Katolički odgovori

Ja volim citati i slusati papu Franju. O njegovom zivotu kao mladog covjeka, obiteljskoj povijesti, svjetonazorima...
Osjecam da mnoge stvari, probleme koje je imao slicno i ja imam.
Njegova potraga za zajednicom i potreba da zivi i djeluje u zajednici, a ne da bude izoliran kao figura.
Vidi se da cijelog sebe daje za Crkvu.
Cak i hrabro upija kritike i manipulacije onih koji smatraju da bi papa trebao biti izoliran u palaci. D

Bože, veliki i istiniti smiluj se!
Sramotno je što si neki uzimaju za pravo napadati Papu kroz citate očito labilne, a možda i izmišljene "autorice" nekakvog pisma koje nema ni trunke objektivnosti već samo ima popis općepoznatih prigovora iz "tradicionalnog miljea" koji je umotan u nekakve prljave krpe sačinjene od uvreda (poput one o pastiru koji miriše po ovcama), dok se u isto vrijeme nikada nisu ispričali za zlobna ocrnjivanja, podlosti, podmetanja i zluradost prema sudionicima na ovom forumu. Kako takva nazovi kritika može uopće biti vjerodostojna pred samim kritičarima? Kako je moguće sam sebe toliko varati i primati svetogrdnu pričest u blagdansko vrijeme?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovih dana sam čitala prepisku pape Franje s jednim ateistom, urednikom talijanske "La Republice", Eugenijem Scalfarijem. Papi je jako stalo do dijaloga sa svima, pa i ako se usprkos svoj dobroj volji ta "otvorenost" zloupotrijebi i izokrene. Ne podržavam što je Papa suviše brzo i ishitreno pristao na razgovor s čovjekom kome su Crkva i vjera "trn u oku", a svoje neslaganje zamotava u celofan svoje medijske nazovi objektivnosti. Sigurno je bilo oko Pape mudrih ljudi koji su ga odgovarali od toga i savjetovali mu oprez, a ispalo je kako se sigurno ni sam Scalfari nije nadao. Doživio je da Papu više zanimaju svjetovni problemi nego duhovni, da vrednuje slobodu savjesti kao apsolutnu normu koju i Bog poštuje, da vjeruje kako se ateisti mogu spasiti slijedeći samo svoju savjest, da se "obraćenje Crkve" sastoji u novoj strukturi Rimske kurije (a ne u suprotstavljanju grijehu), pa smo doživjeli i to da jedan ateist spočitne Papi kako je u pobudnici "Evangelii Gaudium" zapravo ukinuo grijeh... I dalje mislim kako Papa uopće nije trebao pristati na razgovor s njim, jer time, kao prvo, ništa nije dobio, a kao drugo, mnogi vjernici su ostali zbunjeni - al poštujem njegovu slobodnu volju što je to učinio... Vjerovat ću Barnabinoj oduševljenosti naspram Pape tek kada vidim da i Barnaba tako postupa. Dosad je bilo ono poznato "nema dijaloga, pogotovo ne s ateistima, bez korektnosti i s njihove strane" . I da, na kraju razgovora u kojem su otkrili da su obojica sugovornika na različitim polovima vjere - nevjere, Papa je zamolio novinara neka se moli za njega...

Shvatit ću Giovijevu oduševljenost Papom, kada nekom evangeliku ili kojem drugom protestantu umjesto "zabrane misionarenja na katoličkom forumu" udijeli ovo milosrđe: najprije ga pažljivo sasluša, a zatim virtualno "klekne" na blagoslov zamolivši sugovornika neka se pomoli za njega, običnog grešnog čovjeka. To je naime kard. Bergoglio učinio u Argentini pred tisućama evangelika, pošto je bio pozvan da im se i on, kao poglavar mjesne katoličke crkve, obrati s nekoliko riječi. Kako je isti događaj opisao u knjizi "O nebu i o zemlji" vidljivo mu je jako stalo do dijaloga s ne-katolicima i ateistima, premda su se mnogi katolici i tada pitali je li to baš pravi način, mjesto i prilika toliko potrebnog dijaloga i ekumenizma.

Hahahahaha Adrijana ovo to je fantastičan post!! Predobro!!

