Katolički odgovori

Mislim da je ovo vrlo važna tema, pa je dobro poslušati što nam o tome ima reći papa.
Već Benedikt XVI. je upozorio na današnje trendove gdje oca ima sve manje u obitelji: "Izostanak oca, problem oca koji nije prisutan u životu djeteta velik je problem našega doba, stoga postaje teško shvatiti u svojoj dubini što znači da je Bog Otac za nas".

A papa Franjo je neki dan nastavio katehezom o očinstvu, i to najprije baš o ovom problemu izostanka iz svoje uloge u obitelji:
"Danas se, međutim, ide tako daleko da se govori kako je ovo naše “društvo bez očeva”. Drugim riječima, osobito u zapadnoj kulturi, lik oca je simbolično odsutan, nestao, uklonjen.
(...)
Očevi su katkad tako usredotočeni na same sebe i svoj posao, a ponekad i na vlastita individualna postignuća, da zaboravljaju čak i obitelj. I ostavljaju malene i mlade same. Već kao biskup u Buenos Airesu zamijetio sam da se današnja djeca osjećaju kao siročad; često sam pitao tate igraju li se sa svojom djecom, imaju li hrabrosti i vole li provoditi vrijeme sa svojom djecom. A odgovor je, u većini slučajeva, bio ružan: “Pa, ja ne mogu, jer imam toliko posla …”. I otac nije bio uz to dijete koje raste, nije se igrao s njim, nije gubio vrijeme s njim.
(...)
Oni su siročad u obitelji, jer su tate često odsutni, čak i fizički, iz kuće, ali prije svega zato što, čak i kada jesu kod kuće, ne ponašaju se kao očevi, ne komuniciraju sa svojom djecom, ne ispunjavaju svoju odgojnu zadaću, ne daju djeci, svojim primjerom popraćenim riječima, ona načela, one vrijednosti, ona pravila života koji su im potrebni kao kruh nasušni. Odgojna kvaliteta očeve prisutnosti je utoliko potrebnija što je otac prisiljen zbog posla biti daleko od kuće. Ponekad se čini da tate ne znaju dobro koje mjesto zauzimaju u obitelji i kako odgajati djecu. I tada, našavši se u nedoumici, drže se na distanci, povlače se i zanemaruju svoje dužnosti, ili možda nalaze utočište u nemogućem “ravnopravnom” odnosu s djecom. Točno je da moraš biti “prijatelj” svome djetetu, ali ne zaboravi pritom da si otac! Ako se ponašaš samo kao ravnopravni prijatelj djetetu, to neće biti dobro za dijete."

Pa evo za razmišljanje namjenjeno svima, a prvenstveno očevima, biti sa svojom obitelji kao otac je važnije od karijere ili novaca, često ne shvaćamo koliko je to zapravo bogatstvo!

Izvrsna tema, a ja cijelo vrijeme u iščekivanju očeva da napišu štogod o svome dragocjenom iskustvu. Međutim, nitko se ne oglašava što mi je jako žao jer je tema toliko bitna kao što je sam Josip bio iznimno bitan u životu Isusa Krista. Bez pouzdanog, živog i konkretnoga očinstva teško je obitelji živjeti s Kristom i u Kristu. Naravno, moguće je, jer Bogu je sve moguće, ali bremenito i teško.

Ovu temu jako dobro u svojim romanima obrađuje Michael O'Brien koji je i sam otac šestoro djece. Napisao je više djela koja imaju očinstvo u središnjici zbivanja. I to su sve suvremene teme koje okupiraju današnjeg čovjeka: strahovi, neizvjesnosti, moralna kriza u kojoj se nalazi svijet i otac koji u svjetlu vjere pronalazi put i odolijeva kušnjama i suprotstavlja se vjetrometinama kojima je izložen kako bi zaštitio svoju obitelj. "Očeva pripovijest", "Otok svijeta", "Rat za duše naše djece", "Otac u noći" prevedene su knjige koje možete pročitati i koje će zasigurno biti izuzetno nadahnuće i poticaj za mnoge dobre očinske napore.

Ova kniga još nije prevedena, ali je zanimljiva po tome što je napisana u suradnji s našim hrvatskim piscem Matom Krajinom i tema je opet očinstvo.

