Katolički odgovori

Ne samo kloniranjem (sto je u EU i zabranjeno), nego opisanom metodom, koja se koristi (mislim u SAD-u) - izdvajanjem tek oplodjenih jajnih stanica. Ali i teoretski - ako bi se i klonirao - ne bi dobio drugog sebe, nego bi dobio svog brata blizanca, potpuno drugu osobu.

Kloniranje covjeka uostalom nije zabranjeno iz razloga sto bi netko stvorio svog brata/sestru blizanca, nego iz razloga sto bi nemoralnim ljudima moglo pasti na pamet da si stvore "skladiste rezervnih dijelova", ubijajuci ziva bica zbog organa.

Evo ja neću filozofirat, to mi nije jača strana al ako mi netko može pojasniti što je sporno u :
- inseminaciji ?
- IVF bez stimulacije?
govorim o MPO bračnog para, ne govorim o dvije homoseksualne osobe ili jednoj osobi koja bi sama htijela imati djete

Za Crkvu je sporno sto se stvara vise zametaka (a stvara se vise iz razloga sto se ne uspije svaki razviti, jednako kao i u slucaju "prirodne oplodnje", samo sto je postupak vadjenja jajnih stanica neugodan, a i nije bez medicinskih rizika, pa se ne moze raditi svaki mjesec), a nakon uspjesnog usadjivanja zametka u maternicu, trudnoce i poroda, ostatak zametaka se unistava.

Pokusalo se sa zamrzavanjem neoplodjenih jajnih stanica, upravo zbog moralnih upita dijela pacijenata, neuspjesno (zbog fizionomije jajne stanice). Za sad je zamrzavanje oplodjenih zametaka postupak sa najboljim uspjehom i prognozom.

Ali inseminacija se vrši u tijelu žene tj.nema punkcije folikula.
A u IVF bez stimulacije broj folikula je jednak onom u prirodnom ciklusu.
Tako da ?

kojom tehnikom se dolazi do muškog sjemena?

Ako su muski spolni organi zdravi onda khm... prirodnom . Ako nisu, ako postoji neki poremecaj ili bolest, onda operativno

Neke tehnike su možda manje štetne ali ostaju moralno neprihvatljive.
Što se tiče homologne inseminacije ovo je stav Crkve:
"Unutar braka ne može se dopustiti homologno umjetno osjemenjivanje,
izuzev u slučaju kad tehničko posredovanje nije nadomjestak bračnome činu
nego se javlja kao olakšica i pomoć da bi on postigao svoju prirodnu svrhu.
(...)
Ako tehničko sredstvo olakšava bračni čin ili mu pomaže da dosegne
svoje prirodne ciljeve, moralno se može dopustiti. Kad god, naprotiv, takav
zahvat stupa namjesto bračnog čina, moralno je nedopustiv.

Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga
što svojevoljno rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva
razdvajanja je masturbacija, kojom se obično pribavi sjeme; i onda kad se
izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg značenja: »nedostaje
mu ... spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji ’u okviru prave
ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja’" (Donum Vitae 6)

Okej, ali ne radi se o masturbaciji zbog zadovoljenja vlastite pohote, nego o prirodnoj tehnici pribavljanja sjemena. Dakle, pitanje je da li mozemo taj cin u ovom slucaju uopce nazvati masturbacijom kada nije ispunjen njen cilj (spolna naslada).

Ni Onan to nije radio zbog spolne naslade nego iz drugih razloga pa je svejedno postao poznata faca po hm nečemu

Konkretno u našem bi slučaju ako se odlučimo na MPO trebalo raditi punkciju testisa jer muž ima sužene sjemene kanaliće i kao rezultat toga su deformirani/nepokretni spermiji

Ali što sa ljudima kao Križar2 koji ne prihvaćaju takav nauk?

Mateaa, suosjećam sa vašom situacijom, molite prije svega da možete istinski prihvatiti Božju volju što se tiče djece, kakva god bila. Moralno mogu biti dopuštene one tehnike koje pomažu bračnom činu da postigne svoju prirodnu svrhu, a ne one koje nadomještaju bračni čin.
Koje su to konkretno i s kolikom uspješnošću pomažu u vašem slučaju nisam upoznat. Vjerojatnost začeća je često veća što se upotrebljavaju nemoralnije tehnike, ali to ne znači da se takvim načinom postiže sreća i ispunjenje u životu.

e pa ja na to pokušavam i ukazati svojim postovima. vraćam se na relativizam, ovdje ne postoji crno - bijelo, toliko toga je između i ne može se sve strpati u jedan od dva koša, moralno - nemoralno, dopušteno - zabranjeno...

Moralno mogu biti dopuštene one tehnike koje pomažu bračnom činu da postigne svoju prirodnu svrhu, a ne one koje nadomještaju bračni čin

Gdje je definirano što je to točno dopušteno, koje tehnike, postupci,lijekovi ili nešto drugo?

Pro life ( kojeg savjetuje Crkva ) se zalaže za liječenje neplodnosti ali uglavom kad je u ženi problem, od reguliranja hormona, praćenja ciklusa, propuhivanja jajovoda, nadomjesne hormonske terapije...kod muške neplodnosti se ne može puno učiniti. nekim lijekovima , vitaminima, čajevima može se popraviti spermiogram ali ne postoji nikakva tableta koja će pročistiti,proširiti kanaliće tako da iako su spermiji morfološki dobri oni se ne mogu "transportirat" u toliko navođenom bračnom spolnom činu.

možda me se netko sjeća, pogotovo oni koji su me stavljali na listu gnjavatora
nakon još niza pretraga i pregleda prije par mjeseci smo došli do konačne dijagnoze, i muž i ja imamo genetske greške i jedina nam je opcija MPO sa predimplantacijskom dijagnostikom tako da smo odustali od MPO. Muž je to malo bolje prihvatio od mene i nekako se nosi sa tim, ja sam upala u depresiju, sa lijekovima nekako funkcioniram ali ima dana kad bi voljela da me nema. Muž više nije za posvajanje, radije bi da budemo sami. Ne znam više što misliti,što moliti,što raditi,kako si pomoći

Sjećam te se naravno, a što se tiče molitve mogu samo ponoviti: "molite prije svega da možete istinski prihvatiti Božju volju što se tiče djece, kakva god bila."
Uvijek možemo biti nezadovoljni jer nemamo sve što želimo, ili pak biti zadovoljni i zahvalni Bogu na svemu što imamo. Imali ili nemali djecu, u svakom slučaju samo s Bogom možemo postići sreću i ispunjenje u životu. Kada zaživimo ozbiljno vjeru i obratimo se, onda više nema puno mjesta depresiji i lijekovima, već nas umjesto toga ispunjava ljubav i zahvala na životu koji nam je dan.

Ne mora se, ali neplodni parovi mogu posvojiti djecu koja nisu imala roditelje koji će ih voljeti i brinuti se o njima, i pružiti im takvu ljubav.
Ali da se možemo davati drugome najprije trebamo sami imati ljubavi, a to možemo samo ako dobivamo Ljubav od Boga. Kršćanin se razlikuje po toj ljubavi, ljubiti znači željeti dobro drugome.