Katolički odgovori

Ah

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Jaooo, predivno

Što točno ta slika predstavlja?

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Pa piše ti ispod slike.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Nezznam talijanski?!?

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Iskazivanje poštovanja ("obedijencija") blaženom Ivanu XXIII, tako nekako... U nadbaziliki Lateranskoj.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Yao tebi, pa zar ti ništa ne shvaćaš? :




Kada su se točno pojavila, i oko koje dogme se raspravlja?




Nažalost, sve što napišeš i promisliš, promisliš krivo. Napišeš sve točne argumente, ali zaključiš krivo. To se zove non sequitur. Ovo nije ništa novo, dapače, Crkva je uvijek bila puna takvih sukoba, tako da to nije "kriza" Crkve, već njeno sasvimo normalno stanje. Od prvih stoljeća, pa sve do danas, podijele su konstantne. Ova kriza nije neki izuzetak, ne shvaćam kako nisi to dosad shvatio? Krize je uvijek bilo, i nije prošlo dana kad su ruže cvijetale. Nekad je bilo malo tiše, nekad glasnije. Uvijek je postojala modernistička struja i konzervativna-tradicionalna. Počevši od gay stavova/latinska misa/sylabus/ pa sve do galilea, preko sv jeronima i augustina. Znaš li ti da je sv Jeronim nazivao Augustina glupanom, te da se nisu podnosili? Nemaš ti pojma

Imaš li pojma da je Hans Urs von Balthasar prešao mrtav hladan preko Katoličke dogme? Nemaš ti pojma

Imam bolje pitanje za tebe; kad su ruže svale u Crkvi Tj kad nisu postojale ovakve podijele?




To su posljedice one gore rasprave, nije to odvojena sfera




Nažalost, Crkve jesu prazne, ali opet radiš pogrešan zaključak. Čovjek se zapita trollaš li ti ovdje, ili što?

Broj vjernika u Europi opada, svakako. Možemo prodiskutirat o razlozima(materijalizam, religija zdravlja), ali ne možemo raspravljat ako jednu univerzalnu Crkvu ti definiraš na području u kojem živi 600 000 000 ljudi; niti 10% svjetske populacije. Broj vjernika raste, na globalnoj razini. Drugim riječima, Katolika je više nego ikad.
Također, ako pričamo realno, u Hrvatskoj na popisu stanovništa je bilo 88% katolika. Realan broj nije toliki, ali diskusije radi, recimo da je realan broj 50%. I sad ti postavljam pitanje; ako svi odgovore istinu na sljedećem referendumu, jeli ti računaš da se smanjio broj katolika u Hrvatskoj, ili povecao? - Ako rezultati budu 55%, što je prava istina?

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

@dux


Stvar je u tome što do 2. vatikanskog koncila rasprava nije ni bila moguća, a danas jest. Postojali su u kleru i među vjernicima heretični stavovi, ali prikriveni, onako kako je konstatirao Pio VI., ili Pio IX. u Silabusu, ili Pio X. Danas nisu ni prikriveni ni sankcionirani heterodoksni stavovi na temu: nerezrješivost braka, status aktivnih i nepokajanih homoseksualaca, odnosno pristup tih vjernika sakramentima i uopće pitanje seksualnog morala, i odgoja mladih s tim u vezi, kao što je npr. skandalozni vjeronaučni udžbenik kardinala Daneelsa (ne treba valjda davati primjere visokopozicioniranih svećenika koji se zalažu za pristup ponovo vjenčanih ili homoseksualaca pričesti itd.); odnos kršćanstva i ostalih religija, odnosno u kojoj mjeri nekršćanske religije mogu biti put spasenja same po sebi; pitanje trebaju li kršćani ili ne nastojati obratiti nekatolike i nekršćane, židove, muslimane ili ateiste na katolicizam; pitanje je li Mojsijev savez još uvijek na snazi ili nije; pitanje treba li Objavu shvatiti u kontekstu povijesti ili ne (kardinal Kasper a i teologija oslobođenja); problem formacije svećenika gdje se na mnogim bogoslovijama predaje upravo modernistička hermeneutika i izostanak sankcija za profesore koji bez ikakvog prikrivanja javno propovijedaju po bogoslovijama herezu; problemi koji proizlaze iz toga što Crkva nije jasno osudila heretične teze de Chardina, Ursa von Balthasara, Rahnera itd. (ne bih se sad upuštao u detalje u čemu se sve njihove teologije razilaze s Naukom).