Dakle, ozbiljno te molim da mi podastreš bar jedan citat koji će potkrijepiti tvoju percepciju "moje oduševljenosti" sa Papinim postupcima. Osobno se ne mogu toga sjetiti i mislim kako sam prema svakom Papi isti. No, kada smo kod pretpostavki i prije spomenutih tvojih percepcija odgovorio bih na tvoju prije iznesenu opasku
Da ne bi bilo zabune, što se tiče pokreta ja samo smatram kako oni imaju pravo postojati unutar Crkve te iako ne pripadam niti jednom pokretu vrlo cijenim njihov doprinos kako na planu produbljenja osobne vjere tako i društvene aktivnosti oko zaštite vrijednosti braka i obitelji. Dosta je pogledati ljude oko Željke Markić pa se odmah vidi kako se bez crkvenih pokreta ne bi mogla pokrenuti nikakva društvena akcija širih razmjera. Bilo je takvih akcija bez pokreta pa su propadali, kao onaj o neradnoj Nedjelji. Zbog toga ja nastojim prije braniti nego napadati. da je plastičnije izrazim, ako odlučiš pokrenuti nekakav pokret unutar Katoličke Crkve koji bi ljude poput Alana Forda privodio plodonosnoj vjeri (kojoj nije svrha napadati druge vjernike) ja ću vas podržavati na forumu mada nikada neću biti vaš član.
Ako bi se nastavilo u tvom novoproklamovano sarkastičnom tonu onda bih valjda ja trebao napisati nešto u stilu: Vjerovat ću kako Adrijana ne želi tašta povlađivanja ili ne želi postati svojevrsna papisa onih koji se nikada nisu ispričali za zlobna ocrnjivanja, podlosti, podmetanja i zluradost prema sudionicima na ovom i drugim forumima, odnosno kada ih evangelizira da ne budu nevjerodostojna sramota svakoj opciji koju zastupaju. Međutim takvo što bi prije služilo za zabavu zluradih soba nego bi nalikovalo ozbiljnoj raspravi. Dakle ipak bi se trebalo držati one biblijske iz Psalma 1, 1-6 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, O Zakonu njegovu misli dan i noć.

Druga stvar koju bih naglasio je to što ja stvarno ne mislim kako se promjenom Pape ne mijenja vjera, pogotovo ne njeno osobno prakticiranje kroz određenu duhovnost pa nije potrebno kopirati u detalje pastoralni pristup pojedinog Pape. Ono što je svakako potrebno je uvažavanje svakog Pape i dobronamjerno shvaćanje njegovih napora, a to nalaže i nekakva osnovna uljuđenost. Isto tako potrebno je biti vjerodostojan i nepristran u stavovima pa cijenim kako takvi nisu oni koji papi Franji spočitavaju svojevrsni "ekumenizam svuda", a ne ističu npr. izrazito pozitivne rečenice pape Benedikta XVI o dvojici izopćenika Martinu Lutheru i Marcelu Lefebvreu.
No, bez obzira na nužnu uljuđenost prema Papi smatram kako je ovaj razgovor s Eugenijem Scalfarijem bio dobra prilika Papi da neposredno čuje kako jedan ateist tumači njegovu encikliku. Dakle, dobro je što nije sklon autocenzuri (zbog toga kako bi netko nešto mogao tumačiti) već neposrednosti što mu daje mogućnost vjerodostojne reakcije lišene pretpostavki. Složio bih se sa tvrdnjama kako su ljudi prepoznali papu Franju kao vjerodostojnog svećenika koji je u istoj liniji s Ivanom Pavlom II i Benediktom XVI, jer inzistira na potrebi za novom evangelizacijom.
http://hr.opusdei.org/art.php?p=56625

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Recimo lakoća s kojom etiketiraš one koji se usuđuju propitati neke stvari govori mi o, najblaže rečeno, tvojoj „oduševljenosti“ Papom.


Lijepo, i ja poštujem svakog Papu, ali mislim kako jednostavno Pape nisu iste osobe. Tako je otprilike i nastala ova tema o papi Franji.


Da se razumije, ja nemam nikakav pokret iza sebe, nemam u skorije vrijeme namjeru pridružiti se kojem niti pokrenuti što (ne znam otkuda ti te informacije).
Uz sve dobro koje pokreti mogu pružiti Crkvi, među nama odraslim vjernicima bit ću iskrena: i neosi i karizmatski i Opus Dei su pokreti koji imaju određene teološke poteškoće u sebi.
Lijepo od tebe ako ti je na srcu privući što je više moguće ljudi u te pokrete, ali ja doživljavam forum kao mjesto razgovora i o onoj drugoj strani.