Nakladnik: Justin Press, Ottawa, 2014. Autori: Michael O'Brien i Mate Krajina, komantar s Trećeg Dana:

Gajim iznimno poštovanje i divljenje prema Michaelu O'Brienu, a ova knjiga „The Donkey Dialogues“ koju je napisao zajedno s Matom Krajinom iz Hrvatske moje poštovanje uzdiže na jednu posve novu razinu. U knjizi je riječ je o nizu pisama što su ih međusobno izmijenili Michael O'Brien i Mate Krajina. Pisma su pisana između svibnja 2012. i veljače 2014. U njima njih dvojica govore o svome životu pisaca i očeva. Obojica su upoznala tegobe i oskudicu, koji im i dalje nisu strani. Obojica silno žele živjeti kao predani katolici, dijeleći ljubav prema Kristu sa svojim obiteljima, prijateljima, i čitateljima.

Ukoliko postoji suvremeni pisac koji je protuteža propovjednicima beznađa, onda je to Michael O'Brien. Njegove su knjige prepune likova koji silno pate, ali otkrivaju kako u svome trpljenju nisu sami, kao i to da njihovo trpljenje nije besmisleno. Susreću Isusa te pronalaze radost i ljubav, iako i dalje nastavljaju trpjeti. Njegovi su romani toliko snažni upravo zbog toga što opisuju i oslikavaju kršćansko shvaćanje trpljenja. To je shvaćanje gotovo nemoguće postići umom, ali zato postaje vidljivo i može ga se naslutiti kroz portrete što ih je on riječima naslikao u svojim romanima.

U Magarećim razgovorima (The Donkey Dialogues) dobivamo uvid u živote i umove dvojice ljudi koji su osobito svjesni pogibli što ih suvremena zapadnjačka kultura predstavlja po naše duše. Mate Krajina pretrpio je mnoge nevolje za vrijeme komunizma i uviđa kako bi sveprisutno traženje zadovoljstva i potrošački duh mogli Crkvi zadati udarac što ga izravan progon nije uspio zadati.

Obojica shvaćaju nešto što i osobno smatram istinskim stanjem svijeta: nalazimo se u ratu. Nije to rat protiv neke zemlje ili naroda, već duhovni boj protiv đavla. On nas želi udaljiti od Boga; štoviše, izazvati nas na pobunu protiv Njega i navesti nas da se zatvorimo sami u sebe. Vragu je svejedno hoćemo li to učiniti putem lijenosti, užitka, bluda, ovisnosti o ispraznostima (što je problem suvremenog Zapada), ili kao posljedicu izravna progona s prijetnjom zastrašivanja i ubijanja (što je komunistički i islamistički pristup).

Ova me je knjiga, kao oca, iznimno nadahnula. Obnovila je u meni želju izgrađivati svoju obitelj i braniti je, pobrinuti se da sva moja djeca znaju kako ih Bog ljubi te će svoju najveću sreću pronaći ljubeći Ga i služeći Mu.

Evo samo nekoliko mojih omiljenih citata iz knjige koje sam posebno zapamtio:

O'Brien - „Poslije-komunističko doba nosi manje opasnosti za tijelo, ali zato više pogibli za dušu.“

Krajina – (opisujući kako je došlo do toga da su sebe prozvali „magarcima“, osobito u odnosu na zaštitu svojih obitelji). „Poslužio sam se slikom magarca, na kojega pastiri tovare sve što im je potrebno za dug boravak u planini, a ujedno ima i obrambenu ulogu u odnosu na stado ovaca. Naime, on je tu kako bi ga vukovi prvog napali, budući da je nepisano pravilo prirode kako vukovi prvo napadaju magarce, a tek onda ovce."

O'Brien - „...Svaku prigodu prevladavanja straha prepoznajem kao dar.“

O'Brien - „Uvijek je posrijedi put sebedarja. Ako otac/muž želi svoj život predati ženi i djeci, mora umrijeti svakoj sebičnosti koja u njemu postoji."

