Katolički odgovori

@barnaba
U redu je ispričati se, no dijaloga nema dok se onaj drugi ne ispriča. K tome, čisto sumnjam da su neki prihvatili ispriku, nego drže figu u džepu i stalno su spremni na lajanje protiv Katoličke Crkve.

Takvo "lajanje" i figa u džepu nisu ništa pozitivno niti tome treba težiti pa to zapravo nema efekta u ozbiljnoj raspravi jer su izrečene isprike od strane Pape. Ja stvarno ne mogu naći objektivan razlog zašto bi ta isprika bila prepreka dijalogu.
Ono što je opasno, a nije vezano uz Papu je to što neki iz klera ne žele nikakvo misijsko djelovanje. Takvi neće primiti nekoga tko je počeo ozbiljno raditi na svom spasenju pa želi postati katolikom. Ima takvih primjera na Dalekom istoku pa u pravoslavnim zemljama, a bio je prije spomenut primjer Scotta Hahna koji je bio protestant.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kako je rekao Benedikt XVI.
treba se moliti za puno i vidljivo jedinstvo,
a toga nema bez euharistijskog zajedništva,
"braća i sestre u Kristu" su oni koji se okupljaju oko euharistijskog stola,
sve ostalo je devalvacija riječi "bratstvo".

Da. Ne znam zašto se negdje zagubio pojam "bližnji", koji bi bolje objasnio mnogo stvari od "brat". Braća su oni koji imaju istoga Oca, bližnji oni koji imaju istoga Stvoritelja. No, kad već Crkva kroz Katekizam naziva protestante braćom, ostaje nam za promisliti kako to primijeniti.
Uvijek tvrdim da postoje dvije vrste protestanata: jedni koji smatraju da Bog radi u Katoličkoj crkvi unatoč njenim "nebiblijskim" naučavanjima (i da se katolici mogu spasiti u Katoličkoj Crkvi, ne trebaju iz nje izlaziti) a drugi da Boga nema u Katoličkoj Crkvi zbog tih "nebiblijskih" naučavanja. Očito valja napraviti razliku među njima.

Imaš pravo. Jedni su oni kojima raskol paše i nije im stalo do jedinstva, a drugi su oni potekli iz raskolničkih zajednica koji sami nisu krivi za to i vide da se radi o grijehu. Da potkrijepim citatom iz katekizma:

RANE JEDINSTVA

817 No, "u toj jednoj i jedincatoj Bozjoj Crkvi vec od pocetka su se pojavili neki razdori, koje Apostol tesko kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljecima javile su se jos vece nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajednistva Katolicke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama". Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje - hereza, otpadnistvo - apostazija i raskol - shizma) nisu se dogodili bez ljudskih grijeha: Gdje je grijeh, tu je mnostvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilazenja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajednistvo koje cini da svi vjernici budu jedno srce i jedna dusa.

818 Oni koji se danas radjaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola "a koji zive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolicka ih Crkva grli bratskim postovanjem i ljubavlju (...). Vjerom opravdani u krstenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese krscanskim imenom, a sinovi ih Katolicke Crkve opravdano priznaju za bracu u Gospodinu".

(ovo zadnje je citat iz 2VK, Unitatis redintegratio)

Ono što sam prije napisala je stav bivšeg Pape iz njegovog prvog (programatskog) govora u Vatikanu 2005., i iz njegove knjige "Dogma i navještaj" gdje puno više kaže o tome.

A papa Franjo kaže:

"Sveti je Otac pak, sa svoje strane, govorio o različitosti koja nije dijeljenje, te istaknuo da Duh Sveti daje različitost u Crkvi, a ta je različitost tako bogata, tako lijepa; ali, potom, taj isti Duh Sveti daje jedinstvo. Tako je Crkva jedna u različitosti – rekao je Papa te koristeći se riječima jednoga, njemu dragog, evangelika, rekao da je to različitost pomirena po Duhu Svetomu."

Dakle, ako je različitost kršćanskih zajednica (od protestanata do pentekostalaca, ima ih na tisuće) "dar Duha Svetoga koji daje različitost u Crkvi" onda je to nešto poželjno, onda su raskoli dar Duha, onda je to nešto čemu treba težiti i u čemu ne treba vidjeti problem...?

Što papa misli pod pojmom "Crkva" (pisana velikim slovom)?
Da li to skup svih zajednica koje štuju Krista, ma kako one različite bile, od anabaptista do kalvinista... jer se dosad izraz Crkva koristio samo za Katoličku i one sestrinske koje imaju sve sakramente?

Ako su sve protestantske zajednice također Crkva, onda ima više Crkvi i u svakoj je Duh Sveti i svaka je jednako dobra...

Kristova Crkva je onda puno šira od Katoličke crkve, možda s njom i paralelna. Tko bi tada znao jel uopće cijela Katolička crkva uistinu Kristova, ili je to možda Svjetsko vijeće crkava (kao što žele masoni)?

