Giovi je napisao/la:
Hrki, koliko vidim više tvojih tvrdnji je netočno da bi se stiglo na svaku nešto odgovoriti. Zato sam se osvrnuo samo na zaključak, poantu koja je završila tvrdnjom: "NIJE BOŽJA VOLJA DA SE SVI SPASU". Takva tvrdnja nema veze sa katoličkom vjerom, a u osnove naše vjere spada da Bog želi da se svi ljudi spase i da je Krist umro za sve ljude bez iznimke.
Nadalje, bez te vjerske istine ne možeš ni prihvaćati krštenje krvlju i željom jer to nije sakrametalno krštenje, i opet je (po tebi) Bog mogao omogućiti tim ljudima da se krste da je to htio. Zato se ovdje radi o jasnoj nedosljednosti ako ne prihvaćamo cijeloviti nauk Crkve.
A Crkva uči da se ne može suprotstavljati Božju volju da se svi spase i nužnost krsta. Na osnovu te objavljene Božje volje (da Bog želi da se svi spase) Crkva kaže da "treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu.", i bez toga se ne može prihvaćati krštenje krvlju i željom.
Nadalje, naširoko se vrtiš oko toga da se svaki čovjek mora oprati od istočnog grijeha da bi se spasio. To uopće nije sporno, uostalom krštenje željom mora imati isti taj učinak u vezi istočnog grijeha. Jer zaista bez Krista i Crkve se ne može spasiti, nikakavi muslimani koji odano žive svoju religiju ili ljudi koji čine dobra djela se nikada ne mogu po tome spasiti. Ali ipak svima je Bog dao mogućnost spasenja, nitko nije bez te mogućnosti u životu, a one koji bez svoje krivnje nisu formalno članovi Crkve, kroz Kristovu milost i time tajanstvenu povezanost sa Crkvom Bog može spasiti i bez sakramentalnog krštenja, kao što je to slučaj kod krštenja krvi ili željom.
Zatim, čini mi se da ne shvaćaš nužnost slobodne volje za spasenje, Bog ostavlja čovjeku uvijek slobodan izbor, jer da nema slobodne volje ne može ni ljubiti ni odlučiti se za ili protiv Boga, ukratko:
1. Bog zna sve stvari, uključujući i one koji će biti spašeni.
2. To Božje predznanje ne poništava, već uključuje slobodnu čovjekovu volju.
3. Bog želi da se svi ljudi spase.
4. Isus je umro da otkupi sve ljude.
5. Bog daje dovoljno milosti za sve ljude, kako bi se mogli spasiti.
6. Čovjek, u vršenju svoje slobodne volje, može prihvatiti ili odbiti tu milost.
mislim da si ranije mogao više puta pročitati gdje i ja tvrdim da bog želi (ili bi želio) da se svi ljudi spase...naravno da to kao stvoritelj i otac svih ljudi želi
to nije sporno
pogledaj u mojim ranijim postovima da ja razlikujem pojmove - Bog želi - i pojam - Božja volja-
ali očito je da sve moram do tančina pojašnjavati, jer se hvatate svakog zareza a ne pokušavate ući u duh onoga što se piše, možda sam se neprecizno izrazio pa to stvara zabludu i nedoumicu?
kada kažem "Božja je volja" onda mislim na ono što će se stvarno dogoditi, što će Bog svojom silom stvarno i učiniti ili usmjeriti događaje na zemlji u pravcu da se nešto dogodi
znači ,mislim na one situacije koje Bog želi i na kraju se stvarno dese ( bilo samim djelovanjem ljudi njihovom slobodnom voljom, bilo da i Bog barem malo pripomogne da se to zbilja i dogodi
znači u tom kontekstu sam govorio o Božjoj volji...to je Božja želja + Božje neotklonjivo , djelotvorno djelovanje u tom pravcu
meni je nesporno da Bog ŽELI da se svi ljudi spase
i sami znate da kada neki katolik kaže: molim se godinama, tolike krunice, svete mise, a nije mi Bog uslišio neku xy molitvu, želju...pa tada nam svećenici odgovore: nije se dogodilo to xy jer to nije bila Božja volja ! ( znači Božja volja je ono što će se stvarno u povijesti dogoditi)
ali isto tako Bog zna da se to ( da će svi biti spašeni) neće dogoditi, samim time jer sam Bog JE STVORIO PAKAO , znamo svi da postoji pakao...pakao ne bi postojao kada nitko u njemu ne bi trebao završiti!
ili neki od katolika na ovom forumu VJERUJU poput staroga ORIGENA i prihvaćaju teoriju apokastaze !??
