@Giovi
Citat:
Vatikanski glasnogovornik je otac Federico Lombardi, a dominikanac Radcliffe je savjetnik vijeća za pravdu i mir, za kojeg si bio prenio citat van konteksta da je on za gay brakove, a zapravo je rekao suprotno o čemu sam već pisao: viewtopic.php?f=3&t=1575&p=34181#p34181
Citirat ću Giovi tvoj post na koji si dao link, radi preglednosti:
"Provjerio sam u The Guardianu taj interview i poanta je upravo suprotna, tamo piše (slobodan prijevod):
"Ohrabrujuće je vidjeti val podrške gay brakovima. To pokazuje da društvo teži otvorenoj toleranciji svih ljudi, u želji da svi živimo zajedno u uzajamnom prihvaćanju. Čini se očito poštenim i ispravnim, da ako se hetero ljudi mogu vjenčati, zašto ne bi i homoseksualci? Ali moramo se oduprijeti takvom lakom zavođenju očitog. (...) Mnogi kršćani se protive gay braku ne zato što smo mi homofobični ili odbijamo ravnopravnost gay ljudi, nego zato što "gay brak" u konačnici, mi vjerujemo, ponižava homoseksualce prisiljavajući ih da imitiraju hetero svijet."
Radi usporedbe, evo mog slobodnog prijevoda ČITAVOG teksta uvaženog opata:
http://www.theguardian.com/commentisfre ... not-enough"Ohrabrujuće je vidjeti val podrške za gej brakove. To pokazuje da društvo teži otvorenoj toleranciji za sve ljude, želju da živimo u svestranom prihvaćanju. Čini se očitio poštenim i ispravnim da hetero-osobe mogu biti vjenčane, zašto ne i gej osobe? Ali moramo se oduprijeti zavodljivosti očiglednog. Nekada se činilo očitim da se Sunce okreće oko Zemlje i da su žene inferiorne muškarcima.
Društvo evoluira jedino onda kad imamo mentalnu slobodu da izazovemo ono što se čini općeprihvaćenim.
Mnogi se kršćani protive gej brakovima ne zato što su homofobični ili odbacuju jednakovrijedno dostojanstvo gej osoba, nego zato što gej brak u konačnici, mi vjerujemo,
degradira gej osobe tako što ih prisiljava da se prilagode straight svijetu.
Richard Sennett kaže da zapadno društvo strahuje od različitog. Zbog rastuće nejednakosti i fluidnog društva u kojem ljudi rapidno mijenjaju poslove i boravište, nismo naučili umjetnost življenja s ljudima koji nisu poput nas. Postali smo tribalizirani.
On zaključuje da "tribalizam vezuje solidarnost s drugima poput nas s agresijom prema onima koji su različiti". Internet nam omogućuje da se vežemo s ljudima koji misle poput nas. Ako se ne slažemo možemo to učiniti u sekundi. Zygmunt Bauman smatra da mobilnost modernog društva ohrabruje "impuls na povlačenje iz kompleksnosti opterećene rizikom u zaklon uniformnosti".
Tolerancija znači doslovno angažirati se s ljudima koji su različiti. Implicira pažnju prema specifičnostima drugih osoba, uživanje u tome kako su oni različiti od mene, u njihovoj relligiji, etnicitetu, seksualnoj orijentaciji (sic). Društvo koje bježi od različitosti i pretvara se da smo svi isti može odbaciti jednu formu tolerancije i a institucionalizirati drugu. Društvo kaže: mi ćemo te tolerirati tako dugo dok se pretvaraš da si poput nas. Podnosimo različite religije dok su ograničene na privatnu sferu ili reducirane na dekorativnu ulogu. Za Božić drvce, menora na Hanuku. Vjersko uvjerenje, ako zadire u javnu sferu, doživljava se s mješavinom straha i ismijavanja. I tako, istina je i to da moderna Britanija jest model multikulturalizma, ali i to da plutamo okolo u magli obostranog ignoriranja.
