hrki je napisao/la:
"Tako, kad je na saboru u Firenzi 1441. papa Eugen IV. rekao da su svi oni koji su izvan Katoličke crkve, i koji nisu podložni rimskome Papi, osuđeni na pakao predodređen za Lucifera i njegove demone, čak i u slučaju da proliju krv za Krista, to znači da je Papa govorio objektivno o nepripadanju Crkvi kao zapreki za spasenje, a ne subjektivno, o svakoj osobi koja ne pripada Crkvi. "
evo ovo što si naveo jako puno govori šta su pape nekad govorile
to je dokaz da izvan KC nema spasenja...ne govori papa dalje ništa o neskrivljenom nepoznavanju Krista kod nekatoličkih naroda
znači, ako neki narodi nisu se krstili i prihvatili Isusa kao Spasitelja oni ne mogu vidjeti neba, nego trpe posljedice nekrsta, tj. posljedice istočnog grijeha
nemamo mi tu šta uvoditi subjektivni elemenat koji bi ih tobože mogao spasiri ( i time jednostavno lakonski pobiti objektivni elemenat kako kažeš, ato je izjava jednog pape iz starih dobrih katoličkih vremena!)
uhvatimo se baš pitanja milosti...što sada imamo pričati o :
...Crkva nije ovlaštena da sudi o unutrašnjoj dispoziciji osobe - "De internis Ecclesia non judica". Jednostavno, istina je da Crkva ne zna o sudbini takvih osoba, jer nema načina da spozna njihovu nutrinu "
ako smo kod pitanja milosti i ljudskih zasluga rekli da ne spašava nekoga njegova dobrota i zasluge , već da se Božja milost dobiva neovisno o poniznosti, dobrim molitbama i djelima itd ( kanon6. orangea)
nepotrebno uvodimo u priču da Crkva zna ili nezna...naravno da nezna sa apsolutnom sigurnošću , ali ako se držimo da je objava Crkve , barem dogmatski dio nezabludiv onda ipak zna
a dogmatika kaže da se ne mogu spasiti nekršteni muslimani, budisti , ateisti bez obzira na njihovu unutarnju dispoziciju ( MOLIM TE POJASNI NAM ŠTA BI TO TREBALO ZNAČITI??), njihovu dobrotu, poniznost isl.
ako je Isus ( Bog ) rekao da koji uzvjeruju i pokrste se biti će spašeni ( nije rekao ali govorim samo o onima koji su imali priliku čuti evanđelja , govorim samo o onima koji su imali prilike krstiti se , nije uvodio pojam neskrivljenog nemogućnosti vjerovanja i krštenja isl!) onda mi nemamo šta pričati o tome da muslimani ili ateisti mogu biti spašeni jer nisu čuli za Isusa i poslije toga se krstili
nema potrebe uvoditi subjektivni element, tzv. unutrašnju dispoziciju???...ja kolko znam dispozicija znači raspoloživost, biti na raspolaganju isl.
prihvaćam krštenje željom u smislu onog primjera kojeg sam naveo, ali ništa šire i u nejasnijem kontekstu ( znači neki musliman prođe katekumenat , prođe klatolički vjeronauk, ima duboku i iskreniu želju prekosutra se krstiti u Crkvi, i dogodi mu se nesretni slučaj-pogibelj!)...ali to je slučaj možda 1 na 10 milijuna ateista ili hinduista ....zašto an velika vrata uvoditi taj pojam za tako rijetke slučajeve
normalno da Bog tada , a i mi na neki način možemo reći da je on bio član Crkve i da je kršten željom
ali u katekizmu se to ne navodi na takav restriktivan način, nego se izriče tako da onaj tko nije duboko o tome razmišljao stječe dojam da je takvo spašavanje jako često i da ovisi o dobroti nekrštene osobe , njenoj poniznosti, plemenitosti isl ( možda je to po vama ta unutrašnja dobra dispozicija)
hoću naglasiti, ako Bog koji daje milost kao nezaslužen dar , nije dao na nekom teritoriju ili nekim nekatolicima milost da prihvate Isusa kao spasitelja, onda nikakva njihova unutarnja dispozicija, njihova unutarnaj dobrota ili plemenitost ih ne može očistiti od iskonskog grijeha po kojem svi ljudi umiru
ako uvedemo da će mnogi biti spašeni po unutarnjoj dobroti ( dispoziciji) , budući da se ne može znati za nijednog nekatolika da li ima ili nema u dovoljnoj mjeri ( POSTAVLJAM OPET PITANJE A KOJA JE TO MJERA') tu dispoziciju, onda na velika vrata uvodomo nesigurnost da može bukvalno svaki nekatolik biti spašen po toj unut.dispoziciji??