„Novoproklamovani“ srbizam nije baš očekivan od Barnabe…


Papisa? Molim te, ti bar imaš na svojoj strani one kojima se papa Franjo izuzetno sviđa i koji su glasali Protiv… Budimo realni.
(Neka se nitko ne nađe povrijeđen.)


Daleko smo mi još od ozbiljnih analiza pontifikata pape Franje, ono što možemo komentirati su samo pojedini slučajevi, poneke reakcije i djelomični vidokrug njegove teologije.


Papa Benedikt je uvijek tvrdio da, ako bismo htjeli i druge evangelizirati, najprije sami moramo nešto ZNATI, nešto temeljito proučiti i upoznati se s osnovama vjere, a čini mi se da papa Franjo previše inzistira na popuštanju čvrstoće i discipline da bismo se približili drugima…

Nadam se da je to samo moj dojam.

Pozdrav Barnabi!! Šta te to toliko tišti??

Ne treba se bojati kritizirati Papu jer je Sveti Pavao kritizirao Svetog Petra. Zato podržavam adrijanine kritike! Ja jako patim zbog papinog ponašanja! Stavio je janje oko vrata

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Adrijana, stvarno mi je žao što nisi iskoristila predviđeno vrijeme pa promijenila post jer je posve razvidno kako je napisan na brzinu što ne mora biti loše, ali je ispao logički manjkav i pun sofizama bez konkretnih sadržaja te nastavlja sa sarkastičnim tonom!? Isto tako teško je raspravu vratiti u normalan i uljuđen tijek kada se krene tim putem.


Molio sam citat, a ne mišljenje. Zar je teško naći citat ili priznati subjektivnu pogrešku?


Ovo uopće ne razumijem? Zar bi trebale biti iste osobe i zar naš odnos u bitnim stvarima ne bi trebao biti isti bez obzira na osobu koja obnaša papinsku službu? Zašto bi možda trebali nekog opravdavati u svemu, a nekom drugome tražili dlaku u jajetu?


Ne znam kako si zaključila da mi je cilj privući ljude u pokrete kad sam samo protiv njihovog blaćenja koje prečesto prelazi sve okvire uljuđenog ponašanja?
Budući Crkva mora upotrijebiti svu svoju kreativnost da se ne zaguši živa snaga Evanđelja, onda su pokreti unutar Crkve po mom mišljenju najbolji put za to jer predstavljaju različito kombiniranje potencijala na kojima će se Crkva zadržavati u sekularnom zapadnom društvu. Dakle, ja samo pozitivno ocjenjujem njihovo djelovanje na planu produbljivanja i življenja vjere, a u njih će se uključivati oni koji se u pojedinom pokretu duhovno nađu tj. kad budu u prilici. Tu je isto i pitanje kompetencije u procjeni što je „teološka poteškoća“ jer mi se ne možemo ponašati kao da ne postoji hijerarhija Crkve čija je dužnost provjera takvih stvari. Papa Benedikt XVI je još kao teolog i kardinal Ratzinger krajem devedesetih primijetio da će župa i dalje ostati temeljni oblik zajedničkoga života, ali uz uvjet da se sadašnje ustrojstvo u cijelosti neće moći održati. Crkva, naime, neće više biti Crkva "mase" već Crkva manjina, ali takvih koje će djelovati iz uvjerenja u manjim "živim krugovima", sastavljenim od vjernika koji žele zajednički promišljati i djelovati. Generalno gledano papi i biskupima nije osobito teško razumjeti pokrete, ali svećenicima i župnicima to je nešto teže, no hijerarhija je u osnivanju novih zajednica i vjerskih pokreta unutar Katoličke Crkve, vidjela pokazatelj da je kršćanstvo još uvijek itekako vitalno u Europi te ih je smatrala dostojnima pastoralne brige dok neki (ponajviše laici) sebi uzimaju za pravo doslovno progoniti i blatiti tj. izigravati nekakve „tužitelje ljudi“, u isto vrijeme, oni sami ne bi mogli izdržati takvo „povećalo vjero-ispravnosti“.


Ja osobno prije nisam očekivao sarkazam od Adrijane jer je to po mom mišljenju veća prepreka u raspravi od upotrebe „srbizma“ na dan Božića po Julijanskom kalendaru.