Kardinal Basil Hume rekao je da je Bog prisutan u svakoj ljubavi, uključujući i ljubav gej osoba.
To treba biti poštovano i zaštićeno, i to jest kroz civilnu zajednicu. Ali, otvoriti brak gay osobama, kolikogod namjera bila vrijedna poštovanja, znači neizbježno negirati dostojanstvo različitosti, riječima velikog rabina Jonathana Sacksa. To nije diskriminacija, nego samo priznanje da je brak institucija koja je zasnovana na uniji koja obuhvaća seksualnu razliku.
To nije poricanje jednakosti ljubavi između gay osoba, jer svaka ljubav je beskonačno vrijedna.
Društvo koje se boji razlike i ne angažira se oko različitosti na kraju pada u netoleranciju. Stvarna konverzacija s ljudima koji su različiti je zastrašujuća: ona mijenja način na koji gledaš vlastiti identitet. U svojoj knjizi o Dostojevskom, Rowan Williams (anglikanski primas-emeritus) citira Mihaila Bahtina: Dijalog ... nije sredstvo otkrivanja, donošenja na površinu formiranog karaktera osobe; ne, u dijalogu pojedinac ne samo da sebe pokazuje prema van, nego postaje po prvi put ono što jest - i ponavljamo, ne samo za drugoga nego i za sebe" (o.m. ne nužno, ovisi o tome koliko imaš mašte).
Lagodna tolerancija, u kojoj se samo dotičemo jedni drugih bez stvarne radoznalosti, nije dovoljna. Moramo povratiti povjerenje u
prosvjetljujući odnos s onima koji nisu poput nas, duboku obostranu pažnju, jer ćemo inače slomiti životni pluralizam. Neće samo gay osobe trpjeti, svi ćemo osiromašiti."
Prvo si napisao da u opatovom tekstu ima određenih stavova koji su kontroverzni, pa nećeš u njih ulaziti (jer su u suprotnosti s tvojom hipotezom), a sad otvoreno kažeš da se Radcliffe protivi gay brakovima - ali bit je u tome što se on ne protivi gay brakovima zato jer je sama ideja u najizravnijoj mogućoj suprotnosti s katoličkom tradicijom, nego zato jer ideja o gej brakovima "degradira gay osobe tako što ih prisiljava da se prilagode strejt svijetu". Uz eksplicitne hvalospjeve gay ljubavi kao jednakopravnoj hetero ljubavi, postavlja se opravdano pitanje, ne misli li časni opat da bi Crkva trebala prihvatiti nevjenčane gay parove kao "punopravne" članove, uljučujući i pristup sakramentima (osim braka, naravno, jer to je kao jedino što ih navodno "degradira"). Ovaj tekst je poprilično perfidan i perverzan napad na Nauk, i to zato jer ne govori o čisto svjetovnoj sferi, koja se Crkve (bar u protestantskoj Britaniji) ne treba nužno ticati, nego baš o stavu Crkve, koja navodno treba evoluirati kao i društvo, i prihvatit se mentalne slobode da izazove ono što se još samo čini opće prihvaćenim (a to je Nauk i to u samoj Crkvi).
Bog nije prisutan u ljubavi gay osoba. Njihova je ljubav smrtni grijeh. Crkva se mora angažirati oko tih ljudi, nema sumnje, ali tako da im kaže istinu o njihovom stanju, to joj je obaveza. Crkva im ne smije bezočno lagati, kako to čini Radcliffe.
S obzirom da otac Radcliffe misli suprotno, čudi me da, osim što je konzultant u Vijeću Justitia et Pax, nije i konzultant u Kongregaciji za obitelj, poput npr. belgijskog kardinala Daneelsa.
https://www.lifesitenews.com/news/belgi ... olic-catechttp://www.brusselsjournal.com/node/4471