znači neki se spašavaju tako da su dobri članovi KC , drže Božje zapovijedi itd, a milijarde se možda spašavaju jer imaju dobru unutrašnnju dispoziciju
Inocent IV u Firenzi 1441. govori o tome da odbacivanje Katoličke vjere vodi u pakao (objektivno značenje), a kako se to događa s obzirom na pojedinu osobu (subjektivno značenje) to Crkva ne može odrediti - to zna samo Bog. To znači da netko tko je katolik i ispunjava sve uvjete da ga inkvizicija proglasi pravovjernim ne mora istovremeno biti i spašen, jer njegova ispovijed može biti lažna (može biti prikriveni štovatelj Lucifera i u tajnosti željeti da u vječnosti bude sa svojim gospodarom). Isto tako, netko može zaista biti uvjeren da je katolik, kao oni o kojima govori Evanđelje, kad kažu na Sudu: Gospodine, zar nismo u tvoje ime izgonili zloduhe, a odgovor im je "Odlazite od mene prokleti, nisam vas poznavao." Znači, Crkva može o njima samo objektivno prosuditi da su katolici i da ih ne treba, recimo, spaliti, ali na "subjektivnom" Božjem sudu oni su osuđeni. Što se tiče onih koji nisu kršteni iz bilo kog razloga, ne samo zato jer nikad nisu čuli za Krista, nego zato jer je njihov identitet oblikovan nekom drugom religijom (
jednako kao što je tvoj i moj identitet oblikovan katolicizmom), npr. islamom, ili su u djetinjstvu bili žrtve svećenika pedofila, pa i samo Kršćanstvo vide isključivo kroz takvog svećenika, ili ih je tko zna kakav splet vanjskih okolnosti i unutrašnjih predispozicija doveo do toga da su ateisti - sva ta određenja i uvjeti su unutrašnje subjektivne dispozicije, i, kad bi o tome prosuđivala, Crkva bi se stavila na mjesto Boga. A za Boga znamo da, kako kaže Sv. Toma Akvinski,
nije vezan svojim sakramentima. Kad bi Crkva imala pravo o tome prosuđivati, zapravo kad bi imala
sposobnost o tome prosuđivati, ne bi Krist rekao "
I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi".
Subjektivni i objektivni element nismo mi "uveli" nego je Bog na taj način uvjetovao našu mogućnost razumijevanja realnosti. Ako to poričeš, onda moraš tvrditi da smo sveznajući. Budući da se Crkva, u smislu institucije, sastoji od ljudi, ne može ni ona biti sveznajuća. I sam, nehotice, priznaješ da je izjava Eugena IV. iz starih, "dobrih", katoličkih (otom potom) vremena bila
objektivna, tj. nije bila sud protiv svih onih SUBJEKATAkoji su izvan katoličke Ckrve, nego sud o objektivnoj stvari, tj da netko nije katolik. Bl. Pio IX. u enciklici Quanto Conficiamur Moerore:
I ovdje je, ljubljeni sinovi i poštovana braćo, ponovo nužno spomenuti i ispraviti vrlo tešku grešku u koju su zapali neki katolici koji vjeruju da je moguće stići do vječnog spasenja unatoč životu u krivovjerju i odvojenosti od prave vjere i Katoličkog jedinstva. Takvo vjeroranje je sigurno suprotno Nauku.
