Katolički odgovori

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=141323

Papinska akademija društvenih znanosti uputila je kritike ovoj mreži zbog:

- prodaje korisničkih podataka u reklamne svrhe
- najave da se platforma otvori i za djecu mlađu od 13 godina
- promicanja površnog shvaćanja prijateljstva

Novine već mjesecima inače tuže Facebook zbog uzroka sve većeg broja razvoda brakova, ali tu ne bih rekla da je sama mreža kriva (niti mogućnosti koje nudi), već ponašanje i mentalitet korisnika.

U vezi kritika Facebooku zbog snižavanja dobnih granica korisnika – interesantan prikaz o potencijalnim (i vrlo stvarnim) opasnostima interneta napisala je č.s. Valentina Mandarić.

Mogu se razvrstati u 3 skupine:

1. opasnosti virtualnog identiteta
Igre identitetom, eksperimentiranje, maskiranje vlastitoga ja u virtualnom svijetu ne izgrađuju čvrsti identitet što je djeci itekako potrebno. Duži boravak u takvom „ne-tjelesnom“ svijetu otupljuje prepoznavanje emocija kod drugih i nije zamjena za čvrsti oblik zajedništva. Privid intimnosti i lažna iluzija zajednice ne mogu dati sadržaj osobnom identitetu.

2. elektroničko zlostavljanje
Istraživanja pokazuju da je takvo nasilje dosta često, jer prividna anonimnost i daljina nasilniku daje osjećaj jakosti. Motivirana osvetom, zlobom ili tek zabavom, mnoga takva djeca nisu niti svjesna o čemu se tu zapravo radi i ne shvaćaju cyber-bulling ozbiljno.

3. on-line ovisnost
Igre, virtualne veze, on-line kupovanje, pornografija i sl. izazivaju sindrom ovisnosti, a time nisu pogođena samo djeca.

Što mogu učiniti roditelji, nastavnici, liječnici, svećenici… da djecu upute na pravi put?

> http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... zik=117752

Jednostavno je, djeci treba zabraniti facebook...

Uz određenu kontrolu i da roditelji imaju savjesno rasuđivanje i dnevno odrede minimalno vrijeme provođenja na kompjutoru sve bi bilo ok.
Od facebooka do igrica i filmova. Bitna je volja roditelja, uvijek je obitelj bila ta koja je temelj društva...jer se svi otuđuju u obitelji preko facebooka, TV-a, i sličnih stvari i dolazi do laganog propadanja zbog nedostatka komunikacije i nedostatka ljubavi i obitelji.
Danas da bi se djecu uputilo na pravi put potrebno je puno volje i ljubavi, strpljenja i razumijevanja, prije svega roditelja, pa učitelja i naravno svećenika.
Danas je nemogu zamisliti da dijete koje ne poznaje Boga može odrasti u ovome svijetu i biti zadovoljno. Možda sam prepesimističan, ali poznajem svijet iz prve ruke i nije mi nikad donio zadovoljstvo.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Ja sam izbrisao profil na toj "najpopularnijoj društvenoj socijalnoj mreži",prije otprilike 3 tjedna,i sam sam sebi reko da ga više nikada neću reaktivirati.Razlog?-ispraznost iste mreže,nekonkretnost,i ništa važno o čemu bih se mogao brinuti,i otkada nemam profil osjećam se mirnije ne znam zašto

kao da sad djeca mlađa od 13 godina ne mogu na facebook. Razgovaram malo s prijateljima, svi to rade (tj. njihova djeca, lažni profil nije nešto komplicirano za napraviti)

_________________
The ability to simplify means to eliminate the unnecessary so that the necessary may speak.

U tome baš i je problem. Na naslovnici facebooka piše dobna granica i ona sigurno ima svoje razloge, ali roditelji popuštaju kad im dijete dođe i plače: pa svi moji u razredu to imaju, samo ja nemam... i onda roditelji nasjednu umjesto da budu karakterni.
Jedno vrijeme su bili tako popularni blogovi pa nije bilo klinca koji nije želio drugima "komentirati", ali onda su blogovi naglo izišli iz mode kad se pojavio facebook, jer je na facebooku "cilj" skupljanje prijatelja i objavljivanje slika, a to se malcima izgleda čini puno lakše nego suvislo napisati koji razumljiv i smislen post...

