|
Svako toliko pogledam vaše vijesti i slabo mi je kako se sve izokreće, da ispadne onako kako nije.
Jel ima bar na ovom forumu netko s moralom, da pretraži europske zakone i da nađe protuodgovor glede ćirilice? Znamo valjda svi, da nije problem manjina kao manjina, ni mađarska ni bosanska ni talijanska..., nego pismo manjine kao podsjetnik onih dana kada su nam po cestama pisali u cirilici "ovo je Srbija" i "svi cete pisati u cirilici" a taj isti dan i slijedeći i oped svi slijedeći su slijedila neljudska mučenja.
To njihovo pismo je problem samo toliko, jer se ne poštuje Hrvatska kao napadnuta zemlja, u kojoj se govori Hrvatski jezik (mati naroda), naša tradicionalna kultura i religija (pa kome se svidjelo ili ne, tako je već stoljećima), u kojoj su i danas žrtve i branitelji koji su se godinama iz dana u dan borili da prežive traume koje su ih budile noćima. Problem je kad se ne poštuje dostojanstvo žrtve, nego se ju MUČI, a mi to mučenje i ponižavanje žrtvi dozvoljavamo s svojom neaktivnošću. Neću niti govoriti kakve sam već sve ratne priče čula, to je grozno da se cijela Srbija ne srami svojih vođa, da jedna Ceca dolazi u naše gradove i šeta Vukovarom s četničkom kapom sva ponosna kao da je u svojem, osvojenom gradu. Tu se vrijeđa dostojanstvo nesebičnih branitelja koji nemogu razumijeti kako nam tako malo znači da su tada branili, a sada nam je svejedno i njihov doprinos hoćemo zaboravit i obezvrednotit. Oni se i danas osjećaju kao bezvrijedni, ali kao zaštitnici domovine. Zato osjećaju da je njihova dužnost zaštititi bar žrtve s time da se ne osjećaju ko u okupiranoj Hrvatskoj, nego kao u slobodnoj RH. To je razlika, ovo podsjeća na rat. Mene ovo podsjeća na rat. U mojoj obitelji branitelji neki su se ubili, neki su na sreću umrli, jer bi se ubili, iako su vjernici; ovo što se događa, jednom branitelju je preteško mučenje. Ovo što dopuštamo, ne trudeći se interpretirati te europske zakone i naći neku našu interpretaciju za njih, jer naše vlasti će to interpretirat kako njima paše.
Kao odgovor na današnje vijesti, u kojima jasno govori netko kome nije u interesu zaštititi žrtve od mučenja, bi moralo biti nešto ovako:
The European Convention on Human Rights (ECHR) Europska konvencija ljudskih prava As amended by Protocol 11, the Convention consists of three parts. The main rights and freedoms are contained in Section I, which consists of Articles 2 to 18.