Krajina - „Suprugin osmijeh ima istinski ljekovit učinak. Tada je lakše pronaći zrnce nade u vlastitu srcu i donositi radost.“

O'Brien - „U svojoj enciklici o obitelji, - Familiaris Consortio - , Papa Ivan Pavao II. naglašava roditeljima … da svoje obitelji od početka trebamo podizati u jednostavnosti, polaganijim ritmom, blažim i ljudskijim načinom života. Moram naglasiti još i to da, kako bismo se oprijeli duhu ovoga svijeta, to moramo redovito činiti s ljubavlju i u dobru raspoloženju.“

Kad izađem na igru s djecom rijetko vidim očeve kako se druže s djecom, većinom su to bake, djedovi ili čuvarice. Srećom u mom društvu ima očeva kojima je jako važno to vrijeme s obitelji, i oni mene često potaknu da i sam budem više i kvalitetnije sa svojom djecom.

Papa je danas nastavio katehezu o očinstvu:
"Prva nužnost je, dakle, upravo ovo: da je otac prisutan u obitelji. Da je blizu svoje supruge, da dijeli s njom sve, radosti i tuge, napore i nade. I da bude blizu djece u njihovu rastu: kad se igraju i kad ispunjavaju svoje obaveze, kad su bezbrižni i kad su tjeskobni, kad govore i kad šute, kad se odvaže na nešto i kad ih je strah, kad naprave pogrešan korak i kad ponovno pronađu svoj put; otac je prisutan, uvijek. No biti prisutan ne znači kontrolirati! Jer očevi koji su previše skloni kontroli sputavaju djecu, ne dopuštaju im da rastu.
(...)
Očevi moraju biti strpljivi. Mnogo puta se ne može ništa drugo činiti nego čekati; moliti i čekati sa strpljivošću, ljubaznošću, velikodušnošću, milosrđem.
Dobar otac zna čekati i zna oprostiti, od sveg srca. Naravno, on zna također odlučno ispravljati: nije slabi otac, popustljiv, sentimentalan. Otac koji zna ispraviti bez ponižavanja umije i zaštititi ne štedeći samoga sebe. Jednom sam na bračnom susretu čuo jednog oca kako govori: “Koji put moram malo istući djecu… ali nikada po licu da ih ne ponizim”. Kako je to lijepo! Ima osjećaj dostojanstva. Mora kazniti, to čini na pravi način, i ide dalje.
Dakle, ako postoji netko tko može do kraja objasniti molitvu “Oče naš”, koju nas je naučio Isus, to je upravo onaj koji ima osobno iskustvo očinstva. Bez milosti koja dolazi od Oca koji je na nebesima, očevi gube hrabrost, i bježe. Ali djeca trebaju naći oca koji ih čeka kada se vraćaju nakon doživljenih neuspjeha i promašaja. Ona će učiniti sve da to ne priznaju, da to ne pokažu, ali im je to potrebno; a ako to ne nađu u srcu im se javljaju otvorene rane koje teško zacjeljuju."

Sjećam se svoga pokojnog oca...
Uvijek je oprostio, uvijek je dao sve i uvijek je učinio za dobro drugoga.
Uzor mi je u očinstvu, ali i u životu!

Slab sam i nemam snage biti kao on, s vremenom malo napredujem, no treba mi još puno vremena da dostignem djelić njegovih postignuća...

A moj je zemaljski tata bio kao naš Nebeski Otac, oprašta sve, pomaže kad Te svi napuste, tješi i daje sve...
O da mi je biti barem bolji...

Nadbiskup Marin Barišić poslao je snažnu božićnu poruku u godini posvećenoj očinstvu:

"Poštovani oče, ne možeš biti odsutan iz života svoje obitelji i života svoje djece. Vi niste samo biološki roditelji, već vaše roditeljstvo-očinstvo prelazi i u duhovno očinstvo. Samo u odnosu s vama djeca mogu otkrivati svoj identitet i svoje poslanje. Potrebna im je vaša stalnost i sigurnost koja će im biti snaga i uporište u njihovoj nestalnosti i nesigurnosti. Samo ukoliko ste vi, naravno uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca. Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da „generacija bez identiteta“ postaje generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život. Otac koji nije i duhovni otac, i koji svoj život ne pokušava oblikovati po primjeru nebeskoga Oca, doista svoju djecu čini generacijom bez oca. Otac svoj poziv i prisutnost u obitelji ne može zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom, ni medijskom popularnošću. Djeca ne žele dar oca zamijeniti skupocjenim darovima i igračkama, nego žele darovanost oca kao sigurnost i ohrabrenje života. To želi i vaša supruga! Odgovornost poziva, odgoja i obrazovanja djece, dara vaše ljubavi, prate oba lica roditeljstva: otac i majka!
Dragi oče, tvoja djeca ne žele biti siročad. Djeca traže i trebaju tebe prijatelja i učitelja da ih hrabriš svojom odlučnošću, jačaš svojom odgovornošću i svojim primjerom usmjeriš njihove korake na put istinske slobode i radosti življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost da se ne prepadnu i ne klone pred izazovima života. Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je i muškošću budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima „očuha“ koji im se nude iza svakog ugla
(...)
Koliki očevi danas, u radosti Božića, pa i oni koji se ne trebaju fizički vratiti, nego na nov način zaživjeti ulogu oca u svojoj obitelji, u svome srcu i na svojim usnama šapću ove i slične riječi: „ustat ću i biti roditelj-otac u svojoj obitelji…“ Nije li to najveći božićni dar? Nije li vaša obitelj „živi Betlehem“?"

Ured HBK za obitelj je u katehezama "Izazovi očinstva" objavio Smjernice za ispit savjesti očeva, koristan ispit savjesti za ispovijed:
http://obitelj.hbk.hr/datoteke/io_smjernice.pdf

I. Bog i bližnji
• Trudim li se ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim? Stavljam li išta ili ikoga ispred Boga?
• Očekujem li od svoje žene i djece da zamjene Boga u mojem životu? Očekujem li od njih da budu savršeni i pruže mi sve što trebam u emocionalnom i duhovnom pogledu?
• Molim li redovito? Odlazim li na svetu misu nedjeljom i zapovijedanim blagdanima? Mislim li na Boga tako da njegova volja određuje moje djelovanje?
• Brinem li se o duhovnom dobru svoje obitelji? Pomažem li ili odmažem svojoj obitelji u zajedničkoj molitvi i slavljenju Boga? Što moji stavovi i primjer govore mojoj djeci o Bogu?
• Jesam li se odrekao svoje vjere kako bih stekao poštovanje ljudi, na poslu ili u društvenim krugovima? Jesam li omalovažavao vjeru pred članovima obitelji?
• Prepoznajem li Isusa u svojim bližnjima i odnosim li se prema njima onako kako bih želio da se oni odnose prema meni?
• Slijedim li primjer milosrdnog Samarijanca u pristupu ljudima u potrebi? Pomažem li osobnim zalaganjem (darovanim vremenom, talentima i dr.) i materijalno svoju vjerničku i društvenu zajednicu?

II. Moj brak
• Odnosim li se prema supruzi s ljubavlju i poštovanjem? Jesam li joj se posve predao tako da njezino dobro bude moj cilj, ili joj uskraćujem dio ljubavi koji joj pripada?
• Trudim li se izražavati ljubav supruzi tako da se ona osjeća voljeno? Uvjetujem li ljubav svojom potrebom da mi ona izražava poštovanje?
• Slušam li uistinu pozorno suprugu kad iznosi svoje brige, želje i potrebe? Odgovaram li na njih i svojim djelima, a ne samo riječima?
• Uključujem li suprugu u donošenje važnih odluka, uvažavajući je kao istinskoga životnog suputnika?
• Ako primijetim da se supruga i ja udaljavamo jedno od drugoga, poduzimam li korake da to ispravim? Započinjem li s njom razgovor o konkretnim teškoćama?
• Vrednujem li primjereno rad svoje supruge u kući i izvan nje? Sudjelujem li u kućanskim poslovima?

III. Moja djeca
• Odnosim li se prema djeci kao prema Božjim darovima ili svojemu vlasništvu koje trebam oblikovati?
• Dajem li dobar primjer svojoj djeci?
• Imam li vremena za djecu? Skrbim li za njih kao za vlastito tijelo?
• Dopuštam li djeci da se slobodno razvijaju onakvima kakvim ih je Bog stvorio, s njihovom jedinstvenom osobnošću, oblikujući pritom njihovu savjest prema smjernicama Crkve?
• Pomažem li djeci na putu sazrijevanja tako da ih odgajam u stezi ili izbjegavam tešku zadaću uvođenja discipline u njihove živote?
• Imam li miljenike među djecom? Zanemarujem li zbog toga ostale?
• Činim li fizičko, emocionalno ili mentalno nasilje nad djecom? Prepoznajem li i pohvaljujem li u svojoj djeci sve ono dobro ili samo tražim ono loše, neprestano ih kritizirajući pa čak i ismijavajući?

