Katolički odgovori

Ne znam jesam li napravila grešku. Nemam snage otići kod župnika jer ću se rasplakati, ne mogu reći bliskim osobama jer sam na teži način naučila da se o braku ne priča drugima, ne mogu razgovarati ni s kim oči u oči. Istjerala sam muža iz kuće nakon silnih mjeseci patnje i sada mi je žao. Naime, nije zaposlen, ima kamo otići ali opet nema od čeg živjeti... Stvari su se nagomilavale iz mjeseca u mjesec, a da ne duljim previše - osjećala sam se usamljeno, samo, stalno me je kritizirao, potom vrijeđao a onda i ignorirao. Svi su bili važniji i preči od mene. Ispočetka sam plakala, a onda sam počela i plakati, i vrijeđati i tonuti u očaj. Stvari bi se malo sredile, pa bi onda opet isto krenulo samo jačim intenzitetom. Razboljela sam se pokušavajući srediti stvari. i udebljala. Da ne budem toliko samosažalna, nisam ja cvjećka bila, znala sam udariti gdje boli, najniže... pravdam to povrijeđenošću. Sve što sam željela od braka je zajedništvo, idenje k zajedničkom cilju, ali sam se tu prevarila. Od trenutka kad sam potpisala te papire, postala sam meta kritike kako žena treba držati kuću, ponašati se prema mužu, brinuti se o svemu, dok taj isti muž ne radi i čeka da se u kuću donese i govori šta se treba uraditi. Ne smeta meni što jedno radi, tako je skoro svuda, ali mi smeta što se od toga koji radi očekuje 100 posto i kod kuće i izvan nje. Uvrede vezane za osobnost, održavanje doma, obitelj širu i užu uzele su svoj danak... prestala sam osjećati nježnost, pretvorila sam se u đubre od čovjeka. ja nisam takva, mrzim ono što sam postala. i nekako je sve funkcioniralo drži-ne daj dok nisam zapala u velike dugove bez naznake da ću se izvući. Moj muž mi u tom nije pomagao, birao je poslove ... Ja sam podigla veliki kredit da nam priuštim stvari koje trebaju, plaćala sam podstanarstvo, pomagala i majku. Više nisam mogla. On je u brak ušao s dugom od zelenaša. Stvari su kulminirale kad sam rekla da se moramo vratiti ili mojima ili njegovima, na što je rekao da neće i krenuo prodavati stvari iz kuće koje sam ja kupila da podmiri dugove koje je sam stvorio. U međuvremenu spavali smo u odvojenim sobama jer nisam mogla gledati kraj sebe osobu koja me konstantno vrijeđa, zapovijeda po kući a ne želi podijeliti poslove. Duša me zaboljela, ne zbog stvari koje prodaje nego zbog toga što sam ja sebe uvalila da se skućimo a on raskućava. I ne cijeni to što radim za nas, iako možda izgleda malo, to je koliko mogu. Tada sam otišla k majci. Nisam se ustajala iz kreveta tri dana. Dolazio je kao da se ništa nije dogodilo. Nekako smo i to razriješili, barem prividno. Doselili smo k mojoj majci i tu je krenulo najgore razdoblje. Smetalo mu je sve, ali i mojoj majci, a ja sam se osjećala podijeljeno između njih dvoje. Pokušala sam riješiti stvari zabranivši majci da išta komentira što bi moglo biti problem, ali on je i dalje mene vrijeđao, kritizirao kad bi mu se pružila prigoda. Spominjao bi da će otići vrlo brzo.... pritom, nisam normalno spavala budući da smo bili u istoj sobi, on bi dokasno koristio internet i pušio, a ja imam slab san i zahtijevan posao.... živci su mi se istanjili maksimalno. Što god bih ga zamolila da učini, moralo je čekati neki drugi dan, ako bi se uopće i uradilo. Sve je bilo preče od mene. Svaku večer bi bio s društvom, a dolazio bi da prespava, imala sam osjećaj kao da je u pansionu. Kad bih zatražila vrijeme skupa, bilo bi da si ne može to priuštiti jer ima "problema". no ti problemi nisu smetali kod vremena s društvom. razgovori nisu pomagali jer obično nije imao vremena za razgovor ili bi uzvratio sa "I ti si meni". nakon jedne u nizu svađa i vrijeđanja, u meni je nešto puklo. rekla sam da ne mora više dolaziti kući. Naravno, došao je ujutro tražeći da razgovara, ali ja nisam željela. Duša me sad boli zbog načina na koji sam ga otjerala. Žao mi ga je u jednu ruku, ali u drugu toliko sam suza prolila otkako sam se udala...više nego u cijelom životu. U trenutcima dok sam ja plakala, nitko me nije žalio (ne kažem da je morao), zašto mene mora boljeti, zašto me mora peći savjest a njega ne. Kako on može nastaviti dalje kao da ništa nije bilo, a u meni se sve lomi. Ja sam ta koja je uvijek pomagala jer mi je žao kad je netko u nevolji a ja mogu pomoći. Ne mogu se ni bogu moliti jer ne znam rasplačem se i osjetim bezvoljnost. Ne znam ni što želim. Odnosno znam, ali za to mi treba čarobni štapić

Svakako najprije treba ispuhat emocije, ali i pronaći razumnu, iskusnu osobu koja može objektivno sagledat situaciju, može to biti i župnik pa i uz rizik plakanja. Ovako opisan zajednički život nije ništa nego pakao, ali treba ozbiljnu i temeljitu analizu. Preporučam obiteljsko ili bračno savjetovalište u kojima rade i bračni terapeuti i svećenici, a ima ih u mnogim našim gradovima. Ako se ne varam, u Zagrebu su na Kaptolu 3, a bilo bi dobro obratiti se na Centar za duhovnu pomoć - www.cdp.hr.