Ali ima, naravno i onih koji se bore s NEPOBJEDIVNIM NEZNANJEM o našoj presvetoj vjeri. Ako iskreno slijede prirodni zakon i njegove propise koje je Bog upisao u sva srca i ako su spremni pokoravati se Bogu, i živeći častan život i u stanju su zadobiti vječni život kroz djelotvornu vrlinu Božanskog svjetla i milost. Jer Bog zna, istražuje i jasno razumije um, srce, misli i prirodu svega, i njegova neizreciva dobrota i blagost ne dopuštaju DA ITKO OD LJUDI KOJI NEMAJU KRIVICU NAMJERNOG GRIJEHA TRPE VJEČNU KAZNU. Ovo su riječi Pija IX, koji je također sastavio i glasoviti Syllabus, godinu dana nakon objavljivanja Quanto Conficiamur. Po tebi, on je pogriješio u distinkciji subjektivnog i objektivnog suda.
Crkva nije sposobna rasuđivati o tome čija je nepripadnost katolicizmu, riječima Bl. Pija IX., "krivica namjernog grijeha". To je onaj grijeh o kojem je Isus govorio u Mt 12,31:
"Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada. AKO TKO REKNE ŠTO PROTIV SINA ČOVJEČJEG, MOŽE MU SE OPROSTITI...". Znači da bi "krivica namjernog grijeha" u odbacivanja Katoličke vjere bila kad bi netko, tko zna da je to istina, usprkos svom
znanju to odbacio. Netko tko ne vjeruje da Bog postoji ne uklapa se u takvu definiciju. Uostalom, to je ono što moramo prepustiti Bogu.
Hrki: "a dogmatika kaže da se ne mogu spasiti nekršteni muslimani, budisti , ateisti bez obzira na njihovu unutarnju dispoziciju ( MOLIM TE POJASNI NAM ŠTA BI TO TREBALO ZNAČITI??), njihovu dobrotu, poniznost isl."ako je Isus ( Bog ) rekao da koji uzvjeruju i pokrste se biti će spašeni ( nije rekao ali govorim samo o onima koji su imali priliku čuti evanđelja , govorim samo o onima koji su imali prilike krstiti se , nije uvodio pojam neskrivljenog nemogućnosti vjerovanja i krštenja isl!) onda mi nemamo šta pričati o tome da muslimani ili ateisti mogu biti spašeni jer nisu čuli za Isusa i poslije toga se krstili"
"Objava Crkve, barem dogmatski dio nezabludiv" - prvo, Objava je Božja, a ne crkvena (?!), i drugo, koji je to dio Objave, koji nije dogmatski - recepti za gibanicu možda?
Kanon 6. iz Orangea govori o milosti koja je temelj za vjeru, a ne da se spasenje dobiva neovisno o djelima, to je protestantska hereza.
Dogmatika kaže da se nekršteni ne mogu spasiti, ali dogmatika nije procedura koja procjenjuje tko će se spasiti a tko ne. I, osim toga, kakvo je to znanje bez apsolutne sigurnosti. Znanje, ako je relativno, je neznanje i amen. Unutrašnja dispozicija bi bila, po riječima Bl. Pija IX. nesavladivo neznanje, odnosno nevjera, nepripadnost katolicizmu koja proizlazi iz nekog drugog razloga, a ne iz potpuno svjesnog i voljnog odbacivanja Boga, unatoč jasnoj spoznaji istine od strane pojedinca - kao npr. u slučaju Lucifera, koji je gledao Boga u lice i odbacio ga. To je grijeh protiv Duha Svetoga iz Mateja 12.
Bl. Pio IX misli da možemo, jer inače ne bi napisao da Bog ne želi da bude kažnjen vječnom kaznom ijedan čovjek koji nema krivicu namjernog grijeha - koju može prosuditi samo Bog. On jedini zna zašto je netko musliman, ateist, katolik itd.
Hrki: "nema potrebe uvoditi subjektivni element, tzv. unutrašnju dispoziciju???...ja kolko znam dispozicija znači raspoloživost, biti na raspolaganju isl."