Article 17 - abuse of rights Article 17 provides that no one may use the rights guaranteed by the Convention to seek the abolition or limitation of rights guaranteed in the Convention. This addresses instances where states seek to restrict a human right in the name of another human right, or where individuals rely on a human right to undermine other human rights (for example where an individual issues a death threat). Zbog zloupotrebe svojih prava (prava manjina koje se događa, i time krši član 10 (zbog poratni situaciji neprimjerenog izražavanja krše se druga prava - interesi nacionalne sigurnosti, i član 3
Article 10 - expression (pravo izražavanja/ideja, osjećaja, favoriziranja) - npr. ime hrvatskog grada u ćirilici na tuđoj/srpskoj zastavi) Main article: Article 10 of the European Convention on Human Rights Article 10 provides the right to freedom of expression, subject to certain restrictions that are "in accordance with law" and "necessary in a democratic society". This right includes the freedom to hold opinions, and to receive and impart information and ideas, but allows restrictions for: • interests of national security • territorial integrity or public safety • prevention of disorder or crime • protection of health or morals (utječe na psychical health, mental health - it is psychical torturing) • protection of the reputation or the rights of others (zaštita prava drugih - branitelji i žrtve imaju PRAVO na osjećaj sigurnosti i na osjećaj da su u RH, i ne u okupiranoj RH!!! Zašto stavljati njihova prava prije prava manjine? Jer su najzaslužniji za nastanak i opstanak RH! Jer su narod, nad kojim je vršen genocid (čije je gene narod manjine htio izbrisati iz lica zemlje koju su ti domaći branili i osigurali da hrvatski geni nisu u potpunosti izbrisani - TO SU LJUDI OD POSEBNE DRŽAVNE VAŽNOSTI - U NAŠEM NACIONALNOM INTERESU je iskazat im zahvalnost i poštovanje te im osigurati duševni mir, da se osjećaju da nema prijetnje, prijetećega pisma, ničega što tako grubo podsjeća na predratnu situaciju. • preventing the disclosure of information received in confidence • maintaining the authority and impartiality of the judiciary
Teško je objasniti nekome tko takva teška psihična i fizična nasilja nije doživio, kakva mučenja i poniženja doživljava onaj, koji je dao svoje psihično i fizično zdravlje ili život za obranu napadnute države. Taj drugi pak nemože prihvatiti, da je njegov za obranu "bačen" život, njegova obrana, bila jedan dan nešto vrijedna, a drugi dan (danas) ljudi koji to nisu doživjeli ili žele da se to zaboravi, to prikazuju kao nešto nepotrebno i ništa vrijedno, jer on, koji je svaki dan gledao smrti u oči, preživio je mnogo strahota i doživio je smrt iznutra bezbroj puta i teško i danas proživljava slične događaje kao pred uradnim napadom Srbije na Hrvaško - provokacije, grožnje i bahatost dominantne srpske manjine.
Article 3 - torture (mučenje žrtvi, podsjećanje na serijska silovanja, klanja svaki dan, horor smrti vlastite djece u komadima..., kao da se to događa danas i to svaki puta kada se vidi ćirilica - ja se sjetim odvratnog smijeha čete vojnika dok su po cestama u cirilici pisali i kad su vidjeli da vidim, kad su krenuli prema meni i sve naprijed od tog trena - to je podoživljavanje koje ne uzrokujem ja, nego uzrokuju oni, koji tu čirilicu usiljuju, to je moj PTSP trigger, iako sam kao izliječena budući da sam nekako nastavila sa životom)
Main article: Article 3 of the European Convention on Human Rights Article 3 prohibits torture, and "inhuman or degrading treatment or punishment". There are no exceptions or limitations on this right. Žrtve često kažu: "zašto se nas mora kažnjavati, što nismo dovoljno prepatili, što nas moraju stalno na to podsjećati i ostavljati utisak kao da smo okupirani, kao da je zlo nadvladalo i da uživa u svemu tome, da nas muči?" Ako se zabranjuje mučenje onda treba ćirilicu kao podsjetnik na mučenje, zabraniti s tim objašnjenjem. Ćirilica je podsjećanje na MUČENJE SVAKI DAN za mene, njega, svakoga tko je doživio grozote od kojih mu se trese glas i o kojima se srami pričati. Kada se vidi ćirilićno pismo otvaraju se slike rata, ljudi proživljavaju ponovno sve što su godinama pokušavali PREŽIVJETI), to je hladnokrvno mučenje uz bezosjećajno naslađivanje velike većine srpskog naroda koji još nije prihvatio, da je izigran tako, da su njihovi pripadnici napali drugu državu, jer i danas smatraju da je to njihova država, njihov grad, a ne Hrvatski grad.
