Katolički odgovori

Što se tiče djelovanja Duha Svetoga, stav Crkve je ovakav: Sveta predaja, Sveto pismo i Crkveno Učiteljstvo su nerazdvojivi kao plod djelovanja Duha Svetoga (kkc 95), podvrgnuti su riječi Božjoj i "služe joj učeći samo ono što je predano"; Crkva "po Božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga, odano Riječ sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže" (kkc 86). Crkveno Učiteljstvo ima zadaću "vjerodostojno tumačiti pisanu ili predanu Riječ Božju", a ta je zadaća povjerena samo živom crkvenom Učiteljstvu koje to s autoritetom čini u ime Isusa Krista", a koje sačinjavaju "biskupi u zajedništvu s Petrovim nasljednikom" (kkc 85); pri tome, njihova je dužnost, u skladu s kkc 86, da naučavaju samo ono što je predano ("Tradidi quod et accepi" - "Predaj (samo) ono što si primio"). To istovremeno isključuje bilo kakvu nekonzistentnost i kontradikcije, kao i promjene, jer Bog ne mijenja mišljenje. U skladu s tim, i Papa Pio IX. u Syllabusu osuđuje kao heretičnu tezu da se rimski biskup mora prilagođavati zahtjevima vremena (točka 80 istog Syllabusa, ujedno i posljednja, u skladu s alokucijom Jamdudum cernimus istoga Pape).

Pri tome, izvanredni Magisterij (definicije ekumenskih sabora i papinske izjave ex cathedra) je infalibilan i obvezuje sve vjernike na neopoziv pristanak vjere. To bi značilo ne da živo Učiteljstvo daje dozvolu Duhu Svetom i određuje mu gdje će i kako djelovati, nego da je sam Magisterij djelo Duha Svetoga, a ne ljudska tvorevina; kako u Duhu Svetome ne može biti kontradikcija, tako ni Magisterij i Duh Sveti ne mogu biti međusobno proturječni, tj. ne mogu odredbe učiteljstva biti međusobno proturječne.

Kako će i u kom stanju tko pristupati pričesti očito je, neopozivom Božjom odlukom, predano Učiteljstvu da tumači i određuje, tj. Bog je zagarantirao da će On sam govoriti kroz Učiteljstvo. A nije moguće da Bog mijenja mišljenje. Ne radi se o tome da su biskupi čitači srdaca, kako ti kažeš, nego kroz njih govori Duh Sveti i ono što Magisterij određuje proizlazi iz Božjeg čitanja srdaca, a ne biskupskog ili Papinog.

Dok Crkva uči samo ono što je predano, njen autoritet je Božanski, a ne ljudski. I sve ono što je do sad predano ima takav autoritet, i ne može se mijenjati. Zato nema mjesta suprotstavljanju ideja i stvarnosti u tom smislu da bi se odredbe Magisterija mijenjale, niti formalno niti samo u pastoralnom djelovanju. Promjene bi značile da dosadašnji Magisterij nema Božanski autoritet, a ako ga nema od početka, onda ga nije mogao niti naknadno zadobiti. Poslušnost magisteriju bi tada bila poslušnost ljudima a ne Bogu.

U skladu s tim, tvoje pozivanje na puhanje Duha Svetoga je protestantsko, a i međusobna ljubav među kršćanima se ne može temeljiti na ljudskim kompromisima ni na kompromitiranju onog što je već dovelo do raskola između Crkve i protestanata.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Slažem se.



U pravu si.



Pa Učiteljstvo je dopustilo pričest na ruku ??????? Ili nije. Ako je Crkveno Učiteljstvo na svom prvom saboru u Niceji donijelo zabranu klečanja na liturgiji nedjeljom i u vazmeno vrijeme sve do Duhova tko je to promijenio??????
Kad sam spomenuo čitače srdaca mislio sam na vjernike tvog kalibra koji po forumima dolaze i krivo tumače "Tko nedostojno jede i pije...." jer je Crkva tu rečenicu uvijek tumačila u smislu da li je čovjek u stanju smrtnog grijeha (onda je nedostojan da pristupi pričesti), a ne da li se bacio na koljena ili primio Tijelo Kristovo na ruku.