Molim te objasni mi koja je to moja strana? Što se tiče Papinog stava oko referenduma o braku ja ću ipak vjerovati kardinalu Bozaniću koji tvrdi kako je papa Franjo dobro upoznat sa situacijom te kako Papa "ne krije zadovoljstvo ishodom referenduma". http://www.politikaplus.com/novost/9475 ... ma-o-braku


Tim više je meni posve nejasno zašto pristaješ na takve parcijalne kritike kod kojih je problem to što stanuje u skromnom hotelu umjesto u palači ili (da proširim na Romanca), nosi jaganjca na vratu iako je to posve katolički motiv i jasna aluzija na dobrog pastira? Papa Franjo nije navršio niti godinu dana pontifikata.


Krivo tumačiš kontekst Benediktovih riječi koji se većinom obraćao na način da ga razumiju samo intelektualci, što može biti velika prepreka i samoj evangelizaciji. Npr. baka koja unuka uči ponavljati molitvu Očenaša ili krunice jako puno čini u evangeliziranju, mada joj je znanje o teologiji objektivno vrlo slabo. Papa Franjo je u evangelizaciji možda uspješniji jer čini geste koje su većini razumljive. Što se tiče navodnog popuštanja čvrstoće i discipline tiče, da li ti je poznato kako je papa Franjo bez pardona osobno potpisao udaljenje iz reda Družbe Isusove američkog svećenika zbog neposluha ili odbio pomilovati australskog svećenika Roya Bourgeoisa koji je vršio liturgijske zloupotrebe i činio svetogrđe uključujući navodne „svećenice“ u služenje Svete Mise?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne mogu se složiti s većinom tvog posta, ali ovo ću izdvojiti. Za razliku od teoloških knjiga koje su namijenjene u prvom redu onima teološki obrazovanima (kao npr. "Uvod u kršćanstvo"), Benediktove propovijedi, govori, poslanice i zadnje tri knjige ("Isus iz Nazareta" 1 i 2, "Djetinjstvo Isusovo") sasvim su jednostavne, ali u isto vrijeme i duboke, promišljene i pogađaju u srž. Njih može čitati i onaj najmanje pismeni vjernik i onaj koji razumije tek mrvice Svetog Pisma.

Ali što se događa? Samo je Sveto pismo, iako pisano dosta jednostavnim jezikom mnogima nerazumljivo i teško za shvaćanje, ali zato ljudi u današnjoj kulturi "jako dobro razumiju" geste kao što su telefonski razgovori za iznenađenje, pozivanje na vožnju u papamobilu, selfi slikanje za internet, Božje milosrđe bez granica, izbor za najbolje odjevenog muškarca godine - kao da je Papa neke vrste europska Oprah Winfrey - kad započne show (audijencija) svi vrište.

Ako ono što Papa kaže (a mediji to prvi prenesu) godi svačijem uhu, onda se možemo zapitati koliko je takvih Papinih fanova uistinu obraćeno, a koliko je onih koji mu plješću samo zato jer je danas popularan?

Kad čitam zadnje Papine kateheze više toga mi ostaje nejasno kao naprimjer ovo:
"U prvim stoljećima Crkve, bila je vrlo jasna jedna stvarnost: Crkva, dok je majka kršćanâ, dok "čini" kršćane, također je od njih "sačinjena". Crkva nije nešto različito od nas samih, već je treba promatrati kao vjernike u cjelini, kao "mi" kršćanâ: ja, ti, mi smo dio Crkve. Sveti Jeronim je pisao: "Kristova Crkva nije ništa drugo do duše onih koji vjeruju u Krista" (Tract. Ps 86: PL 26,1084). Dakle, majčinstvo Crkve živimo svi, pastiri i vjernici. Katkad čujem neke da govore: "Vjerujem u Boga ali ne u Crkvu. Čuo sam da Crkva kaže… svećenici kažu…". Ali jedno su svećenici, Crkva nisu samo svećenici: Crkva smo svi mi. I ako ti kažeš da vjeruješ u Boga a ne vjeruješ u Crkvu, zapravo kažeš da ne vjeruješ u samoga sebe, i to je jedno proturječje. Crkva – to smo svi mi: od netom krštenog djeteta do biskupa, pape: svi; svi smo Crkva i svi smo jednaki u Božjim očima. Svi smo pozvani surađivati u rađanju novih kršćana na vjeru, svi smo pozvani biti odgojitelji u vjeri, naviještati evanđelje."
http://www.vatican.va/holy_father/franc ... le_hr.html

Možeš li mi, Barnaba, to protumačiti je li to dobar odgovor onima koji kažu da vjeruju u Krista, a u Crkvu ne, ili je Papa tu nešto ozbiljno izbjegao...?