što se tiče krštenja krvlju i željom ja je priznajem, i nisam u nikakvu proturječju
ja priznajem da Bog želi da se svi ljudi spase
i ako je to uvjet kako ti tvrdiš, da priznam i krštenje krvlju i željom onda ni po tom tvom kriteriju nisam u nikakvoj kontradikciji ( mada mi je ta teza malo nategnuta)...ja bezuvjetno priznajem takav vid krštenja
to nema nikakve veze sa implicitnom željom koju većina na ovom forumu promovira i ističe kao normalan oblik opravdanja i temelj za spasenje duše
opći sabori u orangeu i tridentu koje sam citirao kanone, ni sabori poslije NJIH a prije 2VK , nigdje ne spominju implicitnu želju kao modalitet za spas duše
eksplicitna želja je ovo što priznamo kao krštenje željom...da još jednom pojasnimo : netko ima stvarnu želju da se krsti , netko prihvaća Krista i evanđelje ali se dogodi da bude ubijen i ne krsti se...ili netko u ispovijedanju Kristovog evanđelja i vjere bude ubijen , bude mučenik prije nego se formalno krsti
tu je jasno ko dan da su ti ljudi- katekumeni vjerovali u Krista i evanđelje , da su postali Kristovi vjernici i prije samog krštenja
i time SAMO priznajemo slobodnu volju ljudi i događaja na zemlji koji se događaju zbog slobodne volje ljudi
znači , time samo dokazujem da priznajem slobodnu volju
nisam protestant koji kaže da je sve predestinirano I DA LJUDI NE ČINE NIŠTA PO SEBI
ako netko zao će ubiti čovjeka koji se trebao krstiti Bog neće intervenirati pod svaku cijenu , jer bi time remetio slobodnu volju ljudi na zemlji
gdje bi svijet došao kada bi Bog pod svaku cijenu branio život svakog katolika ili katekumena
onda bi čitava ljudska povijest bila isprogramirana, a time ne bi ni imali svece i mučenike KC koji su samo sjeme daljnjeg širenja katoličke vjere ( krv mučenika je sjeme buduće vjere)
Nadalje u vezi ovoga što kažeš , a što je po meni bit čitave polemike:
Jer
zaista bez Krista i Crkve se ne može spasiti, nikakavi muslimani koji odano žive svoju religiju ili ljudi koji čine dobra djela se nikada ne mogu po tome spasiti. Ali ipak svima je Bog dao mogućnost spasenja, nitko nije bez te mogućnosti u životu, a
one koji bez svoje krivnje nisu formalno članovi Crkve, kroz Kristovu milost i time tajanstvenu povezanost sa Crkvom Bog može spasiti i bez sakramentalnog krštenjaevo ,ako ću se poput sofista hvatati za svaku riječ i zarez mogao bih se uhvatiti ovih tvrdnji:
1)
tvoja prva tvrdnje "zaista bez Krista i Crkve se ne može spasiti" i pitati te : gdje je Krist na ustima i u mislima muslimana,hindusa , ateista , divljaka kanibala itd ,a još manje gdje je njihova zajednica-Crkva??
oni koji nisu čuli za Krista o Kristu i Kristovom evanđelju uopće ne razmišljaju! oni Kristovo ime u nijednoj molitvi neće spomenuti
takvi muslimani neće nijednom pomisliti na Krista...gdje je kod njih Krist?
