Dragi forumaši, pozdrav
ovo je moj prvi post na ovom forumu, pa nemojte zamjeriti ako možda postoji tema na kojoj se već raspravljalo o tome.
Prvo da kažem da moj naum nije diskreditirati postojeći nauk crkve oko pitanja razvoda niti davati bilo kome podršku u životu u grijehu.
No, dosta sam biblijski orijentirana katolikinja pa me zanima jeste li ikada razmišljali je li crkveno stajalište potpuno biblijsko? Svaki savez, pa tako i bračni savez u Svetom pismu vrijedi za života osobe koja je dala zavjet/savez. Savez prestaje smrću. To znači, a to je i službeni stav crkve, da je smrću jednoga od partnera, drugi slobodan ponovno se oženiti i da time ne čini grijeh preljuba.
Dok je na snazi bio Mojsijev Zakon, preljub se kažnjavao kamenovanjem, odnosno smrću čime je strana koja nije bila u preljubu, ispunila svoj dio saveza i nakon smrti preljubničkog partnera nije više pod obavezom zavjeta i može se ponovno oženiti. Inače, Zakon je funkcionirao tako da si morao opsluživati cijeli zakon, cijelo vrijeme inače si krivac cijeloga Zakona i u Božjim očima nisi opravadan. O tome govori i sv. Jakov u svojoj poslanici 2,10 - Ta tko sav Zakon usčuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega.
Isus govori u Mateju 19,9 da tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, pa se oženi drugom, čini preljub. Riječ preljub (porneia) koja je u izvornom tekstu korištena na nekoliko mjesta u Bibliji se koristi za različite vrste nedozvoljenog općenja te obuhvaća i homoseksualnost, varanje, izvanbračne odnose, incest... Dakle, onaj koji takvo što čini prijestupnik je i Isus dozvoljava nevinoj strani da se ponovno u tom slučaju oženi. Zašto? Čini mi se da zato što je taj netko kriv, prijestupnik je Zakona i da živi u starom zavjetu bio bi kamenovan čime bi nevina strana imala mogućnost ponovne ženidbe, a kako Isus u novom zavjetu donosi milost, onda ta osoba više ne treba biti kamenova, al je duhovna kamenovana i samim time mrtva. (Ovdje ne mislim da je ta osoba automatski osuđena na vječnu propast, ali se mora pokajati za svoj grijeh i zatražiti oprost od Boga.)
Zanima koji je vaš stav o tome i ako je netko bolje upoznat, da iznese, povijest i argumente koje je crkva uzela kada je odlučila prihvatiti trenutni stav? Jer, ponavljam, ne želim opravadavati život u grijehu, ali ne čini li vam se da pravedan Bog ne bi vezao potpuno nedužnu osobu do kraja života zbog tuđeg prijestupa? Pa i sam Isus daje iznimku "osim zbog bludništva"... Po trenutnom učenju nekako ispada da je Mojsijev Zakon bio milosniji prema nedužnoj strani (jer bi ju smrću krivca oslobodio zavjeta) od crkvenog koji počiva na Isusovoj milosti i spasenju po vjeri, a ne po Zakonu.
Ajd kad smo već kod Biblijskih citata onda da upotpunimo pa će to sve dobiti drugi smisao -
"Marko 10,8 I bit će oboje jedno tijelo Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo.
Marko 10,9 A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati."
Marko 10,10 U kući zapitaše ga učenici još jedanput za to.
Marko 10,11 On im objasni: "Tko otpusti ženu svoju i uzme drugu, čini preljubu na njoj.
Marko 10,12 Ako žena ostavi muža svojega i uzme drugoga, čini preljubu."
i još jednom zabrana rastave -1. Korinćanima 7,10 A oženjenim zapovijedam, ne ja, nego Gospodin, da se žena od muža ne rastavlja.
1. Korinćanima 7,11 Ako li se i rastavi, neka se više ne udaje, ili neka se pomiri sa svojim mužem, i muž neka ne otpušta žene!