Prije 2. vatikanskog nije se moglo dogoditi da jedan nadbiskup Milana i kardinal kaže da Crkva kasni za svijetom 200 godina, ili da jedan kardinal izda ovakav vjeronaučni udžbenik https://www.lifesitenews.com/news/belgi ... olic-catec.



Sequitur. Crkva je nekad sankcionirala i ekskomunicirala disidente, a gdje je danas ekskomunikacija za Hansa Kunga, koji npr. jasno i otvoreno kaže da je Muhamed prorok a Kuran objava, a i kardinal Suenens je priznavao Muhameda za proroka http://eponymousflower.blogspot.com/201 ... atics.html?

Što se tiče Jeronima i Augustina, nisu li oni živjeli u vrijeme kad je aktuelna bila kriza izazvana arijanizmom (iako nije arijanizam bio povod sukobu Jeronima i Augustina)? I kako se sukob Jeronima i Augustina može usporediti s ovom današnjom krizom, s obzirom na povod i doseg?

Nije li zapravo točno da se pozicija modernizma zapravo promijenila posljednjih desetljeća? Da, uvijek je bilo heretika, ali gdje su bili nekad a gdje su danas? Sequitur...



Imaš li ti pojma kako je Crkva reagirala na Balthasarovo prelaženje preko dogme kao stare krame? Imaš, ali nećeš priznati. Heretik, a zvijezda na tolikim bogoslovijama. Sequitur...



Ovakve podjele nisu postojale od vremena arijanskog spora, cca 1500 godina. Reformacija nije bila kriza ove vrste jer su reformanti napuštali Crkvu, a nisu je trovali i razarali iznutra. Osim toga, ishodište reformacije i pogonsko gorivo njenog širenja bilo je svjetovno plemstvo i težnja da preuzme crkvenu imovinu, raspoloženje stanovništva je tek uz stanovitu vremensku distancu, i ne bez otpora (koji traje i danas u katoličkim manjinama u tradicionalno protestantskim zemljama) slijedilo trend nametnut od heretičke elite. Ni kvalitet ni kvantitet ovih dviju kriza nisu uopće usporedivi, jer ni Chardina, ni Schillebecxa, ni Kunga, ni Suenensa, ni Kaspera, ni teologiju oslobođenja, ni pokrete Mi smo Crkva, ništa od toga nije stvorio Henrik VIII. niti su nastali u sukobu s crkvenim vodstvom niti kroz napade na Crkvu. Nastali su iznutra. Reformatori su rušili Crkvu, a današnji reformatori su je inficirali. Sequitur...



Posljedica, ili možda uzrok. "Kako moliš, tako i vjeruješ".



Tvog je zaključak pogrešan, zato jer ne vidiš razliku između kriza proteklih stoljeća i ove danas. Zvalo se to trolanjem ili ne.



Pobožna želja, i samo to, nažalost. Broj vjernika pada u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi, dakle tamo gdje je najviše katolika. I pada na svjetskoj razini. Jedine iznimke su Afrika i neke azijske zemlje.



Ako pričamo realno, većina katolika koje ja osobno poznajem smatraju da abortus treba biti dopušten, vjeruju da je joga dobra i korisna, da ne pričamo o kontracepciji itd. Ne znam kakvi su bili stavovi ljudi prije 100 godina, ali sigurno je to da stavovi evoluiraju prema nečemu što je nespojivo s katolicizmom. Sad ćeš ti vjerojatno plasirati dokaze da su ljudi oduvijek željeli sjediti na dva stolca i da nisu bili upoznati s osnovnim teološkim postavkama, da je među svećenicima oduvijek bilo kurviša i pedofila, i da se ništa nije promijenilo, ali prava istina je ovo: ljudi koji su živjeli prije 100 ili 1000 godina današnje katolike i današnju Crkvu teško da bi prepoznali kao nešto što su poznavali kao svoje. Sequitur...