Benedikt XVI je za neokatekumenski put rekao da je Božji dar svojoj Crkvi (pretpostavljam da je to rekao i mislio na katoličku Crkvu). Ti ih kao veliki poznavatelj i pravovjerni branitelj nazivaš neokomunistima (ili tako nekako). Po tebi nije moguće da bi Duh Sveti mogao puhati u Crkvi i kroz neokatekumene bez obzira što su pape i Naučiteljstvo rekli o putu. I sad sam ja protestant , a ti najpravovjerniji od pravovjernih. Ti ne poštuješ i ne priznaješ odluke živog Učiteljstva, a mene nazivaš protestantom .

Nisam mislio na klečanje ili stajanje kod pričesti, niti na primanje na ruku ili na jezik. I jedno i drugo je legitimno i ima potvrdu u crkvenoj praksi kroz povijest. Radi se o onome o čemu je raspravljala i posljednja izvanredna sinoda o obitelji ove jeseni u Rimu: pitanje pričesti za razvedene i ponovo oženjene, pitanje homoseksualaca koji prakticiraju istospolni seks, na to sam mislio. Učiteljstvo je u prošlosti izreklo sud o tome da život u drugom braku i prakticiranje spolnih odnosa kojima nije svrha rađanje potomstva dovode pojedinca u stanje u kojem ne može pristupiti pričesti. Protekla sinoda pokazala je da među biskupima postoje neki koji smatraju da to treba promijeniti: da se pod određenim uvjetima rastavljenima i ponovo oženjenima treba dopustiti pričest, a također i aktivnim homoseksualcima. U slučaju da se ta promjena dogodi, imat ćemo kontradikciju u Magisteriju.

Također, reforma rimskog obreda na 2. vatikanskom promijenila je puno više nego samo fizički stav kod primanja pričesti.

Nije sve što Papa kaže dio magisterija; tako ni izjava Benedikta XVI o neokatekumenima, kao ni npr. njegovo ljubljenje Kurana, kao ni ono što je rekao i napisao o potrebi za "reformom reforme" liturgije, s tim da ovo posljednje ima malo veću težinu nego izjava o neokatekumenima. Ja ne vjerujem da su oni dar Crkvi, osim u onom smislu što Bog može sve okrenuti na dobro, pa čak i ...

Za kraj, zar današnje živo učiteljstvo ima pravo opozvati odredbe pokojnog učiteljstva? Zar su odredbe svih ekumenskih sabora zastarjele ili postale sekundarne zato jer su saborski oci u međuvremenu pomrli. Tridentski sabor je "živo učiteljstvo" jednako kao i 2. vatikanski. ALi treba pronaći i vidjeti gdje su proturječnosti, ako ih ima. Ili možda treba 2. vatikanski čitati u duhu teologije kontinuiteta, znači ranijih sabora, pa možda nužnost potrebe za "reformom reforme" postane malo očitija.

Budući da tvoj komentar o djelovanju Sv. Duha nije bio izričit, napisao sam kakve konzekvence se meni čini da slijede iz tvrdnje. Sad, kad si razjasnio što si mislio, mogu ti samo savjetovati da nastaviš vjerovati što i dosad.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Nema nikakve promjene u nauku. Nije se dogodila i ne znam zašto se stalno upire kad se ništa promijenilo nije.



"Crkva je prepoznala u Putu posebni dar koji je Duh Sveti darovao našem vremenu i odobrenje Statuta i „Katehetskog Direktorija“ znak je toga."

Benedikt XVI

Znači na jednoj strani pape i Crkva sa svojim kongregacijama na jednoj strani , a na drugoj ti i tvoje mišljenje. Kome da povjerujem i u što da postavim svoju sigurnost. U tebe i tvoj sud ili u sud Crkve i papa.



Hvala ti .

Da, ništa se nije promijenilo, osim ako stvarnost postane veća od ideja, posebno ako te ideje uključuju i "Crkvu s njezinim kongregacijama" i "sud Crkve i Papa".

Što se tiče neokatekumena, u onoj mjeri u kojoj ste vjerni Nauku, od kojeg ne postoji nikakva veća realnost, osim onog što Bog nije objavio, u toj mjeri ste i katolici. Što se tiče suda Crkve i njenih institucija, taj sud počiva na onome što je Crkvi poznato, ali realnost može obuhvaćati, a često i obuhvaća, mnoge skrivene elemente i namjere, koji mogu dugo biti nezamijećeni, tako da se i Crkvu, kad se ne radi o dogmatskim definicijama nego npr. o procjenama ljudskog djelovanja, može i prevariti. Ali vrijeme će sve otkriti, istina je Bogu uvijek poznata.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Koja si ti načitana legenda!
Skidam tvoje ostove, jer to je kao da čitam neku katoličku enciklopediju, i stalno nešto novo saznajem!
Dominiraš!