Recimo pentekostalci, oduševljeno su primili Papu i slušali ga sa simpatijama, ali nikome nije problem u tome što oni činjenično i pravno ne priznaju Papu kao poglavara i ključni autoritet, Papa im sam daje za legitimitet njihovu opstojnost. Nitko se ne pita zašto su američki biskupi od početka podozrivo gledali na razvoj pentekostalizma, ne videći u njemu baš ništa od Duha Svetoga, osim molitvenog transa i čudnih psihičkih energija, sve do pojave karizmatskih zajednica koji su sav svoj nauk pokupili od njih i uveli ga u Crkvu?

Puno pitanja za ovu temu...

Znamo da postoji opasnost od zabune nakon izjava poput "Tko sam ja da sudim?" i višegodišnje neprekidne strašne propagande koja se infiltrirala u same vrhove Crkve. Papino ljubljenje ruku svećeniku koji se za svoju aktivnost promicanja sodomije nije ni pokajao niti je za nju bio kažnjen je kao i primjerice pohvaljivanje kardinala Kaspera ili davanje ekstradugih čudnih intervjua zlonamjernom ateistu

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Da, ovdje je jako potrebno precizno nazivati stvari pravim imenima, da ne bi nastala zabuna. Ako je Katolička Crkva samo "dio" Kristove Crkve (pretpostavljam nevidljive, odn. spiritualne), tad upadamo u protestantsku branch theory, prema kojoj su sve postojeće kršćanske denominacije samo grane jednog debla, Kristove Crkve, koja ne mora imati vidljivu pojavnost niti vodstvo.

Zapravo je bezbroj primjera koji dokazuju kako papa Franjo potiče na naviještanje Evanđelja i borbu za kršćanske vrijednosti, a nikako na pasivno treperenje pred drugima. Jučer je to napravio na slijedeći način:
"Molite za mir u Europi, nemojte se bojati štititi kršćanske vrijednosti – poziv je pape Franje koji je uputio u poruci europskim skautima, u prigodi njihova četvrtoga međunarodnog susreta.
Sve ih potiče da se, osnaženi susretom s Bogom u sakramentima, i poduprti Njegovom ljubavlju koja uklanja sve strahove, upute naviještati Njegovu ljubav sve do krajnjih dijelova planeta, i služiti bližnjemu u najdaljim periferijama."

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=45182

Zbog toga treba biti mudar i ne nasjedati medijima koji izvlače iz konteksta neke izjave i tako žele oblikovati vjernika po svojim sekularnim mjerilima. U tome im obilno pomažu i neki koji su se odijelili od jedinstva sa Crkvom pa napadima na Papu žele isticati svoju novu i isključivu "pravovjernost".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kad bi se čitao bez konteksta Papin govor (ovdje na engleskom) o nejedinstvu, raskolima i različitostima unutar Crkve, ispalo bi sasvim u redu...

Ali činjenica da je govor izrečen pentekostalcima, ostavlja dojam da su dotični to shvatili kao da su oni ta "različitost koju Duh daje Crkvi". (!)

Sve u svemu, vrlo "hrabro" i dosta nadobudno...

Evo nešto suštinsko o katoličko-pentekosnom dijalogu i problematici koja iz toga proizlazi, preuzeto iz EWTN, a ova preuzela iz Osservatore Romano.
http://www.ewtn.com/library/CHISTORY/cathpent.htm

Nastavak rasprave bi možda bio bolji na temi o nekatolicima.

Naravno, u protestantskom svijetu itekako se važe svaka papina izjava. Nije svejedno što i kako se kaže, jer može biti jako pogrešno shvaćeno. A još je manje svejedno hoće li takva izjava utvrditi bivše katolike prešle na protestantizam u njihovom protestantizmu, ili će obeshrabriti one koji se kolebaju oko ostanka u Katoličkoj Crkvi. Evo jednog znakovitog i vrlo informativnog teksta o ciljevima pentekostalnih misijskih nakana uz Hrvatskoj i drugdje. Preporučam svima pročitati. http://hrcak.srce.hr/29378

A evo i nekih naših crkvenih dokumenata o katoličko-pentekosnom dijalogu, skinuto s vatikanske internetske stranice.

http://www.vatican.va/roman_curia/ponti ... an_en.html

http://www.vatican.va/roman_curia/ponti ... ey_en.html, komentar Michaela E. Putneyja, biskupa Townsvillea.

Da završim priču: želim papi Franji sve najbolje, ne samo u dijalogu s protestantima, volio bih da to na kraju ispadne na dobro.

Slažem se.
Spašava ga što taj posjet ubraja među "striktno privatne posjete", pa je posrijedi vjerojatno i privatna teologija.

I ja želim da se sve dobro svrši...

PS. Pročitala sam ovaj prvi link (jako dobar), ovo ostalo još nisam stigla...

Abdicare subito!
Abdikacija odmah!

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Reče svizac i zamota čokoladu!

Ja bih volio, kad bi to bilo moguće, da Sveti Otac Franjo povede dijalog i s katolicima.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."