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

@Observer, to je bila ova stranica http://www.pope2you.net/
Papa Benedikt se toga navolio i ostavio. Načitao se dosta suvišnih komentara i sad se moli za sve nas.
Stanje mu se vidno poboljšalo otkad ne koristi facebook…

Nešto je neobično s Facebookom, barem za nas koji u tome nismo previše vješti.
Nedavno sam otvorio profil na osobno ime. Nije prošao dan, i već mi je počeo nuditi mogućnost povezivanja s profilima moje i ženine rodbine u inozemstvu, čak i ljudi s kojima nikad nisam komunicirao e-mailom ili koje sam vidio jednom u životu! A imam gmail.
Zaključio sam da FB ima neke strašno jake servere ili pak sustav koji može identificirati sve ili gotovo sve naše kontakte u elektroničkom prostoru.
Pa si ti misli...
Nakon toga sam promijenio username, ali Facebook to ni najmanje nije omelo, i dalje mi predlaže kontakte koje sam tijekom godina i zaboravio.

Tako je. Nemam FB, ali mi e-mail registrira sve kontakte koji imaju profil na fejsu (s linkom) i automatski radi poveznice između pošte i FB... Nije baš za one koji se vole švercati ili skrivati.

Papinska akademija je izvrsno prepoznala opasnost facebooka. A opasnost je ta da vodi ljude u otudenje. Nema tu ljudskog kontakta, dodira, gledanja u oci, iskrenog razgovora i cijelog spektra neverbalne komunikacije.
Meni isto fali to.

Umjesto da bude obican servis koji olaksava ljudima sklapanje poznanstava, facebook pokusava zamjenit fizicki face-to-face kontakt i prebacit ga u virtualni svijet.

Kriv facebook ili mi ljudi?

Ne znam tko je kriv.

Kriv je facebook jer je to servis o kojem je prelako i prejednostavno stvoriti živu ovisnost i satima se ne maknuti od njega, a imati osjećaj da si u centru zbivanja i da vidiš o svima sve... S televizijom i radijem nikad nije bilo tako, iako i oni izazivaju ovisnost.
To je loše za djecu, jer ona još ne mogu sama sebe toliko kontrolirati da bi se mogli na vrijeme oduprijeti napastima.
Možda je sam facebook zamišljen čak i dobro, jer su postavljene dobne granice, ali one se krše nažalost i u katoličkim obiteljima.

Da ne otvaram novu temu, pitam se zašto je Zagrebačka nadbiskupija nakon nepune godine dana na Facebooku otvorila još i twitter profil. Twitter je trenutno popularan, kao što je nekad bio Facebook, kao što su nekad bili blogovi, kao nekad možda i forumi. Na blogovima su nekad bili duži tekstovi, apologetski, korisni, bilo je i puno molitvi, vjerska internetska zajednica se okupljala oko pojedinih svećenika, postojali su čisto molitveni blogovi i imalo se dojam da internetsko zajedništvo pomaže vjeri i jača ju. Barem meni jest. Facebook je donio šture vijesti, mnoštvo razbacanih tema koje robuju "aktualnosti", znači: danas se površno pročita, sutra zaboravlja, a od korisnika se uglavnom očekuje da "lajkaju", malo koji komentar ili rasprava. Twitter još više sužava tekstove, komunikacija se svodi na nekoliko riječi i na tagove, skupljaju se "sljedbenici", javne ustanove i organizacije tvitaju uglavnom zbog reklame kopirajući ono što već postoji na njihovim službenim web-stranicama, a "sljedbenike" ništa ne obvezuje niti na redovito praćenje, niti na sudjelovanje, niti na obraćenje... Ne znam zašto Crkva to uglavnom podupire?

Ne bi li nam bio potrebniji na internetu recimo jedan arhiv starih crkvenih spisa, koji su uglavnom ili na stranim jezicima ili posve nedostupni širem krugu ljudi, ili jedna interesantna, kvalitetna, multimedijska stranica o crkvenoj povijesti (mislim da je važno baš za mlade ljude da budu upućeni u to), ili nekoliko edukativnih izvora koji bi mogli proširivati znanje o vjeronauku, katekizmu, možda koji jednostavan uvod u Sveto Pismo... Ne znam zašto se toliko energije troši samo na površnu komunikaciju koju ljudi niti ne "lajkaju"?