This provision usually applies, apart from torture, to cases of severe police violence and poor conditions in detention. (Ovaj članak se obično odnosi, pored mučenja, i na slučajeve policijskog nasilja i loših uvjeta u zatvoru). The Court have emphasised the fundamental nature of Article 3 in holding that the prohibition is made in "absolute terms ... irrespective of a victim's conduct."[14] The Court has also held that states cannot deport or extraditeindividuals who might be subjected to torture, inhuman or degrading treatment or punishment, in the recipient state. [15]
Ako se za pojedince kojima slijedi deportacija predviđa, da su subjekt mučenja, nehumanih ili degradirajućih tretiranja ili kazni u domaćoj državi, odakle su pobjegli, onda je logično, da se ni domaće stanovništvo ne stavlja namjerno u ovakvu kaznenu situaciju, gdje ih se psihički zlostavlja svaki dan s omalovažavanjem njihove žrtve u ratu i obezvrijeđivanjem vrijednosti doprinosa branitelja u stvaranju slobodne Hrvatske, u kojoj si ne trebaš gledat iza leđa i strepiti koja će prijetnja ovaj puta pisati na ćirilici, jer i ne treba, već sama ćirilica, je prejaki "trigger" /izazivač kod svakog PTSP branitelja, svake silovane žene, kod svakog djeteta koje je izgubilo roditelje. Tu NEMA usporedbe sa bilo kojim drugim jezikom i pismom, jer to NEMA veze s nacionalnom manjinom, a ima prejaku vezu sa osjećajem mira i sigurnosti u državi, sa osjećajem sigurnosti i dostojanstva svih koji su preživjeli zvjerinske napade pripadnika te nacionalne manjine, a našim Ustavom je zaštićena sigurnosti i dostojanstvo svih građana (a morali bi biti naročito za one ratom pogođene - zato njiho smatram ovdje u prvom redu kao nacionalni interes da se zaštite). Initially the Court took a restrictive view on what consisted of torture, preferring to find that states had inflicted inhuman and degrading treatment. Thus the court held that practices such as sleep deprivation, subjecting individual to intense noise and requiring them to stand against a wall with their limbs outstretched for extended periods of time, did not constitute torture.[16] In fact the Court only found a state guilty of torture in 1996 in the case of a detainee who was suspended by his arms while his hands were tied behind his back.[17] Since then the Court has appeared to be more open to finding states guilty of torture and has even ruled that since the Convention is a "living instrument", treatment which it had previously characterised as inhuman or degrading treatment might in future be regarded as torture.[18] Degradirajući tretma je sigurno braniteljima kao mučenje, već i neki moji preživjeli rođaci, koji nisu bili u ratu, polude, popuše najednom kutiju cigareta i drugo, kad čuju što se sve događa.
Zašto crkva ne pritisne na ove sabornike da sada, istovremeno u Ustav ne unese još 100 drugih stvari, šta ćemo svaki put plačat toliko novaca za referendum, sve po 1 pitanje, umjesto da ih najednom riješimo bar 10 (npr. kad žrtva nazove policijsku postaju da joj se je na cesti nasmijao njen silovatelj iz rata, koji je poklao susjednu obitelj, da policija ODMAH reagira i zatvori ga i da mu se sudi ODMAH, takve stvari bi trebalo odredit u Ustavu, da se ljudi osjećaju sigurno, da se ovi branitelji svi ne poubijaju. I ovo s ćirilicom dok se ne izciviliziraju ovi srbi. I ono za vodu, da nije na prodaju, da je javno dobro, i ono za GMO hranu, da nam se ne rađaju djeca-čudovišta (koju nije izmonstruirao Bog, on je napravio ok gene, nego nažalost vrag kad se je igrao boga dajući u kozu gen pauka, u kravu gen koznačega -miši itd, pa onda tu hranu jedemo mi, mijenjaju se naši geni - a oni se vide na našoj djeci. Pa dijeca jedu genetsko promijenjenu hranu, mijenjaju se njihovi geni. Ne čini mi se baš Božji plan, da nastaju plodovi djece s životinjskim genima, npr. repom, dlakavim jezikom, bez organa bitnih za život itd, a onda se samo pravimo pametni i govorimo - ne abortus, a zatvaramo oči umjesto da ih otvorimo i spriječimo zlo koje uzrokuje drugo zlo.
|