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Kako misliš rasprava nije bila moguća? Bila je moguća rasprava, i raspravljalo se o svemu i svačemu. Fino umetnuta laž..
Hoćemo li dokazat da griješiš?





Crkva je osudila heretične izjave Balthasara. Vjerovatno nisi čitao Ratzingera, jer da jesi vidio bi što on tamo tvrdi. Kasper je zapao u vjersku zabludu, ali kakve to ima veze s ičim? Jasno je izrazio kako prihvaća i sluša papin stav, samo što ti to Nacija i Index nisu prenili, pa eto, ti nemaš pojma o tome. Ima vjerskih zabluda, ali ne i hereza.
Ako tvrdiš da ga Ratzinger nije osudio(ne njega nego taj dio teologije) onda mi objasni o čemu je Ratinger ustvari pisao? Jer koliko ja vidim detaljno je objasnio po čemu je dio njegove teologije u zabludi
Problem je što ti od šume ne vidiš stablo. Nemoj se bavit teologijom, ne ide te To nisu hereze, već vjerske zablude, i pokušava se nać odgovor na pitanje homosexualca i sve većeg broja rastavljenih. Većinom ljudi griješe, i to nije ništa novo. Zar mi želiš reć da u srednjem vijeku nije bilo toliko vjerskih zabluda koliko ih je danas?
Naravno da nije Veći pristup informacija, veća pismenost, brza razmjena informacija nam omogućava da uvidimo te greške.
Druga stvar, jako bitna je što Crkva nastoji bit njegovateljica i majka koja oprašta, a ne osuđujuća institucija. To je velika promjena u odnosu na srednji vijek, te kasnije razbolje. Društvo pape pia npr će "letit" iz Crkve ako se ne opameti. Crkva ih pokušava vratit u svoje krilo, o tome i papa govori cijelo vrijeme, i čudim se ljudima koji to ne shvaćaju. No, sve ima svoje granice. A Crkva je uvijek bila "spora" u odlukama, polako, ima vremena



Da, i? Sjećaš se ti jednog belgijanca, sa svojim sexualnim stavovima, i te teologije? Sjećaš se kardinala francuskih koji su zapovijedali papi? Sjećaš se kraljeva i ugodnog smještaja u avignonu? Nisi, ne sjeća se gospodin non sequitur ništa





Sequitur opet radiš Hans Kung tvrdi isto što i ti; "Crkva je u krivu i radi krive poteze". Između vas dvojie nema nikakve razlike, obojica ste prepunih privatnih mudrolija. Kako je on prosipa bisere o papi, tako i ti prosipaš bisere tipa;
p.s. gdje je kardinal priznao muhameda za proroka? Daj i citat
"Ovakve podjele nisu postojale od vremena arijanskog spora, cca 1500 godina. Reformacija nije bila kriza ove vrste jer su reformanti napuštali Crkvu, a nisu je trovali i razarali iznutra. "


I što da ti čvjek ovdje odgovori? Ako ovo nije napad na zdravu logiku neznam što je. Zar Crkva nije razorena kad 30% crkve osnuje svoju sektu? Zar to nije podjela. Ako to nije podjela, reci mi što jest podjela?



Tebi je ključan doseg. A doseg je veći zbog medija i mogućnosti brže rasprave. Duhovna kriza je uvijek ista, na to ja ciljam. Ovaj je ovoga zvao glupanom i imali su dijametralno suprotne stavove. Ista stvar sa sv Filipom Nerijem i Ignacijom Lojolskim. Kako njih objašnjavaš? Zašto se oni i njihovi "klanovi" nisu trpili? Jedni druge nazivali krivovjercima, te ako želite spasit svoju dušu učinite suprotno od Ignacija Lojolskog? Šta misliš, kako bi to izgledalo u žutoj štampi danas? I koliko toga još mi nismo čuli, upravo zbog tehnologije




Kako misliš gdje su bili? Heretici su čak bili na papinskim stolicama, vršili svetu dužnost. Heretici su ratovali, heretici su prizivali demone. Neznam po čemu je tebi to gore od ovoga danas. Objasni raji, da uvidimo? Je li gora stvar kad se prizivaju demoni ili kad se raspravlja o homosexualizmu?




