Za početak drago mi je što se s nekim može argumentirano raspravljat na forumu.
Lucijan Antun je napisao/la:
Bog ne može u raj poslati neobraćenog nevjernika jer je čovjek u grijehu, a Bog je svet, ne trpi grijeh u svojoj blizini. Grijeh je objektivna zapreka spasenju griješnika. Ukoliko se nevjernik pokaje, ili čak donekle izrazi promjenu srca poput onog razbojnika na križu, tada je to nešto drugo.
Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života. (Otkr 21:22-misli se na ulazak u Nebeski Jeruzalem).
I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Mk 16:15-1)
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3:17-18)
Niti ja, a niti Crkva tvrdimo da će u raj ući nešto nečisto. Tko brani Bogu nekoga grešnika poslat u čistilište pa u raj? Tko brani Bogu očistiti nekog griješnika? On nigdje nije reako da neće očistit grešnika... Evo ti citat koji te buni:
Lucijan Antun je napisao/la:
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3:17-18)
Problem je što Crkva drugačije vidi od tebe ovo; "Tko vjeruje u njega" - drugim riječima Crkva to tumači kao "spoznati", a za spoznaju je potrebna milost Božija, za vjeru je potrebna milost Božija, drugim riječima ti svojom voljom ma koliko žarko želio ne možeš povjerovat u Boga, a da nisi primio dar vjere. Zato Crkva i jednostavno govori;
Vječno spasenje mogu, naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti.Božanska providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje ni onima koji bez svoje krivnje još nisu došli do izričitoga priznanja Boga te nastoje, ne bez božanske milosti, ispravno živjeti. II. VATIKANSKI SABOR "Lumen gentium"Ovo je otvoreni sukob mišljenja II Vatikanskog sabora i tvoga mišljenja. Te;
Rim 2,14-16 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. I dokaz da je vjera dar Božiji;
DS 373 Tko kaže, da se milost Božja može dobiti ljudskim zazivanjem, a ne da sama milost čini da mi molimo za nju, protuslovi proroku Izaiji ili Apostolu koji isto kaže: "Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu" [Rim 10,20; usp. Iz 65,1]
DS 374 Tko tvrdi, da Bog čeka našu volju kako bismo bili očišćeni od grijeha, a ne ispovijeda, da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara i to da se želimo očistiti, protivi se samom Duhu Svetom koji po Salomonu kaže: "Gospodin priprema volju" [Izr 8,35], i Apostolu koji nam sposonosno propovijeda: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati" [usp. Fil 2,13]. DS 376 Kan.6. Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosi ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15, 10].Lucijan Antun je napisao/la:
Budući da Božja ograničenja proizlaze iz njegove naravi (tko je pošten i dosljedan, uvijek je pošten i dosljedan), niti Crkva kao Kristovo Tijelo ne smije postupati drukčije. Isto vrijedi za papu: i on je u svojoj vlasti ograničen u tom smislu da ne može narediti nešto što se protivi Bogu (naprimjer da se počnu provoditi žrtvovanja ljudi ili takvo što). Ograničen je zakonima, crkvenim naukom i propisima koji proizlaze iz Svetog Pisma i Predaje.
E sad, to što je za papu, i što on smije, nije na nama da komentiramo jer niti smo dovoljno pametni, niti smo dovoljno sveti. Papa može, te pape su naređivali nešto što danas vidimo kao nešto što se protivi Bogu. Pa kome su danas u 21. stoljeću jasni genocidi i pokolji u Starom Zavjetu? Zar ta kršenja ljudskih prava po UN-u ti nazivaš Božijom voljom? Nama nije to jasno, niti nam treba to bit jasno. Mi ne možemo razumit cijelu Božiju volju. Na nama je da slušamo Crkvu, u čvrstoj vjeri da je vodi Duh Sveti. Jasno?
Lucijan Antun je napisao/la:
Bog sigurno nije ograničen sakramentima (u konačnici je vjera najvažnija za spasenje čak i ako nemaš priliku primati sakramente-primj. Asia Bibi u pakistanskom zatvoru), ali i to je iznimka od pravila prema kojem-kako Isus reče-"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni;i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (Iv 6:53-54). Za puninu vjerničkog života potrebni su vjera i sakramenti.
Svakako nas je Crkva obvezala time. No, postoje sveci koji nisu primali današnje sakramente. Što se tiče vjere, već sam ti objasnio kako je crkva gleda, u onim gore citatima.
Bog nije vezan sakramentima, drugim riječčima Bog može očistit grešnika koji nije primio sakrament, o tome ti ja pričam.
Lucijan Antun je napisao/la:
Što se tiče mogućnosti spasenja nekršćana, morali bismo ovdje progovoriti o drugim iznimkama od pravila (nekršćani koji pomažu kršćanima-možda oni muslimani koji poginuše zbog Asie Bibi, nekršćani koji pokažu neku veliku krepost, nešto slično evanđeoskom čovjekoljublju-ukratko nešto po čemu se vidi da su negdje na nekoj mikrorazini zahvaćeni Božjom milošću, ali je važno da nisu neprijatelji kršćanstva). Spasiti se mogu samo oni koje Bog smatra svojima a Isus ih opravdava.
Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." (Mt 10:41-42)
"Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." (Mk 9:41)
Mogli bismo dalje s prispodobom o milosrdnom Samarijancu, ali uzelo bi to previše mjesta.
Drugim riječima, ova rečenica je logički točna; "Nevjernici se mogu spasit, te mogu u raj". A ti bi želio raspravljat o tome kakvi su to nevjernici, što je malo oholo, jer misliš da poznaješ nečiju dušu. Kako ce se ponašat netko tko je vidio sa 7 godina smrt svojih roditelja, koga su sa 8 godina silovali vojnici i tako dalje. Pusti Boga da sudi i određuje; tko je koliko primio, toliko ce se od njega tražit... To nije naša briga.
Naša briga je vjerovat u Boga Trojedinoga, te u Kristovo Tijelo, Kristovu Zaručnicu vjerovat, da je vodi Duh Sveti. U toj vjeri mi nalazimo poslušnost prema Crkvi, i tako vršimo Volju Njegovu.
Također u jednom postu si dao dva kontradiktorna iskaza;
Lucijan Antun je napisao/la:
Bog ne može u raj poslati neobraćenog nevjernika jer je čovjek u grijehu, a Bog je svet, ne trpi grijeh u svojoj blizini.
te
Lucijan Antun je napisao/la:
morali bismo ovdje progovoriti o drugim iznimkama od pravila (nekršćani koji pomažu kršćanima-možda oni muslimani koji poginuše zbog Asie Bibi, nekršćani koji pokažu neku veliku krepost, nešto slično evanđeoskom čovjekoljublju-ukratko nešto po čemu se vidi da su negdje na nekoj mikrorazini zahvaćeni Božjom milošću, ali je važno da nisu neprijatelji kršćanstva). Spasiti se mogu samo oni koje Bog smatra svojima a Isus ih opravdava.
Jedin stvar između nas dvoje jest; što ti tvrdiš kako Bog spašava na mikrorazini(što god to značilo), dok ja tvrdim da mi to ne znamo, tj Crkva to tvrdi. Jer niti možemo to empirijski znat, niti eksperimentalno, niti po Božijoj Riječi, koliko ateista živi "pošteno".... I ne vidim odaklte ti informacija da su to rijetki. Ja neman pojma kako živi pola čovječanstva u Aziji, a sumnjam da i ti znaš to...