2) "Ali ipak svima je Bog dao mogućnost spasenja,
nitko nije bez te mogućnosti u životu"
kako je to Bog SVIMA dao mogućnost da se spase ,ako nije objavio
svima Krista za života na zemlji?
ti ćeš vjerojatno reći : mislim upravo na te koji ne svojom krivnjom ne znaju za Krista
ali , ako bi prihvatili da će se njima Bog smilovati i bez krštenja( i bez da uopće ijednom u svom životu pomisliše na Krista) , onda će Bog to učiniti poslije njihovog ŽIVOTA NA ZEMLJI!...poslije njihove smrti!
Znači opet kontradikcija , nelogičnost, nesuglasje sa izrazom koji se izriče: jer ti tu mogućnost da se spase nisu ( ne bi ) dobili za svoga života, nego samo TEK poslije smrti
3) kažeš:Jer zaista bez Krista i Crkve se ne može spasiti, nikakavi
muslimani koji odano žive svoju religiju ili ljudi koji čine dobra djela se nikada ne mogu po tome spasiti.
zašto ističeš samo muslimane koji ODANO žive svoju religiju??
po meni u potpuno istoj su situaciji i muslimani koji neodano žive svoju religiju ( pa i oni ljudi koji u muslimanskim zemljama ne žive islam, nego su ateisti!)
zašto su u istoj poziciji: i jedni i drugi i treći su u potpuno istoj poziciji : nije im navještena spasonosna Božja riječ... "i odani i neodani musliman", te ateist u islamskim zemljama , znači svi troje na istu način ne znaju za Krista
ako se neće spasiti musliman koji odano živi svoju vjeru , neće se spasiti ni musliman koji manje odano ( ili neodano) živi svoju vjeru
oboje su u istoj poziciji, u tzv. neskrivljenom neznanju kao noviji katekizmi kažu
meni je zanimljivo i ovo:
ima li ijedna religija, pogotovo monoteistička ala islam , judaizam da tvrdi da se može spasiti velikim Božjim milosrđem i pripadnik neke druge vjere ili ateist
ili je to ekskluziva u (vjerskom nauku) samo KC novijeg doba
ako to crno na bijelo tvrdi samo naša Crkva jeli po vama to logično?
ako bi i uzeli da će Bog neke nekatolike ( nekrštene duše) možda spasiti ( ne kažem da
može spasiti , nego da
će kako vi forumaši tvrdite!), zašto to crno na bijelo stavljati u svoj katekizam
ako ostavljamo to samo kao teoretsku mogućnost , a za koju nemamo NIKAKVE DOKAZE, čemu to u novijoj povijesti KC stavljati eksplicite u kanone , katekizam?? moglo je se jednostavno ostaviti kao prije, ne spominjati to kao nauk
a ,ako će Bog to zbilja učiniti ( a nitko to do sudnjeg dana neće znati) , onda neka tako bude...ali nije bilo potrebe da se se to stavlja u katekizam
time svoju svetu i Kristovu vjeru samo relativiziramo i činimo samo autogol u širenju svoje vjere
tko će se pridružiti KC samo svojom voljom , ako u KC ne bude vidio obećani narod , jedinu Božju Crkvu na zemlji
ako ćemo naučavati da se svi drugi mogu spasiti , onda će tako i drugi misliti bez pardona
Osim toga, recite mi :
zašto raniji kanoni i katekizmi KC nisu uvažavali implicitnu želju , koju sada naširoko priznajete?
Šta se promijenilo u nepromjenjivom Bogu ( i implicitno njegovoj objavi i soteriološkom nauku) , da se to sada ipak uzima u obzir??
