Katolički odgovori

Pozdrav svima.
Ovako mene zanima ako bi mi netko mogao poblize objasnit sto je tocno duhovni razgovor sa svecenikom, jeli se nekako moramo pripremiti prije njega ili ne. Pa ako netko zna nesto vise o tome rado bi cula odgovor. Unaprijed hvala.

Duhovni razgovor moje biti, da tako kažemo, dvojak. Može biti redovit, kao dio duhovnog vodstva, a može biti povezan s nekim problemom, pitanjem, nedoumicom određenog vjernika. Duhovni razgovor ima svoju temu, a priprema ovisi o tome koji je sadržaj tog razgovora.

Kako se može dogovoriti duhovni razgovor...da li je to normalna praksa u svim župama ili ne
Naime nisam nigdje vidio baš "oglase" i svećenike raspoložive za duhovni razgovor
Ili je to nepisano pravilo...nego samo dođeš u radno vrijeme župnog ureda i dogovoriš s kojim sveć-redovnikom hoćeš duh.razgovor?
Može li duhovni razgovor i nežupljana kod nekog svećenika kojega hoćeš U DRUGOJ ŽUPI...ILI MOŽE SAMO U MATIČNOJ ŽUPI?

Pretpostavljam da čovjek može lijepo doći svom župniku i zamoliti ga za duhovni razgovor precizirajući koji je razlog toj njegovoj potrebi. Isto je moguće na duhovnim vježbama kod onoga tko te duhovne vježbe vodi.

Ja imam pitanje koje se može svrstat u naslov da ne otvaram novu temu.
Naglašavam da sam već pričala sa svećenikom o tome, ali nije mi dao zadovoljavajući odgovor
Dakle, imam prijateljicu koja je časna (zatvoreni tip) i već dvije i pol godine se nismo vidjele, na početku svog redovništva mi je slala pisma - a sada već 10mj. nije (ali smo u nekakvom kontaktu jer je dosta poznanika posjetilo pa znam da pita i za mene i sl.), iako joj ja redovito pišem /to je naš dogovor/.
Jučer mi je po poznanici koja je u samostanu posjetila poslala uputu:
"Draga XX, vidim da nije bila Božja volja da ti pišem. Kada dođe, onda ću ti pisati".
Što me skroz iznenadilo, šokiralo i u najmanju ruku mi je weird.
Ono, da mogu pitala bih je - što pjesnik želi kazati?!
Mislite li da uistinu tako posvećene osobe imaju "sposobost znati" neke stvari, vidjeti?

Uranjanjem u duhovnost ljudi se mijenjalu, vjerujem da je to još više izraženo u klauzuri.
Ničeg čudnog u tome. Vjerujem da će ti se javiti kad bude spremna.
Ne radi se o tome da posvećene osobe, kako kažeš, imaju sposbnost "znati" neke stvari. Žena jednostavno zna kroz što prolazi i kako se osjeća te kako se to odražava na njen odnos spram svega ostaloga.

Mislim da takvim osobama trebamo dati što više prostora, ne "skakati im po glavi", jednostavno "osloboditi" ih našeg uplitanja u život i eventualnog stalnog interesiranja za njih, to je njima naporno.

Da možda prorijediš ta svoja javljanja po dogovoru pa vidiš hoće li biti reakcije?
Ili ju otvoreno pitaj što je na stvari i nek otvoreno napiše bez sustezanja što osjeća po pitanju tih dopisivanja.
Neka kaže ako je promijenila mišljenje u međuvremenu.

Naravno da se nećeš ljutiti i nemaš se, na kraju krajeva, ni pravo ni razloga ljutiti na eventualni takav njezin odgovor.
Nego moliti za nju, za sve svećenike, redovnike i redovnice - baš kao što i oni mole za sve nas, za Crkvu, za cijeli svijet.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Niste me razumijeli. To nema veze s njom, već sa mnom jer znam da intezivno moli za mene i neke "moje muke".



Uglavnom, nebitno. Definitivno me niste shvatili, ali i ja sam svakako to nevješto gore napisala.
Njen (bivši) duhovnik je ta koji bi nam (svima nama koji joj pišemo) rekao da stanemo s pisanjem jer je bio nedavno k njoj. Dapače, kada smo zvali za Božić samostan da čestitamo (doslovno 2 min. razgovora) - potužila se kako joj ove godine pišemo manje nego li lani i da je lani dobila najviše pisama, a ove godine najmanje.