[url=sara je napisao/la:
Ne bih potpisala da puno ljudi odlazi u protestante zbog Lončara.
Dobro, ne odlaze svi u smislu da fizički odlaze. Ali, daj mi reci. Koji nauk njeguje adrijana? Katolički ili neki drugi?
Zar ona nije vjerom otišla u protestante? U neki mix katolika i protestanta?
[url=sara je napisao/la:
Da, treba upozorit brata, samo to treba napravit licem u lice ne na forumu na kojemu dotičnog nema.. Ako si ti argumentirano upozorio njega, a onda i mjesnog biskupa, tvoje dužnosti ni prava ne sežu dalje od toga.
Ne, moja dužnost seže upozoriti svakoga na Book, Rhemu i Lončara. Da ne budu zavedeni.. To je također i tvoja dužnost
[url=sara je napisao/la:
Što se Rheme tiče, nije li tu glavni i odgovorni vlč. Radigović?
A sigurno je da se emocionalni problemi i te kako prenose u obitelji pa i ozračje bilo zdravo ili nezdravo, no grijeh se ne može nikako prenijeti jer je osobna stvar. Tako da se ovo što si naveo može shvatiti sasvim logičnim.
Sasvim je logično da se "duhovne bolesti" prenose? Oprosti, ali to je strano Katoličkom nauku. Geni se prenose, sklonost alkoholizmu, itd, ali ovo o čemu oni pričaju ne. Da ti bude jasnije o čemu se radi dajem ti još dva citata + onaj treći...
Citat iz Rheme;
"Pogledajmo 4 životna razdoblja u kojima se mogu skrivati temeljni uzroci naših problema. To su obiteljsko stablo ili naši preci(1), vrijeme od začeća do rođenja(2)..."Ovo se da još prožvakati, ali sigurno je da su
temeljni uzroci naših problema istočni grijeh, a ne nikakvo obiteljsko stablo. Jer ako su to temeljni problemi, a molitvom ih možemo riješiti, onda možemo riješit sve probleme. Netočna izjava - blago rečeno. No problem nastaje;
"Sada prijeđimo na praktične stvari. Zbog čega je potrebno ozdravljenje obiteljskog stabla?.."(A ova rečenica je bila samo uvod u izliječenje obiteljskog stablja);
""ako se tjelesne bolesti mogu prenositi, koliko li to više vrijedi za one emocionalne i duhovne bolesti"...Kao prvo, pod duhovne bolesti ne spadaju psihičke bolesti, a kao drugo Crkva nigdje ne uči da se duhovne bolesti nasljeđuju..
E sad, mene nažalost ne interesira ni što ti niti što adrijana, a ni što Lončar misli. Pogodi što? Mene interesira nauk Crkve, a ne privatne mudrolije..;
"Liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja,” - O. Raniero Cantalamesa, teolog i propovjednik Papinskog doma
"Liječenje obiteljskog stabla nije po sebi religiozni pokret, nego jedna od alternativnih psihoterapija koja uz ezoterične upotrebljava i religiozne pojmove i sredstva.” - Isusovac dr. O. Mihaly Szentmartony
KK 1263 "Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha (!), od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga."John Paul II also promoted the deeper theological exploration of the idea of taking responsibility for the wrongs of the past and of possibly asking forgiveness from one’s contemporaries,(26) when in the Exhortation Reconciliatio et paenitentia, he states that in the sacrament of Penance “the sinner stands alone before God with his sin, repentance, and trust. No one can repent in his place or ask forgiveness in his name.” Sin is therefore always personal, even though it wounds the entire Church, which, represented by the priest as minister of Penance, is the sacramental mediatrix of the grace which reconciles with God. - MEMORY AND RECONCILIATION: THE CHURCH AND THE FAULTS OF THE PAST - International Theological CommissionE sad, nije da ti ja ne bi vjerovao Rhemi, nego mi KK, i ove 3 mudre glavice govore drugačije. A o liječenju obiteljskog stabla dalje ne mogu naći nigdje u crkvenim dokumentima. Ako imaš koji pisani dokaz, molim te priloži ga. Znam da ga nećeš naći, a ne samo da nam nije potrebno liječenje obiteljskog stabla, nego Katolički Nauk ne zna uopce za taj izraz. Katekizam jasno kaže; ne ostaju ni posljedice grijeha. No kad smo se dotakli te teme, pogledajmo malo dalje što katekizam kaže, te don Damirov osvrt na to pitanje;
"1264 Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život, kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito "klicom (izvorom) grijeha"("fomes peccati"): "Budući da je požuda ostavljena u nama radi kušnje, ona ne može škoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru milošću Kristovom. Štoviše 'I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe'" (2 Tim 2,5).
Dakle, katoličko je učenje da krštenje briše sve grijehe i sve kazne za grijehe. Unatoč čovjekovoj slabosti, krštenje nas čini novim stvorenjem koje postaje ucijepljeno u Kristovu smrt i uskrsnuće te tako otvoreno milosti. Krštenjem hodimo u novosti života i više ne robujemo grijehu! Svaki krštenim umire grijehu da bi živio u Bogu. Sv. Pavao to snažno naglašava u poslanici Rimljanima 6,3-11:
Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Iz ovog ulomka vidimo da krštenjem postajemo novi ljudi kojima više ne gospodari smrt ni grijeh. Prema tome, nama ne gospodare niti neki nasljeđeni grijesi naše prošlosti. Ucjepljenjem u Krista hodimo u novosti života u kojoj po sakramentima uvijek imamo pristup milosti. Čovjek je, naravno, i nakon krštenja pozvan na rast i na borbu. Njegov ljudski razvoj se ipak odvija u "palom svijetu" i u nesavršenom ljudskom tijelu. Međutim, to ne znači da su te životne teškoće rezultat prokletstva koje je na njega prešlo iz ranijih generacija. Ne možemo svaki (!) problem u životu objasniti nekom greškom predaka što se jasno vidi iz 9. poglavlja Ivanova evanđelja:
Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. (Iv 9,1-3)
Čak i posve pravedni ljudi trpe velike nevolje - cijela knjiga o Jobu zapravo govori o tome.
Osim toga, "grijehe rodoslovnog stabla" krivo bi bilo shvaćati kao neke datosti koje sprječavaju osobnu slobodu. To bi se protivilo i nauku o sakramentima i nauku o milosti jer bez osobne slobode nismo sposobni ni počiniti grijeh. Svaki čovjek u svakom trenutku ima šansu započeti novi život u Bogu, bez obzira na osobnu prošlost i bez obzira na obiteljsku i porodičnu prošlost. Ukratko, "nasljeđivanje grijeha" ne može se shvaćati ni u smislu da nam posljedice grijeha predaka uzrokuju sve životne nedaće i umanjuju slobodnu volju do te mjere da se određenim grijesima ne možemo oduprijeti.Komplicirano, ali sasvim jasno.
Molitva za izliječenje obiteljskog stabla je nepotrebna, besmislena te ezoterična. Također, ako je vlč Radigović stvarno glavni u Rhemi, čudi me da bi pisao nešto zbog čega je bio sankcioniran (upravo zbog obiteljskog stabla, i molitve za izliječenja tog stabla)...
p.s. Katoličkom nauku je stran pojam "liječenje obiteljskog stabla", ali ne i protestntima. To je njihov izum.
Login
Registracija
FAQ
Traži
Znam ja u što ti vjeruješ, u protestantski nauk, zato te i sram to javno reć. 