Izuzetno je nekorektno, u ovakvoj fazi rasprave (jer si ti počela sa sarkastičnim prozivanjem mene za nekakvo „oduševljenje“), odjednom gurnuti pod tepih ono što ti se ne sviđa jer tražim dokaze za pojedine tvrdnje te izdvojiti samo ovaj dio? Ti dobro znaš kako ja od sugovornika tražim samo minimum korektnosti pa i ovdje ne može biti iznimki.


Obraćanje nisu samo knjige i poslanice već i ostala verbalna i neverbalna komunikacija. A otvoreno je pitanje da li bakica može, želi i treba čitati te knjige. Vidiš ti si nju izbjegla komentirati jer ti ne paše iako taj primjer pokazuje kako osoba objektivno malog znanja potpuno ispunjava svoju evangelizacijsku ulogu.


Mislim da reakcije drugih nisu prepreka za poštovanje prema Papi. Mislim da tu ne treba biti u neku ruku ljubomoran.


Ovo je dio Papine kateheze koji zajedno sa cijelim tekstom daje dobar odgovor no, ovako izdvojen, može biti ponešto manjkav, pogotovo kad mu se izbaci dio teksta na kraju, koji glasi: Neka se svatko od nas zapita: što ja činim da drugi mogu biti dionici kršćanske vjere? Jesam li plodan u svojoj vjeri ili sam pak zatvoren? Kada ponavljam da ljubim Crkvu koja nije zatvorena u svoje ograde, već kadra izaći, pokrenuti se, pa i uz poneki rizik, da bi donijela Krista svima, tu mislim na sve, na mene, na tebe, na svakog kršćanina! Svi sudjelujemo u majčinstvu Crkve, kako bi Kristovo svjetlo došlo do nakraj svijeta. Živjela sveta majka Crkva!
Ako ti se moj odgovor čini manjkav možemo nastaviti o tome kad se cjelovito osvrneš na moj prijašnji post jer je posve jasno da do korektnog odgovora nećemo doći ako se neka pitanja ne zatvore i ako se samo nastavi sa otvaranjem drugih.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Moje prozivanje nije bilo uopće sarkastično i još uvijek ne mogu vjerovati da ti smeta što sam napisala da si oduševljen Papom. Jel to stvarno nešto loše?


Nisam izbjegla bakicu, nego ne vidim u čemu jedna bakica ne može shvatiti intelekt jednoga Pape. Evo, imam baku koja me prva naučila moliti, a ima samo 4 razreda osnovne, duboko sam joj zahvalna na svemu i na svim njenim molitvama, ali ti ne možeš pojmiti koliko je ona uključena ne samo da prenosi vjeru koju je dobila u djetinjstvu drugima, nego i da sama sluša, uči i upija. Ona sluša Katolički radio, čita Glasnik Srca Isusova, Koncil, lokalni vjerski tisak, ono što kaže Kolarić ili koji drugi ozbiljan teolog ili biskup to je za nju zakon i nikad se ne tuži da su joj oni dosadni, komplicirani ili da neverbalno ne komuniciraju dobro...


Nastavak kateheze ne odgovara na problem koji je Papa natuknuo, jer ga nije razriješio. Kada netko kaže da vjeruje u Isusa, ali ne želi slušati Crkvu, onda to ne znači da sebe ne doživljava kao Crkvu, nego da se ne može složiti s crkvenim autoritetom, tj. da se ne slaže s određenim crkvenim učenjem... I to misli ozbiljno. Kako takvoga čovjeka pozivati da evangelizira druge kad se sam ne slaže s onime što Crkva kaže da treba vjerovati? On uistinu sebe može doživljavati kao Crkvu (zar ne čine to i protestanti), ali između Krista i crkvene hijerarhije za njega nema znaka jednakosti. On se buni protiv autoriteta i u svojoj evangelizaciji može nastupati samo protu-crkveno. Zar ne čine isto i protestanti?