Želiš mi reći, da npr Tesla ne bi trebao biti zvijezda na sveučilištu jer je imao 10001 ideju koju dijete u 3-godini života ne bi izjavilo. Koliko je Einstein imao kikseva u fizici, pa je i dalje zvijezda fizike. Isto je s Blathasarom, jer nije sve u zabludi kod njega, već 5% njegove teologije. To je kao da tvrdiš da zaboravimo Einsteinovu teooriju relativiteta i da ga sudimo po njegovim najgorim idejama haha od danas te zovem non sequitur












http://glas-koncila.hr/portal.html?catI ... 2&act=view





Ako ti kažeš. Sve ti više vjerujem gospodine non sequitur Samo što svi tvrde drugačije; broj katolika se povećava, na svjetskoj razini

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

U posljednjim desetljećima postignuto je mnogo, više nego u stoljećima prije toga. Na tom bismo trebali biti zahvalni i ne dati se obeshrabriti ako se pojave teškoće ili ako kratkoročno doživimo neuspjeh. Ekumena je važno gradilište za Crkvu budućnosti, na kojem je potrebno strpljenje. Posljednjih desetljeća pošlo nam je za rukom da na lokalnoj i na regionalnoj i univerzalnoj razini ispletemo razgranatu mrežu bratske suradnje i bratskog suživota. Sada je riječ o tome da od dobrog susjedstva nastane kućno zajedništvo i zajedništvo stola u kojem će, ako je ikako moguće, svi moći pribivati jednom stolu Gospodnjem i piti iz jednog kaleža. To pretpostavlja jedinstvo u jednoj vjeri. Jedinstvo kojem pritom težimo ne može biti ni fuzija ni apsorpcija, ono može biti samo jedinstvo u raznolikosti i raznolikost u jedinstvu koje prihvaća legitimne želje i bogatstva svih tradicija. To se ne može dogoditi ni vraćanjem na prijašnje stanje (status quo ante) ni priznavanjem sadašnjeg stanja (status quo), nego samo razmjenom darova i time da imamo hrabrosti obnavljati bogatu tradiciju naših i drugih Crkava i njihove još neiscrpljene mogućnosti, te da se na osnovi zajedničke tradicije odvažimo na nešto novo koje nam se danas naznačuje tek u obrisima. Važno mjesto u Crkvi u budućnosti pripada i bratskom dijalogu s Božjim narodom Starog saveza i nastojanju oko ne samo tolerantnog odnosa nego i odnosa punog poštovanja prema ljudima drugih religija, kao i prema svim ljudima dobre volje. Dijalog je jedina moguća alternativa nasilju i sukobu kultura, etničkih skupina i religija. Takvim dijalogom u istini i ljubavi Crkva kao eshatološki narod Božji može konkretno biti predslika eshatološkog mira (šalom) i uzdignuti znak oko kojeg se okupljaju narodi. Svi ti razvoji ne mogu se »proizvesti«, planirati i organizirati. Ne mogu se provesti ni pritiskom »odozdol« ni »odozgor«, a ni izvanjskim pritiskom. Ako je Crkva hram i sakrament Duha Svetoga, tada obnova može doći samo iznutra, to jest ostvariti se obnovljenim Duhovima i novim duhovnim poticajem. Duh Sveti je Crkvi trajno obećan, on djeluje i u današnjoj Crkvi. Sigurnost vjere u životvornu prisutnost Duha Božjega i doživljeni znakovi njegove prisutnosti čuvaju od razočaranja, samosažalijevajuće plačljivosti kao i od krute kritike i razgradnje Crkve. Oni ohrabruju da svom snagom u Crkvi i za Crkvu djelujemo za spas svijeta, te daruju radost zbog mnogo dobroga koje se često nalazi skriveno u Crkvi. Ako smo uvjereni u to da u konačnici samo Duh Sveti može darovati obnovu, onda se moramo kao i prvi učenici i prve učenice zajedno s Marijom i apostolima uoči prvih Duhova okupiti i moliti (Dj 1,12-14). Crkva budućnosti u prvom će redu biti Crkva molitelja. Ako Duhu Božjem s pomoću ora et lahora pripravimo put, svatko na svojemu mjestu, onda će se - u to sam uvjeren - ostvarivati i duhovska obnova Crkve kakvu je prorekao blaženi papa Ivan XXIII. pri sazivanju te ponovno pri otvaranju Drugoga vatikanskog koncila 11. listopada 1962. godine. Walter Kasper "Crkva Isusa Krista"


Evo, volio bih da mi sad objasniš, gdje se ovdje točno ne slažeš s Kasperom, i zašto?

