Još nisam stigao pogledati Desolation of Smaug, nadam se kako ću uspjeti idući tjedan.
Inače, da, Tolkien je kao uvjereni katolik kroz svoja djela, smještena u, kako bi on to rekao "u stvarnom svijetu, no u imaginarnom vremenu", prikazao čitav niz kršćanskih motiva, a što se možda i najbolje ocrtava kroz Silmarillion, kao povijest Međuzemlja, sa posebnim naglaskom na velike događaje Prvog doba.
Tako na početku imamo stvaranje svijeta, kroz Pjesmu Aniura, anđeoskih bića, stvorenih od Boga u Tolkienovom svijetu, od Erua Illuvatara, pobunu jednog od Ainura, zvanog Melkor, najsilnijeg uz Manwea. Melkor, odnosno kasnije zvan Morgoth ili Neprijatelj, ustvari je slika Sotone, koji beskrajno mrzi Illuvatarovu djecu - vilenjake i ljude.
Potom imamo patnje, ali i junaštva, kako Noldora (valinorskih vilenjaka koji su se pobunili protiv Valara i sebe osudili na izgnanstvo iz Valinora - slično Izraeelu i progonstvu u Babilon), kao i kasnije slike Gandalfa koji umire u dvoboju s Balrogom te se potom vraća, kao Bijeli jahač, Frodu koji je spreman žrtvovati se kako bi spasio svijet, te Aragorna kao sliku pravednog kralja, koji stoji na braniku dobra, pred nadirućim snagama zla.
I što je najbitnije - kod Tolkiena je zlo zlo, a dobro dobro. Istari nisu nekakvi čarobnjci, nego utjelovljena anđeoska bića, koja se kao jedinom moći koriste svijetlom. Za razliku od trasha poput Harrya Pottera, koji zlo prikazuje kao dobro, kroz antikršćanskog čarobnačića Pottera i njegovu kamarilu.
Naravno, sve kršćanske elemente kod Tolkiena je jednostavno nezgodno spomenuti u 2-3 riječi, već je najbolje uzeti knjige u ruke i čitati.