Da sam ja pokazivao oduševljenje onda bi to bila činjenica, ali budući nisam onda je to bilo u funkciji ironiziranja moga posve normalno uljuđenog stava prema Papi, kako bi ukazala na izmišljeni paradoks u mome ponašanju. Plus određeni smajlić na kraju sve su to čvrsti argumenti da tvoju tvrdnju: shvatim kao sarkazam.


Postoje bake i bake, koje imaju različite mogućnosti, a ja sam naveo jednu koja samo uči unuka ponavljanju molitve Očenaša i Krunice te ustvrdio kako ona odlično evangelizira iako joj je znanje objektivno malo. Uz dužno poštovanje prema tvojoj baki ipak je nerealno tvrditi kako svaka bakica (ili svaki čovjek ili žena) može shvatiti sve što je papa Benedikt pisao u spomenutim knjigama. U tom smislu moja je opaska toliko logična da zapravo jedino onaj tko ne želi odustati od nelogičnog stava, mora navoditi nekakve nerealne tvrdnje samo da bi ostao u pravu. Pa zar je to smisao rasprave?


Prije svega treba navoditi korektno Papine riječi koji je rako kako pojedinci kažu „"Vjerujem u Boga ali ne u Crkvu…“, a ne kako ti pišeš : „Kada netko kaže da vjeruje u Isusa, ali ne želi slušati Crkvu“. Dakle težište nije na „slušanju“ već u utvrđivanju pozicije na kojoj se nalazi netko tko tako tvrdi i ima averziju od klera, to dokazuju i daljnje Papine riječi: „I ako ti kažeš da vjeruješ u Boga a ne vjeruješ u Crkvu, zapravo kažeš da ne vjeruješ u samoga sebe, i to je jedno proturječje.“ Nakon toga Papa nabraja tko sve čini Crkvu i poziva na „suradnju“ sviju „u rađanju novih kršćana“. Nadalje kad papa Franjo nabraja tko čini Crkvu koristi riječi: „Crkva – to smo svi mi: od netom krštenog djeteta do biskupa, pape:…“ vidi se kako je pri tome posve katolički nastrojen u postavljanju granica od krštenika do pape pa je opaska o protestantizmu nategnuta i nepotrebna.
Nije m uopće jasno čemu mijenjanje Papinih riječi i zanemarivanje bitnih činjenica u njegovoj katehezi? Jesi li svojoj baki pokušala pročitati tu katehezu i pitati ju što joj je spornu u njoj. Ne poznajem je, ali slobodan sam tvrditi kako ne bi ponovila tvoje zamjerke.
Moram naglasiti kako sam i dalje nezadovoljan što se nisi osvrnula na moje prijašnje postove jer će neriješene stvari doći kad-tad opet na površinu. Mislim da je kršćanski rješavati nesuglasice, a ne ih zakapati.
I na kraju ističem kako je papa Franjo u svom govoru o stanju svijeta u ponedjeljak jako osudio abortus, a u Utorak je pozvao zaručnike koji to žele da se na Valentinovo, 14. veljače, sastanu s njime u velikoj dvorani Pavla VI. Više o pozivu ima na linku http://laudato.hr/Novosti/Vatikan/Papa- ... C4%91.aspx

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kršćani trebaju zatvoriti vrata ljubomorama, zavistima i ogovaranjima, jer dijele i razaraju naše zajednice – potaknuo je papa Franjo 23. siječnja u propovijedi na Svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=41804
Papa se osvrnuo na biblijske primjere ljubomore i zavisti kod kralja Šaula prema Davidu, a spomenuo je i takve osjećaje Kajina prema Abelu te istaknuo kako su one, pogotovo zavist, vrata kroz koje je đavao ušao u svijet pa i danas zavist otvara vrata zlu i razbijanju zajednice vjernika.

„Molimo za naše kršćanske zajednice da se sjeme zavisti ne posije među nas, da zavist ne uzme mjesta u našem srcu, u srcu naše zajednice, da možemo napredovati radosno hvaleći Gospodina. To je velika milost, milost da se ne padne u žalost, gnjev, ljubomoru i zavist – zaključio je Sveti Otac“. (kta/rv)

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Adrijana i Barnaba, zašto vas dvoje ne počnete koristiti PP u svojim prepucavanjima?
Isprva je bilo i "konstruktivno", ali ovo je doslovce nadmudrivanje!
BB!
ps: čak bi taj vaš dvoboj mogli i obrisati jer za ostale baš i nema mnogo "školskog gradiva" ...da se nešto nauči.