Hvala na savjetu. Sigurno ću otići i župniku kada smognem snage. Sada je tako kako jest. Jedino sam se nadala nekoj preporuci za molitvu nekom svecu. Nešto što će mi dati mir, snagu.

Mir i snaga dolaze od ispravnog djelovanja i duboke molitve koja je stavljanje u vršenje Božje volje. Ne postoji "vilinski štapić". A obraćanje Centru za duhovnu pomoć bi, po mom mišljenju, bio jako dobar potez.

Ako je sve ovako kako si opisala,gore,nemaš se zašto gristi!Sve si učinila što si mogla,nije do tebe,nisi kriva!
Što se tiče molitve,idi direktno prije svega.Moli se svom nebeskom Ocu,moli se Isusu tvom Spasitelju,on te voli,sluša i suosjeća sa tobom!Ovo kroz što si ti prošla,događa se u većini brakova!Imam dobar brak,traje već 30 g. no bilo je kriza kad smo obostrano razmišljali da se rastavimo!Možda je obostrana vjera i traženje pomoći odozgor spasila naš brak.Jer ljubav ponekad utihne.
Najgori je onaj osjećaj koji se tad javi,ta misao,"promašio sam,izabrao krivu osobu,promašio život,sve je sad gotovo i sve je besmisleno!"Ako je tvoj muž takav(a nemam razloga sumnjat) onda bolje nije i moglo biti!No ti nisi znala kakav je on,nisi mogla znati,svo mi dok hodamo smo puno bolji(glumci) a tek po udaju(brak je uvjek i rizik) se pokazuju prava lica!Svećenik Tomislav Ivančić
često zna reći,"Oprostimo sebi,volimo sebe,tko ne voli sebe nemože ni drugog,voli sebe jer nas Bog voli,Njemu smo dragocjeni,njegova djeca smo!"Oprosti I mužu I moli za njega,moli Boga da ga prosvjetli,dotakne Svetim Duhom,ispuni ljubavlju!
Ako si blizu Zagreba,jako bi bilo dobro obnoviti duh,izliječiti dušu izranjanu u kući susreta Tabor.Evo linka:
Kuća susreta TABOR

Informativni bilten

God. XX., br. 2 (75) – 2015.

10430 SAMOBOR – Langova 18

Tel.: 01/3369-781; Faks: 01/3361-844; Mob.: 091-5986972

Web: www.tabor.com.hr ; E-mail: info@tabor.com.hr





Dragi prijatelji Tabora, Gospodin vam dao svoj mir!

U ovom novom biltenu donosimo termine duhovnih obnova do početka kolovoza 2015. kada ćemo proslaviti blagdan Preobraženja Gospodinova, a to je ujedno i blagdan naše Kuće susreta Tabor.

Nastavljamo s molitvom za sve posvećene osobe u ovoj godini koju je sveti otac Papa posebno označio kao Godinu posvećenog života, u kojoj se na različite načine u cijeloj Crkvi zahvaljuje Bogu za dar poziva svih onih koji su se u potpunosti posvetili Gospodinu po svojim zavjetima. Nastavimo također moliti i za nova duhovna zvanja.

S tom željom preporučam svima molitvu sv. Ivana Pavla II. koju možemo moliti kroz ovo vrijeme:

“Sveti Oče, vječni izvore života i ljubavi, koji daješ da kroz čovjeka odsijeva sjaj tvoje slave i u njegovo srce stavljaš sjeme svoga poziva ne daj da itko, zbog našeg nemara, taj dar zanemari ili izgubi, već da svi mogu velikodušno hoditi prema ostvarenju tvoje ljubavi.

Gospodine Isuse, koji si na svome hodočašću putovima Palestine, izabrao i pozvao apostole i povjerio im zadaću da naviještaju evanđelje, poučavaju vjernike i slave bogoslužje, daj da i danas u Crkvi ne nedostaju brojni i sveti svećenici, koji će svima nositi plodove tvoje smrti i uskrsnuća.

Duše Sveti, koji posvećuješ Crkvu trajnim izlijevanjem svojih darova usadi u srce pozvanih na zavjetovani život duboku i snažnu želju za Kraljevstvom, da s velikodušnim i bezuvjetnim “da” stave svoj život u službu Evanđelja.

Presveta Djevice, koja si bez oklijevanja ponudila samu sebe Svevišnjem za ostvarenje njegova nauma spasenja, ulij vjeru u srca mladeži, da uvijek mogu biti revni pastiri, koji vode kršćanski narod putem života, i zavjetovane duše koje će u čistoći, siromaštvu i poslušnosti znati svjedočiti osloboditeljsku nazočnost tvoga uskrslog Sina. Amen.”

Neka Vas Gospodin blagoslovi i čuva!

fra Ivan Matić

"Gospodine,s velikim sam planovima i s malom snagom započeo!
Tada nisam znao koliko košta biti kršćanin!I sada,stoji pred tobom napola izgrađena kuća!Ptice tuge gnjezde se u njoj.I vjetar sumnji zviždi kroz njezine pukotine.Dođi Gospodine i izgradi kuću mog života do kraja!"