Katolički odgovori

teo

"hm a čuj Božje djelo sigurno nije pa sad ti vidi jel ima treća opcija!"

patriot

Sigurno je,druge ni treće opcije nema!Jer i danas Bog djeluje među njima.Mnogi ateisti i ostali nekršćani pod djelovanjem Božjeg Duha prelaze i dan danas na protestantizam s time da dramatično mjenjaju svoj život!

A ovo što je hrki citirao,ovo je mogao napisati samo demonizirani čovjek.

Koji je cilj ekumenizma ?

Dijalog brace u vjeri,zajedništvo oko Krista.Ne ujedinjenje fizičko nego duhovno jedinstvo!

Što je to ekumenizam i koliko ga je uopće moguće ostvarivati u našoj konkretnoj zbilji?

Ekumenizam je pokret koji nastoji obnoviti jedinstvo podijeljenih kršćanskih Crkava. Zbog istine je potrebno priznati da je u suvremenom obliku taj pokret nastao 1910. godine na međunarodnoj konferenciji uglavnom protestantskih zemalja u Glasgowu. Katolička se Crkva relativno brzo priključila tom pokretu, a Drugi je vatikanski sabor kao svoje glavne ciljeve postavio obnovu jedinstva među svim kršćanima (usp. Dekret o ekumenizmu br. 1). Izričito kaže Sabor: Briga za obnovu jedinstva tiče se sveukupne Crkve, kako vjernika tako i pastira, i svakoga pojedinog od njih obvezuje prema njegovim mogućnostima, bilo to u svagdanjem kršćanskom životu ili u teološkim i povijesnim istraživanjima (br. 5). Svakome je kršćaninu jasna velikosvećenička Kristova molitva – da svi budu jedno kao i mi, Oče (usp. Iv 17,11.21). Ne može se biti Kristov bez rada na jedinstvu rasparane Kristove haljine – Crkve. U tom je radu isključen svaki prozelitizam, sinkretizam, kao i novinarski senzacionalizam. Najpotrebnije je obraćenje srca, zajednička molitva, ekumenski odgoj, uzajamno upoznavanje među braćom i suradnja s njima, ako smo i ako su otvoreni Duhu.
Želiš još ovakvih tekstova? Klikni like i prati nas na Facebooku:
Svojim ekumenskim stavom mi nikoga ne možemo prisiliti na istovjetno djelovanje jer je ekumenizam plod ljubavi. U ljubavi su, pak, uvijek dvije strane u djelovanju. Ako jedna od njih nije spremna uzvratiti na ponuđenu ljubav, nju se na to ne može prisiliti. U nadi protiv svake nade mi, želimo li biti vjerni Crkvi, moramo ekumenski djelovati. Kada sva sredstva iscrpimo, uvijek nam ostaje neiscrpiva molitva.

(dr. don Josip Ćorić)

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”

1. Bog je milosrdan pa mogu raditi što hoću.
2. Ja sam preveliki grešnik i Bog mi ne može oprostiti.
3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere
4. Zavidjeti bližnjemu milost Božju (na njegovim duhovnim darovima i sposobnostima)
5. Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene (otvrdnuti u grijehu)
6. Ustrajati u nepokori (ne pokajati se na kraju života)

Kako se ujediniti ? Tko ima jedinu i pravu vjeru ? Da li se katolici trebaju odreći nekih dijelova svoje vjere da bi se ostale crkve pristale ujediniti s Crkvom?
Volio bi čuti Sarino mišljenje o ekumenizmu.

toni1


Kako se ujediniti ? Tko ima jedinu i pravu vjeru ? Da li se katolici trebaju odreći nekih dijelova svoje vjere da bi se ostale crkve pristale ujediniti s Crkvom?
Volio bi čuti Sarino mišljenje o ekumenizmu.

patriot

Rekoh,duhovno jedinstvo,nema potrebe za jednakiom teologijom i bogoslužjima,svak to shvaća i čini i dalje na svoj način ali sa dubokom svješću da nije jedino on pravi i bogomdan!Krist je spasitelj I katolika I pravoslavaca I protestanata!

toni1
1. Bog je milosrdan pa mogu raditi što hoću.
-tko to misli,ja ga žalim!
2. Ja sam preveliki grešnik i Bog mi ne može oprostiti.
-i ovakvog žalim,tej ne pozna Boga!
3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere
-ako se radi o Bibliji,onda se slažem!Temeljne Biblijske istine se moraju vjerovati!
4. Zavidjeti bližnjemu milost Božju (na njegovim duhovnim darovima i sposobnostima)
-ja se veselim kad vidim da je Bog nekog posebno osposobio za službu!Tko može biti zavidan bratu?
5. Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene (otvrdnuti u grijehu)
-da ,to je opasno,to jest prava hula na Duha,kad nas potiče na pokajanje a mi odbijamo Božju milost!
6. Ustrajati u nepokori (ne pokajati se na kraju života)
-ima I takvih!

