|
Slažem se s prethodnim postovima da u vezi i braku treba biti prijateljstvo. Dvije duše koje teže srasti jedna u drugu. Dvije duše koje već znaju i mogu pretpostaviti što će onaj drugi reći, napraviti, kako bi se onaj drugi ponašao u određenom trenutku. Tako male i nebitne sitnice, a tako vrijedne.
Također, osobno ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva (izvan gore navedenih odnosa). Mogu postojati radne kolege, školske kolege, femili frendovi koji zajedno se druže u skupini, ali ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva. Da imam muža/momka i da se on dopisuje (bez razmjene informacija) svaki dan sa svojom prijateljicom, onako da se čuju - možete me osuditi - ali ne bi mi bilo drago jer bih razmišljala o čemu se oni to dopisuje tj. što joj to ima govoriti, odakle ta potreba. Ista stvar, iz poštovanja prema momku/mužu ne bih nikada se dopisivala s muškarcem ili pila kave samo zato da se vidimo i čujemo i malo družimo. Možda čudno malo zvuči, ali tako je.
|