PS:
IMA LI NETKO ( MOŽDA
IGNISARDENT?) STARE KATEKIZME KC U PDFU, ILI STRANICU SA NETA ( ako nema na hrvtaskom , nevoljko može i na engleskom) PA DA VIDIM ŠTA JE PISALO U STARIM KKC U VEZI KRŠTENJA I SAKRAMENATA
evo uvidjeh i tvoju tvrdnju pod 5. gdje kažeš:
5. Bog daje dovoljno milosti za
sve ljude, kako bi se mogli spasiti.
znači bog daje ( a ne dati će) već za života na zemlji svima milost...pa ako je Bog svima ( pa i muslimanima, ateistima) dao milost da znaju za Krista , onda nema neskrivljenog neznanja
ako ipak uzmemo da postoji neskrivljeno neznanje, onda je očito da u biti ne znamo šta je to milost ( a milost ima veze sa krštenjem i brisanjem izvornog grijeha)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEja_milostBožja milost se prema kršćanskom učenju odnosi na vrhovnu naklonost Boga čovječanstvu, posebno u pogledu spasenja, nezavisno od činjenja dobrih djela, stjecanja zasluga ili dokazane dobrote. Grčka riječ karizma (starogrčki χάρισμα - dar) iz Novog zavjeta, koja se obično prevodi kao milost, u pravoslavnoj tradiciji se prevodi i kao blagodat.
Božja milost se odnosi na Božje darove čovječanstvu, uključujući život, stvaranje i spasenje. U užem smislu, milost je
sredstvo, kojim se ljudi izbavljaju istočnog grijeha i stječu spasenje. U ovom smislu Božja milost je centralni koncept kršćanske teologije. Milost pripada u srž kršćanskog shvaćanja ljudskog postojanja, jer se ona tiče misterija odnosa čovječanstva prema Bogu, kako je taj odnos objavljen u Isusu Kristu.[1]
1 Kršćanski koncept milosti
2 Rasprava Pelagija i svetog Augustina
3 Vidi i:
4 Bilješke
Kršćanski koncept milosti[uredi VE | uredi]
Većina kršćana smatra, da se čovječanstvo rađa u stanju grijeha, što je posljedica istočnog grijeha, koji su Adam i Eva počinili u Raju, čime je izvorno stanje milosti izgubljeno za njih i njihove potomke, koji se rađaju bez nade za spasenje. Božja milost je odgovor na ovu, inače bezizlaznu situaciju.
Milost je Božja slobodna odluka da put spasenja učini dostupnim ljudima.
Bog nije obavezan, da ikoga spasi.
Čovjek ne može biti toliko dobar, da sam zasluži boravak u Raju. Milošću, Bog pruža dobrobit, bez razmatranja zasluga.
Rasprava Pelagija i svetog Augustina[uredi VE | uredi]
Pelagije (354. - 420./440.) je bio asketski monah u 5. stoljeću koji je učio, da čovjek ima moć činiti dobro i raditi na svom spasenju. Vlastitim naporima moguće je, da biće od krvi i mesa stekne moralno savršenstvo. Poricao je da istočni grijeh Adama i Eve generacije. Njegova interpretacija učenja o slobodnoj volji je poznata kao pelagijanizam. Tako, Adamov grijeh je samo "loš prijmer" pokoljenjima, ali njegov postupak nema drugih posljedica po ljudsku prirodu, koje se dovode u vezu s istočnim grijehom. Pelagijanizam vidi Isusovu ulogu kao "postavljanje dobrog primjera" čovječanstvu, nasuprot Adamovom lošem primjeru.
Prema Augustinu, prvobitni grijeh zatomljuje Božju milost u čovječjoj duši. Bez obzira koliko se ispravnim neko smatrao, njegova vrlina ga nikada neće učiniti dostojnim beskrajne svetosti Božje. Čovjek je masa grijeha (massa peccati). Iako može posjedovati "slobodnu volju" u smislu izbora postupaka, čovjek ipak nema pravu slobodu da izbjegne grijeh, jer je grijeh svojstven svakom postupku koji napravimo. Samo Božjim suverenim izborom da milost proširi na nas, spasenje je moguće.
Rasprava Pelagija i svetog Augustina je značajno utjecala na kasnija shvaćanja Božje milosti u kršćanstvu. Pelagijanizam je osuđen na Koncilu u Kartagi 417. na Augustinov zahtjev.
U istočnom kršćanstvu, Božju milost predstavljaju božanske nestvorene energije.