Možda ti to tako shvaćaš. Ja shvaćam da je jedino KC ista ona crkva koju je utemeljio Isus Krist i samim time jedina prava Crkva (ne bi sad tko će se spasiti, a tko neće).
Relativiziraš i banaliziraš. Ako je tako kako ti veliš i da teologija nema veze jer neka svatko vjeruje što hoće čemu onda ovo:
Krivovjerja: Sabellius, koji je pobijao i dogmu o Presvetom Trojstvu;
Manes, koji je nijekao jedinstvo Božje i dopustio mogućnost da čovjek ima dvije duše;
Arij nije htio priznati božanstvo Isusa Krista;
Nestorij nije priznavao da je presveta Djevica Marija majka Božja pa je u Isusu razlikovao dvije osobe;
Eutih je dopuštao da Isus Krist ima samo jednu narav;
Macedonij je pobijao božanstvo Duha Svetoga;
Pelagij je napao dogmu o istočnom grijehu i o potrebi milosti;
Ikonoklasti su odbacivali štovanje svetih slika i svetačkih relikvija

Čemu ove osude od strane Crkve kad je sve isto kakva je teologija? Zašto ne uvesti recimo Pelagijevu teologiju. Kakve veze ima što je sv. Augustin dokazao da je Pelagijanizam krivovjerje. Po tebi da li je Crkva trebala osuditi krivovjerja ili pustiti ljude da vjeruju što se kome prohtije ?

Ispričavam se, tek sam sad vidjela.
Ne, nema kompromisa s vjerom. U ekumenizmu je bit u suradnji u onome u čemu možemo surađivati i nastojanju živjeti svoju vjeru što vjernije Kristu. Jedinstvo može biti samo dar Duha inače će biti lažno. Drugoga treba primati s ljubavlju i poštovanjem, ali i s uvažavanjem onoga što je njegovo. No, uvjet svega je poznavanje i držanje svoga. Tek tako možemo omogućiti Duhu Svetomu da gradi jedinstvo. Raskoli nisu nastali odjednom i mnogo je grijeha u njih utkano. Tako i mnogo dobra i vjernosti Bogu mora biti utkano u izgrađivanje obnovljenog jedinstva.

Naravno, ne vodi svaka teologija u raj. U tome je stvar. Neke vode drugamo...Već je Sv. Pavao u svojim poslanicama osuđivao lažne učitelje, i nije njihov nauk nazivao samo "drukčijim". Za njega je izvrtanje istine bilo đavolsko djelo.
I đavao se zna dobro služiti Pismom kad zatreba, kao u slučaju Isusova iskušavanja u pustinji.
Isusovo "tko nije protiv nas, taj je za nas" (Mk 9:38-40) također se ne bi moglo uzeti u prilog heterodoksnim teološkim sustavima, jer ga je onaj nepoznati vjernik (koji nije bio u skupini njegovih učenika) ipak točno prikazivao i naviještao. Naviještao je pravoga Krista, a ne njegovu iskrivljenu i pogrešnu sliku.

I Zapad je imao odbojnost prema pravoslavcima, pomoć protiv Turaka se još od 13. st. uvjetovala prihvaćanjem unije, još od 13. sabora (1. lionskog), što se na kraju Zapadu obilo oglavu, a najviše nama Rvatima. Francuski kraljevi (npr. Luj XIV.) sklapali su i formalne saveze s Osmanlijama (a spomenimo i to da je Papa Aleksandar VI. Borgia blažene uspomene imao neki dil sa sultanom, dok je čuvao u zatočeništvu u Rimu njegovog brata Cema, i primao za to pare). Venecija je opet doprinijela propasti Bizanta skoro jednako kao i Turci. Njima je trgovina uvijek bila važnija od vjere (moto "Prima di tutto Veneziani, pot Christiani"). Nekim katolicima to ni danas nije strano.

Na kraju, ipak su zajedno katolici, pravoslavci i protestanti obranili Evropu od Turaka, recimo bitka kod Siska 1593. je dobar primjer.

Što se tiče ekumenizma danas, on ima smisla samo ako uzmemo u obzir da postoje određene nepremostive razlike (posebno u odnosu na protestante) ali i to da postoje stvari koje su zajedničke, tu bi se složio sa Sarom. Ne smijemo izgubiti iz vida da postoje stvari koje nas ujedinjuju, vjerovanje u Trojedinog Boga i u Krista kao jedinog Spasitelja, ali ipak trebamo težiti potpunom jedinstvu, a ne samo nekakvom duhovnom koje podrazumijeva da o koječemu moramo šutjeti da se ne bismo svađali. "Budite svi u svemu iste misli." To je poziv na potpuno jedinstvo.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Sigurno je da jedinstvo ne može biti ostvarivano kroz kompromise, ali niti kroz nabijanje bilo čega drugome na nos. Teološke dispute su za teologe koji su kadri razgovarati s poštovanjem i obazrivošću. Moje je mišljenje da će jedinstvo biti dar Duha, a ne plod naših napora.

Ja bih rekao, apsolutno jedinstvo u teologiji je krajnje nužno i tu nema nikakvih odstupanja, zapravo to jedinstvo u teologiji treba za katolike biti prava svrha i cilj ekumenskog djelovanja. Baš zato jer je Krist
spasitelj svih koji se spašavaju, bili oni svjesni katolici ili "nesvjesni" ili "anonimni" ili kako hoćete, tj. svi oni koji su u "nesavladivom neznanju".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

@ Sara



I ja mislim da će jedinstvo biti dar Duha, zato je možda najbolji put ekumenizma molitva.

http://www.wnd.com/2014/11/rising-numbe ... out-jesus/

Jeremija 32,28

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."