I tu se Bl. Pio IX. ne slaže s tobom.
Hrki: "prihvaćam krštenje željom u smislu onog primjera kojeg sam naveo, ali ništa šire i u nejasnijem kontekstu ( znači neki musliman prođe katekumenat , prođe klatolički vjeronauk, ima duboku i iskreniu želju prekosutra se krstiti u Crkvi, i dogodi mu se nesretni slučaj-pogibelj!)...ali to je slučaj možda 1 na 10 milijuna ateista ili hinduista ....zašto an velika vrata uvoditi taj pojam za tako rijetke slučajeve
normalno da Bog tada , a i mi na neki način možemo reći da je on bio član Crkve i da je kršten željom
ali u katekizmu se to ne navodi na takav restriktivan način, nego se izriče tako da onaj tko nije duboko o tome razmišljao stječe dojam da je takvo spašavanje jako često i da ovisi o dobroti nekrštene osobe , njenoj poniznosti, plemenitosti isl ( možda je to po vama ta unutrašnja dobra dispozicija)"
Blaženi Pio ništa ne govori o namjeri za krštenjem. On govori o ljudima nekatolicima koji samo slijede "prirodni zakon koji je Bog upisao u srca" svih ljudi, nikakve tu želje za krštenjem nema, ali ona je implicirana u načinu života, u želji da se čini dobro. Kao oni pogani kod Sv. Pavla koji, ne znajući Boga, ipak vrše njegovu volju. To znači da se npr. netko može pokoravati i Papi, a da to uopće ne zna, više nego sam Papa (recimo, neki Hindus u vrijeme Aleksandra VI, koji uopće nikad ni čuo nije za Krista; u stvari, ja vjerujem da su većina Hindusa u vrijeme Borgije bili bolji katolici od Pape, ali opet, to je nešto što Bog jedini može procijeniti).
Hrki: "hoću naglasiti, ako Bog koji daje milost kao nezaslužen dar , nije dao na nekom teritoriju ili nekim nekatolicima milost da prihvate Isusa kao spasitelja, onda nikakva njihova unutarnja dispozicija, njihova unutarnaj dobrota ili plemenitost ih ne može očistiti od iskonskog grijeha po kojem svi ljudi umiru"
Prema Sv. Piju, Bog, upisavši prirodni zakon u srca svih ljudi, nekima dao milost da mu služe kroz pokoravanje prirodnom zakonu. To je ono o čemu govori i Sveti Pavao u Rim 2,14:
"Nisu, naime, pred Bogom pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će oni biti priznati pravednima koji vrše Zakon. Jer kad pogani koji nemaju Zakona vrše, vođeni NARAVLJU, propise Zakona, onda su oni, nemajući Zakona (u smislu nemajući Objave) sami sebi Zakonom. Oni činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji UPISANO U NJIHOVIM SRCIMA, o čemu zajedno s tim daje svjedočanstvo njihova svajest: NUTARNJI SUDOVI KOJI IH MEĐUSOBNO OPTUŽUJU ILI BRANE... U DAN U KOJI ĆE BOG (a ne Crkva) - PREMA MOJEM EVANĐELJU - SUDITI LJUDSKE TAJNE PO ISUSU KRISTU."
Hrki: "]ako uvedemo da će mnogi biti spašeni po unutarnjoj dobroti ( dispoziciji) , budući da se ne može znati za nijednog nekatolika da li ima ili nema u dovoljnoj mjeri ( POSTAVLJAM OPET PITANJE A KOJA JE TO MJERA') tu dispoziciju, onda na velika vrata uvodomo nesigurnost da može bukvalno svaki nekatolik biti spašen po toj unut.dispoziciji??
znači neki se spašavaju tako da su dobri članovi KC , drže Božje zapovijedi itd, a milijarde se možda spašavaju jer imaju dobru unutrašnnju dispoziciju"
Upravo tako. S tim da oni "kojima je više predano, oni će biti strože suđeni".