Evo, iako se ne slažemo u vezi Ukazanja, ja duboko vjerujem u istinitost Gospina dolaska u Međugorje,i plodovi Božjeg Daha i Duha, prosuti su cijelim globusom, pa Crkva priznala ili ne priznala, narod će dolaziti i slaviti Boga, a oni što tamo dolaze iz drugih pobuda, nisu nikada bili niti će biti, mjerilo ukazanja, vjere i duhovnosti. Važno je prijatelju moj, kad osjetiš promjenu u svojoj duši, u svome srcu, pa prestaneš gledati druge i nekako želiš, biti bolji, radovati se svakom čovjeku ko bratu, a molitvu i Sv. Misu, odjednom doživljaš drugačije, čitanjem Biblije, ulaziš u neki realniji svijet, jednom riječju, postaješ bolji čovjek. Pa zar, su to plodovi đavla, koji pleše međugorskim brdima...?
Evo, ti ne vjeruješ, ja vjerujem, i ne pada mi na pamet, prepirati se u vezi Ukazanja, i ne ne znam, zašto mnogi koji ne vjeruju, toliko se trude "dokazati" sa raznim tuđim argumentima, stavovima, knjigama, da je to sve obmana i laž, a sami se nisu potrudili, doći na to Sveto tlo, i osjetiti (bez ičije sugestije) blagi Dodir Kraljice Mira.
Ugodan dan želim

Zar su osjećaji neko mjerilo?! Zar nije pravo mjerilo vjere dobar život i poslušnost zakonitoj Crkvenoj vlasti? Zar biskup nije važan, zar riječ Crkvenog Učiteljstva ništa ne znači?