Ako sam te dobro shvatio bolje se pouzdavati u svoj sud, nego u sud Crkve. Jer Crkvu je puno lakše prevariti nego tebe ? Reci mi molim te koliko smijem biti poslušan Crkvi ? Vidim u dogmatskim definicijama i to je u redu. Moram li još u nečemu biti poslušan ili je to dovoljno ?

Koji sud Crkve??
U koji sud da se pouzdajemo naprimjer kad se govori o pričesti nevjenčanih, u sud Kaspera ili Mollera?
Što je po tebi sud Crkve? Bilo koji pojedninac s titulom ili Biblija, dogma, naučiteljstvo ili riječ svetaca!
Ili je možda jedino ispravno ono što romanac misli! Pogotovo o obleci!

Sammy nisam tebe pito.

Otac Pio je za svoga života imao mnogo zapanjujucih videnja. U ožujku 1913. godine otac Pio je pisao svome ispovjedniku, bratu Agostinu, i rekao mu sljedece: „U petak ujutro, još sam bio u krevetu kada mi se ukazao Isus. Bio je veoma tužan i žalostan.
Pokazao mi je veliki broj svecenika, medu njima i razne crkvene velikodostojnike. Jedni su oblacili svete haljine, dok su ih drugi skidali. „Pogled na žalosnog Isusa mi je zadao veliku bol, pa sam Ga pitao zašto toliko trpi. Nije mi odgovorio samo je gledao prema ovim svecenicima. Kada se umorio od gledanja okrenuo je pogled. Podigao je oci prema meni i dvije suze su potekle niz Njegove obraze. Išao je od gomile svcenika
sa izrazom gadenja i prezira, placuci: „Koljaci!“ Okrecuci se prema meni rekao je: „Moj sine, ne vjeruj da je moja muka trajala samo tri sata. Ne, moja muka ce trajati sve do kraja svijeta zbog ovih kojima sam dao najviše. Tijekom moje muke, moj sine, ne smijemo spavati. Moja duša traži nekoliko kapi ljudskog sažaljenja. Ali uzalud, ostavljaju me samog pod težinom ravnodušnosti. Koliko sam puta bio spreman da ih uništim, ali su me zadržali andeli i duše koje me ljube. Piši svom ispovjedniku i reci
mu šta si vidio i šta si cuo ovo jutro. Reci mu da tvoje pismo pokaže Provincijalu.“
Dok se molio u crkvi, otac Pio je cuo Isusa kako govori: „S kakvom nezahvalnošću ljudi vracaju za Moju ljubav! Manje bi me vrijedali da sam ih manje volio. Moj Otac ih više ne želi podnositi. I ja ih želim prestati ljubiti, ali ne mogu! Moje srce je nacinjeno da ljubi! Slabi i kukavicki ljudi se ne trude da savladaju kušnje i zaista se nasladuju u svojim zlocama. Duše kojima sam bio posebno naklon iznevjerile su mekada sam ih kušao, slabi su se prepustili preprekama i beznadu, dok su se jaki opustili. Ostavljaju me samog po noci, samog po danu u crkvama. Više ne mare za
oltarski Sakrament. Jedva iko govori o ovom Sakramentu ljubavi, cak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošcu i hladnocom. Moje srce je zaboravljeno; Niko više ne misli o mojoj ljubavi i stalno me ražalošcuju. Za mnoge ljude je moja kuca postala zabavni centar… Gledam, moj sine… mnoge licemjerne ljude koji me izdaju primajuci nedostojno svetu pricest gazeci svojim nogama svjetlo i snagu koju im neprestano dajem...''

Isti si fred matić!!

Sve ovisi o tome kako definiraš "stvarnost" i "ideje". Da ne spominjem da je vrijeme veće od prostora.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Šta mislite ovoj papinoj audijenciji? http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/tr ... dijenciju/

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ovisi što mu/joj je Papa rekao, a to se naravno ne navodi. Nadam se da mu/joj je rekao da se obrati i živi u čistoći, ili barem da to zaželi (i da ne pristupa Pričesti dok to ne dovede u red), i naravno, da se pouzda u Boga.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."