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Dux, da bih ti odgovorio trebaju bi malo bolji uvjeti od ovih koje trenutno imam (wifi u kafiću na krcatom Pagu), iako sam, bar što se tiče Kaspera, na ovom forumu dosad napisao zašto sve ovo što si prenio apsolutno NIJE prihvatljivo, ne meni osobno, nego kršćanstvu. U kratkim crtama, jaz između kulture i Objave i između povijesti i Objave je nepremostiv iz jednostavnih razloga što je Objava cjelovita i shvatljiva jedino ako se shvati kao nepromjenjiva i neuvjetovana. Postoji komunikacija, sinteza i preklapanje u perifernim po važnosti aspektima manifestacije vjere, npr. u nekim elementima liturgije, u crkvenoj umjetnosti, u kulinarstvu itd. ali kultura i povijest s jedne strane i Kršćanstvo s druge su po svojoj naravi u sukobu. Iz istih razloga je i ekumenizam promašena stvar.

Baš iz teksta koji si citirao jasno je zašto je Kasper opasan. I zašto je Benedikt XVI. odstupio.

U vrijeme Avignonskog sužanjstva Crkva je moralno pala i ugled joj je bio narušen, ali Nauk nije pretrpio ništa, nije bilo ni jednog pokušaja da se išta mijenja ili reinterpretira, bez ikakve veze s tehnologijom i mogućnostima komunikacije i informiranja, izuzev pokušaja povratka na koncilijaristički model, koji uostalom i nije bio stran najranijoj tzv. primitivnoj Crkvi. U reformaciji oko 50 % katolika je otpalo, ali ovo što danas imamo je realna perspektiva kompletnog otpada Crkve same od sebe, sudeći baš po ovome citiranom od Kaspera, počevši od niveliranja Kršćanstva i kulture (kroz tezu u tome da je "povijesnost evanđelja u tome što je ono samo povijest", koju, koliko vidim, ne navodiš, a što je konačni produkt Kasperovog polazišta), pa do ekumenizma u "jedinstvu u raznolikosti". Isus nikad nije za to molio. Istina je uvijek bila iznad svega pa i iznad jedinstva, jer bez nje nikakvo jedinstvo nema smisla, koliko god zov jedinstva djelovao privlačno i romantično. Ne, u Evanđelju dijalog sa svijetom počinje s "tvrdim govorom" kojeg nitko ne može slušati. Šteta za Kaspera.

Detaljnije ću obrazložiti čim stignem.

“The tail of the devil is functioning in the disintegration of the Catholic world. The darkness of satan has entered and spread throughout the Catholic Church even to its summit. Apostasy, the loss of the faith, is spreading throughout the world and into the highest levels within the Church.” - Pope Paul VI, October 13, 1977

Nego, reci mi zašto je Pavao VI. rekao 13.10.1977. "Đavolji rep djeluje u deizntegraciji katoličkog svijeta. Sotonina tama je ušla i raširila se kroz čitavu Katoličku crkvu sve do vrha. Apostazija, gubitak vjere, širi se kroz svijet i do najviših položaja u Crkvi." Je li, po tebi, to vrijedi za sva razdoblja crkvene povijesti, nekad više nekad manje, ili je Pavao VI. možda ipak mislio da je to specifičnost baš baš našeg vremena?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Kad stigneš, odgovori kako treba. Nažalost, neznam kako da ti drugačije odgovorim, nego citatima
Neka bude;

Ekumenizam;

