne da nije izopćen, nego nije ni suspendiran i najnormalnije vrši svoju svećeničku službu - propovijeda heretički nauk, služi svetogrdne i najvjerojatnije nevaljane mise, i isto tako daje odrješenja upitne valjanosti s mogućnošću davanja heretičnih savjeta u ispovijedi.
Ako je „zabrana podučavanja“ pišljiva, što će mu onda neke pišljive ekskomunikacije i suspenzije, ajmo s njim odmah na lomaču, jel tako? Nemojmo se odmaknuti od tradicije.
Citat:
Nešto slično je i s ostalim modernističkim teolozima koji su prije koncila bili sankcionirani (stavljeni na Index, ili im zabranjeno poučavanje), a kasnije rehabilitirani, a još više njihovim sljedbenicima koji nastavljaju njihovu rabotu. Joj ta netolerantna pretkoncilska Crkva.
Svaki slučaj bi trebalo gledati pojedinačno, jer je i sv. Faustina svojevremeno bila osumnjičena, a njen Dnevnik stavljen na Indeks, pak je poslije rehabilitirana i kanonizirana. Nemojmo olako suditi.