KRIŽAR2 je napisao/la:
ja doista nisam griješio kada sam imao spolne odnose sa ženom za vrijeme njezine trudnoće jer nisam bio upoznat sa autentičnim naukom, ali nakon što sam pročitao izjave svetaca, više nemam opravdanja... (...)
ako razum shvaća da je dijete već začeto, onda je spolni odnos u trudnoći sa ženom potpuno promašen. a definicija grijeha jest da je grijeh - promašen cilj. (...) suzdržavajmo se od seksa u trudnoći! "
Ako misliš da imaš grijeh, najbolje ga je ispovijediti konkretno pred svećenikom, umjesto da sam odlučuješ što je grijeh odnosno što nije grijeh. Nauk Katoličke Crkve je jasan, bračno sjedinjenje je dozvoljeno bilo u plodne ili neplodne dane, a isto vrijedi i za razdoblje trudnoće. Bračno sjedinjenje u neplodnom razdoblju odnosno trudnoći nije "potpuno promašeno" kako navodiš, jer svrha bračnog sjedinjenja nije samo prokreacija:
"Sjedinjenjem supružnika ostvaruje se dvostruki cilj ženidbe: dobro samih supružnika i prenošenje života. Ta se dva značenja ili vrijednosti ženidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni život ženidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i budućnost obitelji." (KKC 2363)
Čak su i na protucrkvenoj stranici koju si naveo napisali ispravak krivih tvrdnji koje si preuzeo, te u tom ispravku naveli da nema službenog Crkvenog učenja da je sjedinjenje za vrijeme trudnoće grijeh.
A Crkva je naprotiv definirala da je dopušteno sjedinjenje u braku i u vrijeme kada žena ne može ostati trudna ili kada je netko od bračnih drugova neplodan:
"Niti se smatra da djeluju protiv prirode oni koji u braku koriste svoje pravo na pravilan način, iako se zbog prirodnih razloga bilo vremena ili nekih nedostataka, novi život ne može prenijeti. Jer u braku, kao i u korištenju bračnih prava postoje i sekundarni ciljevi, poput uzajamne potpore, njegovanja uzajamne ljubavi, i stišavanja strasti koji mužu i ženi nisu zabranjeni uzeti u obzir, sve dok su podređeni primarnom cilju i sve dok je očuvana svojstvena priroda čina." (Casti Connubii 59)
KRIŽAR2 je napisao/la:
očito da je došlo do nekakvog zastranjenja, aberacije u crkvenom nauku i da se onaj koji se drži nauka sv. augustina, sv. tome., bl. ane katarine emmerich ne može nazivati apostatom ili buntovnikom već se to jedino može nazivati onaj koji je odbacio stari nauk i prigrlio novi.(...)
iako je stranica doista sporna i pomalo ekstremistička, ove izjave svetaca i crkvenih naučitelja su doista autentične."
Nije došlo do zastranjenja u katoličkom nauku, Crkva nikada nije ni definirala da je sjedinjenje u neplodnim razdobljima grijeh. Kod ranih crkvenih otaca postojalo je prenaglašavanje samo jednog, prokreativnog vida bračnog čina, vezano uz tadašnja društvenih zbivanja, djelom i kao odgovor na manihejske i gnostičke toerije koje su obezvrjeđivale ženidbu. No ipak nije izostavljen cjeloviti smisao bračnog čina.
Na stranicama koje si uzeo kao izvor stavljeni su citati koji su onda tumačeni izvan konteksta kako bi se katolički nauk prikazao pogrešnim, a sve pape od Pavla VI antipapama.
Nauprot tome, Tradicija se stoljećima pozivala na sv. Augustina i njegov nauk o "tri ženidbena dobra" koji čine: vjernost i jedinstvo (fides), djeca (proles) i i nerazrješivost (sakramentum). To sve do danas predstavlja zaokruženi nauk o braku i ostaje temelj katoličkog učenja.
No nije sve što je napisao Augustin ili drugi oci dio Crkvenog nauka. Augustin je u ranim danima bio sljedbenik maniheizma, te je učio da su svi seksualni odnosi, čak i za pronatalitetne svrhe, zlo i treba ih izbjegavati. Kasnije je odbacio takvo omalovažavanje braka, te je počeo naučavati da brak nije zlo, već dobro, iako manje dobro nego izbor djevičanstva.
No Augustin je osim vrijednosti prokreacije u braku naučavao i o drugom smislu braka, tumačeći poslanicu Korinćanima:
"Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti." (1 Kor 7, 3-5)
Augustin o tome piše:
"Što ako bi netko rekao, "Želim se suzdržavati, ja više ne želim ženu"? Ne možeš to učiniti. Što ako ti to želiš, a ona ne? Hoće li ona postati bludnica zbog tvoje suzdržljivosti? Ako se uda za drugoga, dok si još uvijek živ, ona će počiniti preljub. Bog ne želi protutežu takvog gubitka takvim dobitkom. Ispuni dug (dužnost)! Čak ako ti to ne zahtijevaš, ispuni! Bog će to pripisati tvom savršenom posvećenju, ako ne zahtjevaš što ti duguje, već samo ispunjaš ono što duguješ svojoj ženi."Odnosno kasnije pojašnjava:
"Jer to nije zahtijevano iz požude, već se isplaćuje iz milosrđa".
Jedan bračni drug nema pravo sam odlučivati o suzdržavanju od odnosa, jer "nije gospodar svoga tijela".
S druge strane postoji vrijeme u trudnoći kao i poslije trudnoće kada se mora uzdržavati od odnosa, iz medicinskih razloga, a ne zato što je žena neplodna. Tko bi svjesno unatoč medicinskim problemima inzistirao na odnosu činio bi zasigurno grijeh, ili ako traži odnos samo iz požude a ne iz ljubavi. Ali isto tako ako takvih zapreka nema, Crkva naučava da je u neplodnom periodu bračno sjedinjenje dozvoljeno jer osim smisla prokreacije, postoji i drugi smisao braka, sjedinjenje koje je na pomoć bračnog zajedništva. Dakle, umjesto protucrkvenih tekstova treba s povjerenjem slušati što naučava KC kako ne bi zapali u zabludu.
Login
Registracija
FAQ
Traži
sv. augustin i sv. toma su bili učiteljstvo crkve i odredili su nauk.