IV. Zaštita života
• Jesam li ikoga namjerno povrijedio?
• Jesam li zloporabio alkohol ili drogu? Je li zbog toga trpjela moja obitelj?
• Jesam li ikome dopustio da zlostavlja moju djecu? Jesam li dopuštao djeci da zlostavljaju svoju majku ili jedni druge, bilo fizički bilo na druge načine?
• Jesam li ohrabrivao i poticao suprugu ili kćer da naprave pobačaj ili sam im, bez protivljenja, dopustio da to učine?
• Brinem li se o svojemu zdravlju? Jesam li pokušao samoubojstvo ili o tome ozbiljno razmišljao?
• Jesam li ugrožavao život ili sigurnost supruge i djece?
• Upravljam li vozilom nepažljivo i neodgovorno, ugrožavajući sigurnost suputnika i ostalih sudionika u prometu?

V. Posao i svijet
• Shvaćam li ozbiljno zadaću da skrbim za svoju obitelj?
• Skrbim li za obitelj pošteno ili činim što nezakonito i štetno kako bih spojio kraj s krajem?
• Poštujem li tuđu imovinu? Jesam li ukrao ili ukradeno prihvatio?
• Jesam li prevario druge? Vraćam li posuđeno?
• Radim li pretjerano zanemarujući obitelj ili bespotrebno ostajem dulje na poslu? Odgađam li povratak s posla kako bih izbjegao neke situacije kod kuće?
• Ugrožavam li sigurnost obitelji kockanjem, klađenjem ili nerazboritim poslovnim pothvatima?
• Trudim li se sa suprugom razborito uobličiti obiteljski proračun izbjegavajući materijalizam?
• Imam li sućuti za potrebite? Prinosim li širenju kulture pomaganja? Potičem li i druge na to, a osobito članove svoje obitelji?
• Jesam li bio zavidan drugima na njihovu imetku, sposobnostima, dobrom izgledu, uspjehu ili čemu drugom? Jesam li častohlepan?

VI. Ljubav i odgovornost
• Jesam li vjeran supruzi u mislima, riječima i djelima?
• Uvažavam li spolnost supruge kao dar ili to koristim za vlastito zadovoljstvo?
• Koristim li kontracepciju? Dopuštam li supruzi da koristi kontracepciju ili je na to prisiljavam?
• Jesam li se sterilizirao? Jesam li dopustio supruzi da to učini ili je na to prisilio?
• Jesam li se svjesno i namjerno prepuštao seksualnim maštarijama s bilo kim drugim osim sa svojom suprugom? Jesam li se samozadovoljavao?
• Jesam li namjerno tražio i gledao pornografske sadržaje u tiskanom (časopisi, knjige i sl.) ili elektroničkom obliku (videosadržaji, internet i sl.)? Jesam li i djecu izložio tim sadržajima?
• Jesam li se neprimjereno izražavao o spolnosti ili pričao neprimjerene viceve, a osobito jesam li to činio pred djecom?
• Jesam li se, u dogovoru sa suprugom, pobrinuo da svoju djecu u prikladno vrijeme uputimo u istinski smisao ljubavi i odgovornosti prema svojemu tijelu i tijelu svojega bližnjega?

VII. Iskrenost
• Jesam li sebe i članove obitelji poticao na iskrenost?
• Jesam li lagao ili poticao druge da lažu?
• Jesam li drugima, bez ozbiljnog razloga, odavao tajne koje su mi povjerili supruga, djeca i prijatelji?
• Jesam li kvario odnose među članovima obitelji, šireći laži ili otkrivajući pogreške drugih? Jesam li zlonamjerno govorio da djecu okrenem protiv supruge ili suprugu protiv djece?

Evo jedan odličan video na temu krize muževnosti:

https://www.youtube.com/watch?v=l3s3e-4RC1g