Katolički odgovori

Da, a to proizlazi iz fizikalnosti tj biolosko hormonalnih razlika između 2 fizicka bića, netko će reći da je to ljubav, netko ljubav obojana požudom. Ma da sam dojma da su danas mnogi ljudi općenito tako zatrovani zlom da mnogi od njih nisu sposobni žene ljubiti niti tim nižim oblikom ljubavi. Zašto da se zavaravamo, nije li sve to i po samoj logici i prirodi stvari očito? Ne znam je li tko od vas ikad osjetio čistu božansku ljubav? Tako je lijepa čista i dobra da je ovom svijetu nestvarna. Ja sam u 2 navrata osjetio takvu ljubav a ona je protivnik svakoj ljudskoj ljubavi jer savršen čovijek teži za božanskim, ne okaljanim. Te takva ljubav ne proizlazi iz požude očiju, nego od dobrote i zakona pravednosti. Te iz nje zakon proizlazi.

Tko je usadio te biološko hormonalne razlike u naša tijela Bog ili sotona?Knjiga postanka kaže da je Bog a ti?

Da, jer ona priječi kristovo jedinstvo i ljubav. Bez obzira kolika tabu tema to bila to je činjenica, svi sveci tako misle, dok nisu protiv takve ljubavi propovijedali. Oni znaju da je razumjevanje sukoba svijeta i boga usađeno u svaku dušu, a kada nema čiste božanske ljubavi koja u svakom čovjeku i ženi vidi krista, onda je takva ljubav među supružnicima sigurno bolja od mržnje. Evo savjeta iz poslanice Efežanima 5.25: Muževi ljubite svoje žene KAO ŠTO JE I KRIST LJUBIO CRKVU i sebe samoga predao za nju, da je učini svetom i čistom...

Ljubav muža i žene je Božji dar i sveta je. Nju Bog usađuje u čovjeka već po stvaranju i upravo u toj ljubavi on sam sudjeluje darivanjem novog života. Božanska ljubav oplemenjuje ljudsku, sam Krist je i Bog i čovjek, njegova ljubav jest u punini i božanska i ljudska. Bježanje od tijela jako miriše na gnozu, vrlo staro krivovjerje.

Da, jer ona priječi kristovo jedinstvo i ljubav. Bez obzira kolika tabu tema to bila to je činjenica, svi sveci tako misle, dok nisu protiv takve ljubavi propovijedali. Oni znaju da je razumjevanje sukoba svijeta i boga usađeno u svaku dušu, a kada nema čiste božanske ljubavi koja u svakom čovjeku i ženi vidi krista, onda je takva ljubav među supružnicima sigurno bolja od mržnje. Evo savjeta iz poslanice Efežanima 5.25: Muževi ljubite svoje žene KAO ŠTO JE I KRIST LJUBIO CRKVU i sebe samoga predao za nju, da je učini svetom i čistom...

Meni izgleda da o gnosticizmu ti ne znaš gotovo ništa, oni su upravo sličniji tebi, a da ne govorim o herezama, oni katari... SVE JE TO PROTIVNO KRISTU, dok se meni više sviđaju asketi, ljudi poput sv antuna pustinjaka. A evo ti sad opomena iz sv pisma. Prva Korinćanima 14.33: Kako je obično u SVIM crkvama SVETIH, žene neka na sastancima šute. Njima se ne dopušta govoriti. Naprotiv, neka se pokoravaju kako i Zakon traži. Ako se žele učiti, neka doma pitaju svoje muževe, jer ne dolikuje ženi govoriti na sastanku. ( Potom se Pavao suprotstavlja zmijama i govori ) Ili je možda od vas izišla riječ Božija? Ili je samo k vama došla? Ako tko drži da je prorok ili duhovac, neka prizna da je ovo što vam pišem zapovijed Gospodnja!

Hoćemo li vratiti i ropstvo u svakodnevnu praksu, jer ga Pavao nigdje ne zabranjuje? A krštenje za umrle?

A kako onda da se djeca rađaju? Djeca su blagoslov Božji, toga ti je puna Biblija. Kako bi to moglo spriječiti Kristovu ljubav? Pa ON je sam blagoslivljao djecu kad su mu je doveli.

Što je? Nisi mogao nigdje naći manu u dosadasnjim odgovorima pa bi se još malo vrtio u krug. Moje tumačenje pisma i prirode naravi je ispravno, a ti ako ne prestaneš lagati sam sebe nećeš se maknuti s mrtve točke. Ozlo voljio si me, jer sam uvidio da imaš isti obrazac ponašanja poput ateista, tj ne zanima ih istina nego mudruju od nemila do beztraga ne bi li navukli vodu na svoj mlin. Nemam ti više sto tumačit, da si mogao do sad naci manu u svim mojim postovima našao bi.

Crkve apostola nikada nisu imale robove. Jasno je da ih po tom pitanju nije morao opominjati.

Samo ne bi rekao da su djeca baš uvijek blagoslov, ima ih poput kaina. I to vam je sve, jer tko se poslije 2 ili 3 opomene ne obrati toga se kloni, i čuvaj se ispraznih riječoborstava.

Morao je, morao, jer je bilo robova kršćana, a i gospodara kršćana koji su imali robove. Vidi 1 Tim 6:1, Ef 6:5, Kol 4:1, Tit 2:9. Nigdje Pavao ne navodi gospodare da sve robove jednostavno oslobode, nego da se prema njima bratski ponašaju. Ionako su se jedni i drugi sastajali na zajedničkim bogoslužjima u crkvama gdje među njima nije bilo razlike (i to je sablažnjavalo njihove poganske suvremenike).
Poslanica Filemonu sva je posvećena tome pitanju na slučaju konkretnog roba Onezima i konkretnog gazde Filemona.