Nije li pravo – često ponavljaju – dapače, nije li u skladu s dužnošću da se svi koji zazivaju Kristovo ime uzdrže od uzajamnih predbacivanja, te da se na koncu sjedine u međusobnoj ljubavi? Tko bi se mogao usuditi reći da ljubi Krista ako svim silama ne radi na ostvarenju želje Njega koji je molio Oca da njegovi učenici budu “jedno”? (Iv 17, 21). I nije li sâm Krist želio da se Njegovi učenici odlikuju i raspoznavaju ovom osobinom – da ljube jedni druge: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako jedni druge ljubite”? (Iv 13, 35). Svi kršćani – dodaju oni – trebaju biti “jedno”: jer tada bi bili daleko snažniji u iskorjenjivanju kuge bezvjerstva koje svednevice gmiže poput zmije te se sve više širi, spremajući se obeskrijepiti Evanđelje. Ove i druge stvari neprestano ponavlja i proširuje taj sloj ljudi koji su poznati kao svekršćani; i ti ljudi, daleko od toga da su malobrojni i raštrkani, uzrasli su do razmjera čitavoga sloja, te su se grupirali u nadaleko raširena društva, kojima većinom ravnaju nekatolici, premda su nadahnuta različitim naukama koje se tiču vjere. Ovaj pothvat se tako zauzeto promiče na mnogo mjesta da dobiva pristanak priličnoga broja građana, te čak osvaja umove vrlo mnogo katolika te ih primamljuje nadom da bi ostvarivanje takvoga jedinstva bilo u skladu sa željama Svete Majke Crkve, kojoj zapravo ništa tako ne leži na srcu kao pozvati natrag svoje zalutale sinove i privinuti ih nazad svome krilu. No ustvari, iza ovih zamamnih riječi i laskanja krije se najteža zabluda koja posve uništava temelje katoličke vjere. Stoga, opomenuti sviješću o svojoj apostolskoj dužnosti kako ne smijemo dopustiti da Gospodinovo stado bude zavedeno pogubnim lažima, zazivamo, časna braćo, Vašu gorljivost u izbjegavanju ovoga zla; jer uzdamo se da će po Vašemu pisanju i govorima ljudi lakše upoznati i shvatiti načela i argumente koje želimo ovdje iznijeti, te da će katolici odatle naučiti kako moraju razmišljati i postupati kad su u pitanju pothvati čija je svrha jedinstvo u jednome tijelu – na bilo koji način – sviju onih koji se nazivaju kršćanima. Pio XI., "Mortalium Animos"


Pravi ekumenizam nije ni u tome da bismo se ili mi odrekli i zatajili ono što vjerujemo da je od Krista Gospodina niti da bismo to od odijeljene braće tražili, da se oni za ljubav nekog prividnog mira odreknu svoje savjesti. Što nije po savjesti, grijeh je, i nije milo Gospodinu. Zato nije u pitanju to da bilo što zatajimo jedni drugima; ne želimo jedni druge nadmudriti niti se nadmetati, nego jedni druge razumjeti.
... ... ...
Mi katolici vjerujemo da smo prava Crkva koja posjeduje bitno jedinstvo, koje se vidljivo očituje u zajedništvu sa stolicom Petrovom: mi se toga ne možemo odreći, a pravi ekumenisti to od nas i ne traže, makar nisu u jedinstvu Katoličke Crkve. Tomislav Šagi-Bunić "Ali drugog puta nema"

Love for the truth is the deepest dimension of any authentic quest for full communion between Christians. Without this love it would be impossible to face the objective theological, cultural, psychological and social difficulties which appear when disagreements are examined. This dimension, which is interior and personal, must be inseparably accompanied by a spirit of charity and humility. There must be charity towards one's partner in dialogue, and humility with regard to the truth which comes to light and which might require a review of assertions and attitudes. Ivan Pavao II. "Ut unum sint"


Ništa ne treba požurivati, ništa stvarati na silu.


Our faith, hope, and charity must be directed at all times toward the great goal of complete unity. Yet at the same time we must have the humility to accept realistic intermediate goals: to strengthen our common witness of charity in a world that needs it more and more. To offer the common, basic testimony of the faith, to lose nothing of it, and to try to be able to give this witness in an ever more comprehensive way. In our separation not only to respect but also to love one another in the conviction that we are necessary to each other even and precisely in our separation, that we receive from each other, live for each other, and are Christians together. The separation—as long as the Lord allows it to continue—can also be fruitful and lead to a greater wealth of faith and thus prepare for the diverse yet one Church that we cannot yet imagine today, in which, however, nothing positive that has developed anywhere in history will be lost. Perhaps we need separations in order to arrive at the complete fullness for which the Lord is waiting. Joseph Ratzinger "Church, Ecumenism, and Politics"

I za kraj, možda možeš povezat ovu našu priču do sada sa ovim;

The danger of a schism is big, such as a systematic disobedience vis-à-vis the Holy Father or by a denial of his authority. Castrillón Hoyos?




Žao mi je, ali ovakvu raspravu ne možemo vodit ozbiljno. Zašto je Benedikt XVI. odstupio? Rekao je da nema snage, a detalje da isčitavamo i na tome da gradimo našu daljnu konverzaciju? Znaš i sam da je to suludo. Jednako tako je iščitavaju New Age proroci o "posljednjem papi", te papi antikristu... Bolje da se držimo argumenata, dokaza. On jest odstupio, jer nema snage. To je činjenica; a sve dalje je nagađanje.




Pazi, ni nauk sad nije pretrpio. Ali jest pretrpio za vrijeme Jana Husa, zar ne? Zar se teološke stvari nisu ostavljale sa strane dok se ne riješi svjetovna vlast... Otvoren je dijalog, i to je to, ni manje ni više. Mislim da je papa jasan u vezi svega. Uljudan govor i djela. Ne govori nikome "s visoka". Upozorava da Crkva mora bit na ulici. A to je ono gdje se društvo pape pija ne slaže. Oni žele biti na "visoko", s "visoka" gledat, i diktirat.
Također, po tvom pisanju, mi izgleda kao da govorimo o nekoj instituciji, kojoj je nužna reforma da se ne raspadne. Crkva nije institucija koja djeluje djelima čovjeka; koja je prepuštena sama sebi. To nije samo "institucija".

Nije moguće povući paralelu između Katoličke crkve i bilo koje druge institucije. Nije ju moguće povući ni između Katoličke crkve i bilo kojeg drugog sustava mišljenja ili ponašanja koje je osmislio čovjek. Ona je potpuno zasebna institucija. Ono što vrijedi za njezina utemeljitelja vrijedi i za nju -sve ono što njoj ne pripada jest njoj suprotno, budući da ona tvrdi, a tu tvrdnju podupiru i njezini sljedbenici, da je upravo njezin glas jedini mjerodavan glas na zemlji. Njezina učenja nisu zaključci do kojih se došlo pokusima ni osobnim emocionalnim doživljajima. Još manje su ti zaključci nečija mišljenja, vjerojatnosti ili moda. Oni koji su izvan nje ne prihvaćaju njezinu jedinstvenost, niti ta jedinstvenost prihvaća njih. U njoj nema graničnog područja na kojemu bi postojali nekakvi parcijalni sporazumi sa zabludama niti između nje i onoga što je njoj više ili manje slično, odnosno onoga što je njoj više ili manje blisko postoji protok ili zajedničko mjesto susreta. Njezine su granice strogo određene, i to ne samo u smislu njezina nauka i tvrdnje o njezinu Božanskom podrijetlu nego i u smislu njezina sustava i sadržaja. Unutar njezinih zidova sve je istovrsno, a izvan njih sve je od nje različito. Svima koji toj instituciji pripadaju potpuno je jasno da je ona diljem svijeta jedinstvena osobnost. Hilaire Belloc "Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve"


Prije svega, ne možemo vjerovat u Krista, a da ne vjerujemo da Crkvu vodi Duh Sveti. Kako se taj svinjac nije raspao već 2000 godine? Takva institucija s toliko velikim idealom, koji nijedna druga institucija nije imala? Takva institucija koja je učinila više grešaka nego ijedna druga institucija.. S tom vjerom, da je vodi Duh Sveti mi moramo pričat i imat dijalog. Ja i ti. Sve izvan toga je sekularno.
Nauk nije pretrpio u raspravi Augustina i Jeronima, ali se raspravljalo o tome, isto kao i danas. Totalno ista stvar, što se gay prava tiče i razvedenih.
Jedina stvar, koja tebe buni jest ekumenizam? No to nije odricanje od istine, kako ti 5 papa kažu. Ne možeš se zvat Katolikom i ić protiv 5orice, ne..

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...